Ivan Lovrinović, saborski zastupnik stranke Promijenimo Hrvatsku i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gostovao je u Novom danu i komentirao situaciju u Agrokoru.
Jeste li u Saboru sudjelovali oko osnivanja Istražnog povjerenstva za Agrokor?
Mogu odmah reći da nisam, nitko me nije ni zvao ni kontaktirao. Prema onome što sam čitao ili čuo, očito se želi postići dogovor HDZ-a i SDP-a da od devet članova Povjerenstva njihovih bude osam. Poruka je da oni žele kroz svoje ljude, koji će činiti cijelo Povjerenstvo, žele kontrolirati štetu i procese koji su vezani za ovu tešku i složenu aferu i problem Agrokora. To govori da se mora nešto drugo napraviti, jer je ljudima dosta igrokaza, tu Povjerenstvo mora biti sačinjeno od ljudi koji uživaju kredibilitet u javnosti, koji nemaju repova, imaju znanje i u koje javnost ima povjerenje da će nešto napraviti. Ako to tako ne bude, onda ne treba ni osnivati to Povjerenstvo, jer će to biti igrokaz za malu djecu.
Što bi trebalo napraviti?
Trebalo bi napraviti da budu po dva člana njihova i većina da bude iz oporbe, ali ne SDP-a, nego stranaka centra i najmanje dva člana da budu ljudi izvan politike, jedan pravnik i jedan ekonomist, kako bi Povjerenstvo uživalo povjerenje. Nama ono ne treba da čita financijske izvještaje, to će riješiti firme i institucije koje su za to nadležne, nama treba Povjerenstvo da istraži, utvrdi kakva je bila veza između političkih strukutra unutar dvadesetak godina, simbioza politike, premijera, ministara financija i svih drugih ljudi na funkcijama i da se pokaže kakva je to bila vrsta crony kapitalizma, a on podrazumijeva veze između političkih struktura i poduzetnika, kojima su one pogodovale u razvoju kompanije. Ovdje želim biti vrlo otvoren, nema tih firmi koje su značajne, a koje nemaju određene veze s vladama i ministrima. Istražno povjerenstvo treba utvrditi jesu li te veze bile podnošljive ili neprihvatljive. Puno je ovdje dilema, otvorenih pitanja i siguran sam da to treba razjasniti.
Treba li Ivicu Todorića zvati na saslušanje?
Ja sam na Facebooku objavio da Todorić mora govoriti u Saboru, izravno, pred kamerama. To je najčišće, najbolje. Ne može biti Povjerenstvo u nekoj sobi, nego treba biti izravno, pred kamerama, da ljudi vide i gledaju. To je transparentnost i demokracija. Dok takve poteze ne napravimo, ne možemo očekivati da će se išta razjasniti. Ta sprega politike i biznisa prema pojedinima, pokazuje da se dobar dio tržišta ne može uopće dići. Ne govorimo o tržišnoj ekonomiji, nego je sve sprega politike i velikih poduzetnika. Problem Agrokora nije samo nacionalni. On je najveći sigurnosni problem Hrvatske, i nacionalni i geopolitički i geostrateški.
Treba li Ustavni sud odlučivati o ustavnosti lexa Agrokor?
Imali smo nekh iskustava, podneseno je tridesetak prijava protiv predstečajnih nadgodbi. Prevelik je novac u pitanju, previše interesa povezano i ja sumnjam da će Ustavni sud tu nešto posebno htjeti napraviti.
Kako komentirate Todorićeve objave na blogu?
Nemamo izvještaje revizije. U tim financijskim izvještajima, ako je riječ o jednoj revizorskoj kući s kojom je bivša uprava potpisala neki ugovor, a tu kuću preuzela i izvanredna uprava, to indicira da su odnosi između vlasnika i izvanredne uprave bili OK. To indicira da se u međuvremenu nešto pokvarilo u odnosima između vlasnika i politike i zato Todorić sad želi govoriti, iznosi argumente, značajne optužbe i trebalo bi ga zato pustiti da građanima javno objasni o čemu se radi i mi ćemo tad sigurno dobiti važne argumente. Važno je da saznamo o čemu se radilo.
Što je s pravosuđem i regulatornim tijelima i revizijama? Nitko dosad nije registrirao probleme u koncernu.
Svi su sve znali, ali zašto nitko nije ništa poduzimao? Ja sam postavio pitanje SOA-i da javno odgovori jesu li njeni analitičari proteklih godina za 2013., 2014. i 2015., u godišnjim izvještajima označili Agrokor kao problem i pitanje nacionalne sigurnosti ili nisu. Ako jesu, jesu li obavijestili predsjednicu i premijere, a ako nisu – zašto nisu? Nemam odgovor na ta pitanja. S druge strane imamo DORH. Pravosuđe je rak rana hrvatskog društva i vremena u kojem živimo. Pravosuđe je trulo. Ne možemo ništa riješiti, ako se istovremeno ne rješava problem pravosuđa. Nitko se ne želi u to upustiti, jer ako to dirnu, otvorit će procese i probleme prema sebi. Tu vidimo da je sustav zakočen, želi kontrolirati štetu i kriminalne stvari koje su napravljene u prošlosti.
Vodi li se bitka za plijen oko Agrokora?
Moglo bi se tako reći. Na nacionalnom planu vidi se da neki jastrebovi jedva čekaju, što je u biznisu vrlo razumljivo. Ali treba naglasiti jednu stvar, u čitavom jadu i muci Agrokor ima nešto što je dobro i funkconiralo po principu sinergije. Ako bi se izvuklo te kompanije i jeftino kupilo, pojedinci će utjecati da dugovi Agrokora i imovina bude što lošije vrednovana da se može preuzeti. Treba u tom smislu zaštititi ono što je najvažnije, vodu, zemljište, PIK Belje, PIK Vinkovci, Vupik. To je najplodnija zemlja i Agrokor obrađuje oko 30 tisuća hektara najkvalitetnije hrvatske zemlje. Što država uopće radi ovdje? Vlasnik je tu, ništa se ne rješava, a država nešto glumi preko izvanrednog upravitelja. Morala se umiješati na način da spašava core biznis, pa čak ako treba da preuzme na određeno vrijeme u određenom dijelu ili u cijelosti sve to. To bi bila privremena nacionalizacija, a kad bi se situacija popravila, tehnike restrukturairanja su poznate, ali ja ovdje ne vidim strateške poteze. Od ove uprave možemo svi imati posljedice, jer ako krenu tužbe, mogu se tražiti i velike odštete i to će ići preko leđa poreznih obveznika.
