Globalna ekonomska kriza i nezadovoljstvo ljudi doveli su do novih političkih trendova pa smo na tom valu nezadovoljstva dobili dva nova politička lidera. Obje su relativno mlade žene (37 i 41 godinu) i bit će premijeri Islanda i Novog Zealanda. No ono što je ekonomski, a ne politički važno obje su ljevičarke.
I to ne poput Macrona ili drugih koji koketiraju sa umjereno ljevim centrom salonskog tipa, nego puno tvrđi ljevičari. Nakon izbora Jacinta Ardern je objavila da je kapitalizam prevara i promašaj, najavila besplatno obrazovanje i zabranu stranih ulaganja u nekretnine na Novom zelandu. Druga nova žena premijer je Katrin Jakobsdottir, a njene ekonomske ideje su veće oporezivanje bogatih, socijalna jednakost; dividende banaka iskoristiti za izgradnju infrastrukture i smanjenje javnog duga te povećati državnu potrošnju za obrazovanje i zdravstvo.
Dakle, zalažu se za prilično radikalnu socijalizaciju ekonomije. No, postavlja se pitanje nisu li obje te zemlje previše male da bi ukazivale na „nove trendove“ u svjetskoj ekonomiji i politici. Island možda zaista ima tek malo više stanovništva od Novog Zagreba, ali Novi Zeland ima više stanovnika od Hrvatske i Islanda zajedno.
Ono što je važnije je da se ne radi o siromašnim zemljama koje su zbog neimaštine zastranile u ljevičarstvo. BDP po glavi stanovnika Novog zelanda je 70% veći od Hrvatske, a Island ima dvostruko veći od našeg. Do novog načina političkog promišljanja došlo je zbog globalnog ekonomskog nezadovoljstva postojećom verzijom kapitalizma, jer neučinkovito rješava gospodarske probleme.
Ove „nove ekonomske modele“ u Hrvatskoj baš ne očekuje plodno tlo. Kad se pogleda čime se sve Sabor, povjerenstva i zastupnici bave… odmah nam na pamet padne zašto su svi radikalni mislioci bili protiv demokracije. Od Heraklita, Aristotela, Platona do Marxa i Nietzschea, Mojsija i Svetoga Pavla pa sve do Lenjina. Bili su protiv zato jer u demokraciji „glas onih koji znaju i onih koji ne znaju vrijedi isto!?! Sjajan primjer toga je Hrvatski sabor.
Aristotel je u Politici, demokraciju svrstao u izopačeni oblik vladavine neobrazovane većine, koja prirodno prelazi u demagogiju…..a čuvena rečenica Winstona Churchilla glasi: „Najbolji argument protiv demokracije je 5-minutni razgovor s prosječnim glasačem.“
Vidjet ćete saborsku raspravu o proračunu ili Agrokoru… pa mi onda recite jesam li bio u pravu?
