Hrvatska obitelj je čudovište: Crème de la crème profesionalaca u području obiteljskog prava RH

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Povučeni prijedlog Obiteljskog zakona sadrži odredbu koja kaže „Obitelj su roditelji i djeca.“ i predložen je od strane crème de la crème profesionalaca u području obiteljskog prava RH. Nema drugih ili boljih. To je najbolje što imamo.

Na prvi pogled definicija je zdravorazumska, ali kako je to čest slučaj zdrav razum prikriva mnoge paradokse kad ga se nastoji jasno izreći.

Krenimo redom, tj. s time što obitelj NIJE prema toj definiciji. Prvo problem množine. Obitelj očito nije jedan roditelj nego dva roditelja, pa majka s dvoje djece ne bi bila obitelj kao niti otac. U slučaju smrti jednog supružnika obitelj prestaje biti obitelj. Zatim obitelj su roditelji i djeca, ali ne i dijete. Majka, otac i npr. kćer nisu obitelj, ali nakon rođenja sina postaju obitelj.

Ako se već željelo inzistirati na više djece, zašto se otvoreno nije reklo da je obitelj sastavljena od dva roditelja i najmanje troje njihove djece? Pametno je izbjegnuta riječ „njihove“ jer statistike za EU kažu da prosječno svako sedmo dijete nije biološko dijete svojih roditelja.

Zatim je tu i problem roditelja i djece. Naime obitelj su roditelji, ali primjerice ne i staratelji, udomitelji, zatim stričevi, strine, bake i djedovi i dakako najmanje dvoje djece. Tako primjerice ako roditelji smrtno stradaju i djeca ostanu s npr. bakom, strinom, ujnom, djedom itd., oni nisu obitelj. Ovakvih problema u svezi s time što sve obitelj nije ima podosta, ali već su i ovi dostatni da se uvidi u najmanju ruku neinteligencija ove definicije.

Okrenimo se sada tome što obitelj prema navedenoj definiciji JEST. Ako je obitelj roditelji + djeca, onda je jako zanimljivo pitati se o vremenu i prostoru. Primjerice roditelji prije nego što to postanu, ali recimo da to namjeravaju, planiraju i „rade na tome“ nisu obitelj, ali kad dobe drugo dijete jesu. Također, ako roditelji ne daj Bože izgube djecu, prestaju biti obitelj, iako mogu ponovno postati obitelj.

S djecom je još gore, tj. s njihovom perspektivom. Jedno dijete s roditeljima nije obitelj, ali dvoje djece s roditeljima jest obitelj, tj. npr. kćer mora čekati rođenje npr. brata kako bi svi skupa postali obitelj. Djeca koja izgube roditelje također nisu obitelj pa čak i ako su cijeli život proveli s roditeljima i recimo praroditeljima (npr. „Djeca kukuruza“ nisu obitelj, ali „Obitelj Adams“ jest obitelj).

Obitelj su roditelji vrlo je restriktivna odredba, jer naime rođaci i djeca nisu obitelj kao niti roditelji i tuđa djeca pod pretpostavkom da se radi o implicitnoj oznaci „njihova“. Pitanje je i nije li ovo uvredljivo jer zar posvojeno dijete nije „njihovo“ jednako ako ne i više nego biološko dijete? Naime biološka odredba možda je nužna, ali zasigurno nije dostatna. Perspektiva djece je još poraznija i bolje da ju zbog javne sablazni niti ne spominjemo (naime ovaj tekst mogla bi vidjeti i djeca dok ga neobraćajući pažnju čitaju roditelji).

Standardna i u stručnoj literaturi najčešća definicija ljudske obitelji kaže da je ljudska obitelj „skupina ljudi povezana krvnim srodstvom, brakom i sličnim svezama, dugotrajnim suživotom ili nekom kombinacijom tih svojstava“.

Time je sasvim precizno određeno što obitelj jest, a što nije, tj. ako skupina nema barem jedno, a moguće i više navedenih svojstava ostvarenih na neki način, zasigurno nije obitelj (mislim da će mi ovo biti tema na kolegiju „Sociology“ kojeg predajem ovaj semestar).

Nasuprot standardnoj definiciji predložena definicija jest definicija, ali ne ljudske obitelji, nego neposredne ili minimalne ljudske obitelji i to temeljem biološkog roditeljstva i krvnog srodstva.

