Vlast je konsolidirana samom vlašću i u drugoj godini mandata vrijedi Pravilo Zoran Milanović

Piše: Denis Kuljiš, fb

U drugoj godini mandata premijer odjednom nepogrešivo osjeća da je vlast učvršćena i da su svi oni koji mu je osporavaju – zavidljivci i diletanti osuđeni na neuspjeh.

Opozicija je lišena moći, bez neposredne perspektive, dok su unutrašnji konkurenti podijeljeni, onemogućeni samom prirodom stranačkog monopola – da bi ga rušili, moraju srušiti cijelu zgradu, a onda će i sebe uništiti…

Vladajuća stranka je naprosto federacija partikularnih interesa i svi čuvaju svoje pozicije, a on je frontmen koji im je donio pobjedu. Mogu oni sad divljati solo dionice na bas-gitari i na bubnjevima, ali na kraju, on će otpjevati refren…

Tako ostaju samo tabloidni mediji, koji nemoćno rogobore pokušavajući izazvati lavinu nezadovoljstva. Ali, maheri koji ondje rade previše su površni, ne razumiju što mi radimo i ne vide s kakvim se izazovima nosimo. Pritom pokazuju nedostatak bilo kakvog respekta prema odgovornim institucijama vlasti. Zato ih krotimo restriktivnim medijskim zakonodavstvom. Ipak, insistiraju na detaljima, gnjave zbog svake sitnice, te preuveličavaju svoju važnost.

U drugoj godini mandata premijer koji je cijelu prvu godinu nastojao ostaviti dojam pristupačnosti i suzdržljivosti postaje blago osion, ljuti se jer ne dobiva priznanje onih kojima služi, budući da su se između njega i naroda ispriječili nekakvi virtualni homunkulusi – šaljivac Šprajc i televizijski novinari sitnoga zuba na Novoj, nepopravljivi socijalisti, kritizeri s N1.

Bagu još ne puštaju s lanca. Ipak, sve je to nevažno. Vlast je konsolidirana samom vlašću i u drugoj godini mandata vrijedi Pravilo Zoran Milanović. Smiješ pokazivati nadmoć, možeš biti bahat.

Nema tog problema koji nećeš otkloniti kupovanjem saveznika – pojedinih zastupnika, zastupničkih blokova, lokalne uprave, interesnih skupina, socijalnih kategorija…

Ekonomija? ”Fine-tuning”, objasnila je potpredsjednica, fine-tuning i makroekonomske mjere koje će dati infinitezimalne rezultate. Lagano hvatanje visine iz brišućeg leta.

Javni sektor? ”Veća efikasnost, kvalitetnija usluga”. Državne firme u kojima, skupa s državnom upravom i javnim institucijama radi tri četvrtine zaposlenih?

U državne firme Goran Marić je već razmjestio naše ljude. Tu je, dakle, zbrinuta polovica stranke, a ona druga je na lokalu, gdje sad ide više novaca, pa ih mogu nemilice trošiti investirajući u svoju neposrednu političku bazu.

Infrastruktura i makroprojekti? To je za nas previše kompleksno. Pravosuđe, zdravstvo, školstvo? Tjeraj po starom, tu se ionako ne da ništa učiniti na brzinu, a reformski idejni kapacitet ionako nemamo (ali nema ga ni konkurencija, dapače, mi smo tu još mila majka).

Vanjska politika? Na razini gesta i parada nužnih za eksploataciju na unutarnjepolitičkoj sceni.

Stagnacija političke inicijative u zrelim demokracijama počinje u drugoj polovici mandata, u nas već na početku druge četvrtine. Može se nepogrešivo identificirati u otresanju na pitanja koja ti u prolazu dobacuju novinari – ma znate li vi s kim ja sjedim svakog tjedna u Bruxellesu?

Moj je klub najlošiji u premijer-ligi i uskoro će ispasti u drugu ligu Istok, ali loža je predsjednička i status neupitan. Kontrolni test, izbori za Europski parlament – petogodišnji je mandat, hvala bogu – bit će tek u trećoj godini vladavine, a dotle će ona akumulirati još veću, najveću moć u ovom ciklusu …

Facebook Komentari