Ako klub Vukovar zasad nema mogućnosti za iskorak, nešto se može učiniti za grad: Hrvatska protiv Prve HNL u gradu svih gradova!

Danas je 18. studeni. Suvišno je reći išta drugo, dodatno, posebno. Jer sve je jasno, poznato od 1991. Ne blijedi sjećanje na mučenički i herojski Vukovar, uvijek i zauvijek. Ovo je skromni prilog o nogometu toga grada, o tome kakav je bio i kakav jest, kakav bi eventualno mogao biti, piše Branko Stipković na stranici HNS-a.

Igra se 27. prvenstvo slobodne i samostalne Hrvatske. Dosad je u Prvoj HNL kao najvišem državnom razredu participiralo 38 klubova, neki pod više imena. Posljednji, ovosezonski, je Rudeš.

A natjecateljske godine 1999.-2000. nastupao je i Vukovar ’91. Nije išlo, završio je na samom začelju kolone 12 s 30 bodova u 33 kola nakon što je sedam puta pobijedio, u devet susreta remizirao te 17 izgubio, gol-razlika 32:56. Za spas su nedostajala tri boda, samo tri. S naznakom da je poslije 22 partije dvokružnog dijela stajao iznad Istre i Šibenika. Na kraju su Puljani bili jedanaesti i također ispali. Inače, to je prvenstvo zapamćeno po šampionskom pokalu Dinama koji je dionicu počeo kao Croatia, ali je u zimskoj stanci preuzeo stari naziv. Najbolji strijelac bio je njegov Tomo Šokota s 21 pogotkom, najbolji igrač Ivan Bošnjak iz Cibalije.

Vukovarci su šansu za povratak imali kasnog proljeća 2002. u statusu prvaka Druge lige Sjever-Istok te razigravali sa Šibenčanima. Nisu uspjeli, tadašnji prvoligaš s 11. mjesta bio je uspješniji pa se slavilo na Šubićevcu. Zbog smanjivanja lige sa 16 na 12 sudionika u kvalifikacije je naravno morao i Kamen Ingrad, bolji od Istre, pobjednika drugoligaške skupine Zapad-Jug. Izravno su ispali TŠK, Marsonia, Čakovec i Hrvatski dragovoljac.

Danas je Vukovar 1991 član Treće lige-Istok. Deveti od 16 momčadi poslije 13 kola sa 17 bodova. Otprilike u zlatnoj sredini. Solidan plasman s obzirom na sve probleme, financijske i igračke. Nekad snažna Slavonija ostaje s Osječanima i Vinkovčanima u Hrvatski Telekom Prvoj ligi, dočim u Drugoj poduže nema predstavnika… Dakako da bi Vukovarci bili dočekani aklamacijom. Na vrhu trećeligaškog Istoka trenutačno su BSK iz Bijelog Brda, Bedem iz Ivankova i Koprivnica, a lanjski pretendenti za vrh Slavonija iz Požege i Međimurje muče se u donjem dijelu ljestvice.

Ako klub Vukovar zasad nema mogućnosti za iskorak, nešto se može učiniti za grad. Barem u revijalnom smislu. Predlažemo da se u Vukovaru jednom godišnje upriliči utakmica najbolje hrvatske reprezentacije i selekcije prvoligaša. Dakle Hrvatska protiv Prve HNL u gradu svih gradova! Neka nitko ne kaže da se ne bi našlo termina ili, ne daj Bože, svrhe. Zar nekidan novi izbornik Zlatko Dalić nije poručio da ga u pripremama za Rusiju ne zanimaju provjere sa San Marinom i(li) Luksemburgom, posve neodgovarajućim partnerima koji ne donose zapravo ništa. Ne znači da se sraz Vatrenih i Prvoligaša može upriličiti krajem svibnja ili početkom lipnja Anno Domini 2018. jer Dalić je već sigurno osmislio koncept, ali redovito je na raspolaganju nekoliko slobodnih datuma godišnje za prijateljske nastupe. Zašto jedan ne iskoristiti kraj Dunava, podno Vodotornja, na oduševljenje tamošnjih i ljudi iz regije, iz cijele zemlje toliko senzibilizirane s gradom junakom!

Nije li Slaven Bilić u studenom 2009. doveo „kockaste“ u Vinkovce na derbi s Lihtenštajnom, 5:0? Nije li Igor Štimac kolovoza 2013. odveo elitne hrvatske trupe istom tom Lihtenštajnu želeći dotičnih 90 minuta iskoristiti za pucački trening prije odlaska Srbima u Beograd pa je u Vaduzu bilo malo šareno s tek 3:2 za goste? Niko Kovač i njegovi ugostili su svježeg člana UEFA, Gibraltar, na promotivnom srazu lipnja 2015. u Varaždinu, 4:0. Tipična usputna parada, baš frendovska. Da se ne spominje teško iskušenja postave Ante Čačića nekoliko dana do odlaska na EP u Francusku 2016. s rekordnih ravno deset golova sirotom San Marinu u Rijeci; i nije tako loše, služi bildanju statistike ma koliko bilo apsurdno.

Brzo bi se dogovorilo hoće li Ligu zastupati svi naj-naj, uključujući dostupne strance, ili samo naši, da se snimi koji će prije ili kasnije konkurirati za A-vrstu čime bi vukovarski ogled poslužio dopunskom filtriranju pa bi plusevi bili višestruki.

Vukovar i Vukovarci zaslužuju takav spektakl. Zaslužuju više od bilo koga bilo gdje. Zašto im ga ne priuštiti? Nije li, uostalom, žar i dar za Vukovar i obveza, utoliko prihvatljivija što ne odnosi ništa a donosi štošta, svakako i nemjerljivi opći ponos.

TAGGED:
Share This Article