Kolinda Grabar-Kitarović kod kuće je govorila jedno, a u svijetu drugo: ‘Hrvatska nije kriva, ali Prlić i Praljak – jesu!’naslov je analize Slobodne Dalmacije.
Prvi dan je očito bio najteži. U trenutku kada je prošle srijede Slobodan Praljak u izravnom TV prijenosu u haaškoj sudnici ispio bočicu cijanida, svi su bili pod dojmom toga tragičnog čina, piše Slobodna.
Premijer Andrej Plenković govorio je o “dubokoj moralnoj nepravdi počinjenoj prema šestorici optuženih Hrvata iz BiH i hrvatskom narodu”. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prekinula je posjet Islandu i u Zagrebu objavila da “nitko drugi, pa ni Haaški sud, neće pisati našu povijest.”
Tjedan kasnije, sve kao da je došlo na svoje mjesto. Premijer je odbacio interpretacije po kojoj on i njegova Vlada ne prihvaćaju presudu šestorici iz Herceg-Bosne, izrazivši u Mostaru “žaljenje i sućut prema svim žrtvama i zbog kaznenih djela koji su navedeni u toj presudi”. Predsjednica je u svojem nastupu na Vijeću sigurnosti UN-a jasno – u kontekstu analize rada Haaškog tribunala, pa i presude Prliću i drugima – priznala da su neki od naših “sunarodonjaka počinili zločine i da za njih trebaju odgovarati”.
Nelagoda pred svijetom
– Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović dogodila se jedna jako neugodna stvar. Međunarodni su partneri jako oštro reagirali na retoriku koju su koristili u početku, i zato je predsjednica u New Yorku morala reterirati. Ona, za razliku od premijera, nije postavljala pitanje opravdanosti presude o udruženom zločinačkom pothvatu, nego se više koncentrirala na asimetriju u presduama Haaškog suda, spominjući pritom snažan primjer Vukovara. Šteta je, međutim, što oboje nisu odmah na početku nastupili kao posljednjih dana. Time bi se poštedjeli mnogih kritika – ističe politički analitičar Davor Gjenero, koji podsjeća da ni Plenković ni Kolinda, unatoč nekim kritikama, ni u jednom trenutku nisu u pitanje doveli sudsku praksu Haaškog suda.
– Taj rubikon nisu prešli, i to je dobro, jer Hrvatska nikada nije došla do toga da negira judikaturu Haaškog suda. U Srbiji je to redovita pojava, pri čemu se negira i genocid u Srebrenici – zaključuje Gjenero.
Predsjednica Republike u svojem je govoru u UN-u pitanju Tribunala pristupila prilično odmjereno, istaknuvši da Hrvatska dijeli mišljenje da je sud “pokazao da zločini neće ostati nekažnjeni”.
– Nije lako naći snagu i priznati da su neki od vaših sunarodnjaka počinili zločine i da za njih trebaju odgovarati. S tom smo se istinom u Hrvatskoj suočili, a isto očekujemo i od drugih. Međutim, postoji razlika između pojedinačne odgovornosti i kolektivne krivnje. Odbijamo tumačenja nedavne presude u predmetu Prlića i drugih da su Hrvatska, tadašnje hrvatsko vodstvo ili hrvatski narod optuženi ili proglašeni krivima – istaknula je hrvatska predsjednica.
Agresor je Srbija, a ne mi
Ona je ovom izjavom de facto potvrdila da prihvaća osuđujuću presudu protiv čelnika Herceg-Bosne za ratne zločine, no pritom upozorila da se zbog njihovih postupaka ne smije kriviti ni Hrvatska ni hrvatski narod. Indikativno je, međutim, da je veći dio svojeg govora ona posvetila presudama Haaga u Hrvatskoj. Tako je podsjetila da je sud u predmetu protiv Milana Martića i Milana Babića utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem protjerivanja hrvatskog stanovništva s okupiranoga hrvatskog teritorija kako bi se stvorila Velika Srbija. No, spomenula je i očite propuste.
– Gotovo tisuću bijelih križeva na vukovarskom groblju podsjećaju na masakr i na žrtve ekshumirane iz masovnih grobnica u gradu i oko njega. Križevi su također obilježje 86 djece ubijene tijekom opsade Vukovara, od koje je najmlađe imalo samo šest mjeseci. U Hrvatskoj se, da citiram suca Međunarodnog kaznenog suda Cancada Trinidadea, dogodila „agresija, a ne rat.” Za te strahote tromjesečne opsade Vukovara Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije na žalost nije optužio nikoga – navela je predsjednica, koja je podsjetila i da Ratko Mladić nije osuđen za zločine u Škabrnji i Nadinu, te da je Slobodan Milošević, glavni kreator projekta Velike Srbije koji je doveo do tragedije u bivšoj Jugoslaviji, izbjegao konačnu presudu. Što, zaključila je ona, ostavlja veliku prazninu u ostavštini Suda.
Kolinda vs. Andrej
Andrej Penković:
– Vlada smatra da je dio presude, koji se odnosi na neuvažavanje žalbi šestorice Hrvata iz BiH, a koji u prvostupanjskoj presudi dovodi u vezu vodstvo RH, u cijelosti nepravedan i neutemeljen i kosi se s povijesnom istinom i činjenicama i stoga je u političkom smislu takav segment tumačenja drugostupanjske presude Hrvatskoj neprihvatljiv.
Kolinda Grabar-Kitarović:
– Hrvatska potpuno podupire rad Međunarodnog kaznenog suda i poštuje sve njegove presude, iako povremeno izražava neslaganje s određenim aspektima rada Suda.
Zločinački pothvat
Plenković:
– Vlada smatra da se ovom presudom na pogrešan način aludira na ulogu hrvatskoga državnog vrha u ratnim zbivanjima u BiH.
Kolinda:
– Odbijamo tumačenja nedavne presude MKSJ-a u predmetu Prlića i drugih da su Hrvatska, tadašnje hrvatsko vodstvo ili hrvatski narod optuženi ili proglašeni krivima pred Sudom. MKSJ se bavio pojedinačnim optuženicima koji su pred tim Sudom bili strane u postupku.
O Hrvatima u BiH
Plenković:
– Želim još jednom jasno poslati poruku podrške opstojnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Kolinda:
– Nedavna presuda MKSJ-a u predmetu Prlić i drugi ne smije se zlorabiti kako bi se implicirala kolektivna krivnja Hrvata u BiH ili kako bi se onemogućavali njihovi legitimni politički ciljevi… Hrvati se moraju osjećati sigurno u domovini koju dijele s Bošnjacima i Srbima, piše Slobodna.
