Strateško partnerstvo: Američki borbeni zrakoplovi zapravo nisu najskuplji, ali su najbolji

Piše: Ante Rašić

Bliži se dan D u odabiru borbenih zrakoplova koji će u narednih pedeset godina čuvati hrvatski suverenitet u zraku, Najčešće izgovorena izreka hrvatskih ministara i generala upravo je – Strateško partnerstvo, no što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti Hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo.

Nedavno je švedska tvrtka SAAB, proizvođač borbenog zrakoplova u sklopu svog lobiranja, odvela u Švedsku jedan dio hrvatskih novinara te ih uključila u svoj plan lobiranja. Odmah po povratku te grupe novinara krenula je medijska kampanja kako su iz igre ispale ponude Grčke i SAD. Jedna zbog starosti zrakoplova, koje treba modernizirati, a druga zbog previsoke cijene neprihvatljive za Hrvatsku, te su u igri ostali Šveđani i Izraelci, a i SAAB je spreman izvršiti korekciju cijene jer novo je novo.

Iako su ti navodi demantirani i od ministarstva ali i od nekih generala i zapovjednika, pojedini mediji nastavljaju s lobiranjem za švedskog ponuđača bez da su dali smisleno objašnjenje zašto su švedski zrakoplovi najbolji izbor. Jedan od najvažnijih parametara za izbor zrakoplova, vjerojatno najvažniji je upravo – Strateško partnerstvo.

Što je to strateško što nam nudi Švedska ili Izrael. Kako smo s nabavkom zrakoplova malo zakasnili tako je zbog regulative EU otpala opcija zvana – Offset.

Šveđani nude nekakvu razvojnu agenciju s čak 200 uposlenih, a Izrael ulaganje u poljoprivredu i transfer znanja. Jesu li to strateška ulaganja. Naravno da nisu.

Najveća enigma ostaje, što zapravo možemo dobiti od onog najskupljeg, je li i najskuplji, te se postavlja pitanje o upravo tom ponuđaču kao jedinom strateškom partneru.

Hrvatskoj treba strateški partner koji može povući i integrirati u svoj sustav hrvatske vojne proizvode poput strojnica, pištolja, kaciga, cipela-čizama, odjeće, ali i ulaganja u infrastrukturne projekte poput LNG terminala na Krku. Jedini koji to u ovom trenutku mogu napraviti su SAD.

Ugovaranjem isporuke vojnih proizvoda koji su sastavni dio naoružanja NATO-a ali i policije SAD dobijamo da se izvozi hrvatski proizvod, proizveden u hrvatskim tvornicama s hrvatskom radnom snagom i sirovinom, a nije zanemariva brojka koja se može ostvariti s obzirom na to da SAD osim za svoje vojne i policijske snage mogu kao najvažniji partner izlobirati i opskrbu NATO snaga. Koliko bi ugovaranje isporuke cipela, popularnih ZENGI američkoj vojsci pomoglo Borovu i Vukovaru. Zar strateško partnerstvo ne može biti i servisiranje, održavanje USS flote u hrvatskim brodogradilištima.

Uključivši LNG terminal u sve to, nameće se zaključak su jedini mogući strateški partner SAD. Niti priča oko cijene nije zanemariva. Gripen, koji se nudi Hrvatskoj, košta oko 70 milijuna Eura, a F-16 70/72 Viper oko 90 milijuna dolara.

Uspoređujući odnos dolara i eura ispada da su zrakoplovi tu po cijeni no opet su tu u prednosti SAD jer naoružanje za Gripene proizvode SAD. Teško je vjerovati da bi Šveđani uložili veliki novac u osposobljavanje Remontnog zavoda kad je proizvodno postrojenje na nekoliko sati leta, a i na samo pola sata leta u susjednoj Mađarskoj servisni centar. Amerikancima se svakako isplati uložiti u Remontni zavod, prije svega jer bi to bio remontni centar za srednju Europu.

Izraelce ne spominjem nigdje samo zato što smatram da Hrvatska nije toliko bogata da kupuje polovne svari te da će odabir biti novi F-16 Block. Kupovina takvog zrakoplova uvelike mijenja i odnos snaga u ovom dijelu Europe jer osim Poljske tu vrstu zrakoplova nema ni jedna država u Europi.

Konačna odluka o nabavci zrakoplova bit će donesena u idućih desetak dana, no ne prije povratka Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović iz službenog posjeta SAD gdje će se između ostalog razgovarati o – Strateškom partnerstvu.

Analiza ponude borbenih zrakoplova za HRZ: Jedan je pravo čudo tehnike, svjetski vrh, osigurava dominaciju

Facebook Komentari