Kao takva ona isključuje ne-biološko roditeljstvo poput posvajanja i posvojenu djecu pretvara u ljude drugog reda („sluge“, vidi značenje „familia“). Ona isključuje braku slične sveze i važnije dug suživot skupine ljudi. Na koncu, kao minimalna ona isključuje praroditelje i unuke.

Pogreška koja je počinjena pri definiciji obitelji je klasična logička pogreška pri definiranju koja se uči tijekom srednjoškolske nastave logike i to neka ide na dušu nastavnicima logike koji su podučavali autore ovog prijedloga. Naime, klasična definicija obuhvaća najbliži viši rod i najbližu specifičnu razliku pojma koji se definira.

Pogledajmo to na primjeru. Npr. trokut JE geometrijski lik (prvi viši rod) koji ima 3 stranice i 3 kuta (prva specifična razlika). Trokut NIJE geometrijski lik koji ima 3 stranice i 3 kuta pri čemu je jedan kut između dvije stranice 90 stupnjeva. To je definicija pravokutnog trokuta, a ne trokuta. Naime, postoje i druge vrste trokuta koje su svakako trokuti i jasno ih se razlikuje od primjerice pravokutnika, kvadrata, krugova itd. Isto tako obitelj NIJE roditelji + djeca, nego je to vrlo restriktivna nuklearna ili temeljna obitelj temeljena isključivo na krvnom srodstvu, dok obitelj JEST ono što standardna definicija kaže.

Ovdje je počinjena pogreška, a moguće i dvije. Naime, ili je točno definiran pogrešan pojam, ali to nije pojam obitelji nego pojam temeljne na krvnom srodstvu povezane obitelji, ili je netočno definiran ispravan pojam. Nešto je pogrešno, tj. ili pojam ili definicija. Birajte!

Na stranu logika, jer već i zdrav razum kaže da ova navodno zdravorazumska definicija nije u redu. Dovoljno se sjetiti naših baka i djedova, udaljenog rođaka koji je odrastao u našoj i njegovoj obitelji, posvojenog djeteta ili drugog supružnika jednog od roditelja itd., ljudi koje svakako držimo punopravnim članovima naše obitelji ako ne i bližima i volimo ih više od mnogih direktnih krvnih srodnika, kako bismo uočili ne samo uvredljivost i čudnovatost, nego čak i čudovišnost ove definicije. Sjetimo se i roditelja koji zapostavljaju ili maltretiraju vlastitu djecu i koja u slučaju da im ih država oduzme ne mogu biti pod starateljstvom drugih članova obitelji, jer prema ovoj definiciji potpuni stranac na ulici i djed, baka ili posvojeni brat nemaju nikakvu prednost jer „nisu obitelj“.

Politički govoreći ova je definicija konzervativni science-fiction, ali obiteljski govoreći ona je nedvojbeni horor, jer čudovišta nisu samo svi izbačeni iz obitelji, nego i sami preostali članovi obitelji.

Oni sami postaju vlastita čudovišta. Zucker kommt zuletzt, članovi radne skupine koja je napisala ovu definiciju navodno će ostati članovi koji će popravljati navedeni prijedlog i tu sablasnu definiciju. Možda im je to određena vrsta kazne. Možda nagrade. A možda su tu jer očito nema drugih niti boljih. To je nama naša negativna selekcija dala. Kako u drugim profesijama, tako i pravnoj struci.

Pretpostavimo da i oni u obiteljima imaju ne-biološke članove, bake i djedove, udaljene rođake i da ih sve drže jednakim ako ne i „jednakijim“ članovima obitelji i da ih vole kao rođenu braću ako ne i snažnije, pa i da imaju srodnike za koje misle da su im krvni iako nisu što bi već najjednostavniji test krvne grupe i Rh faktora mogao dokazati, jer svaka je obitelj „po definiciji disfunkcionalna“.

Pod tom pretpostavkom teško ih je zamisliti kao čudovišta koja će zanijekati vlastitu obitelj. Trebamo ih zamisliti sretnima jer koliko nas ima priliku popraviti vlastite teške životne „pogreške“ koje bile popravljene ili ne i htjeli mi to ili ne „jesu naš život“ kako nas je podučio majstor pisane riječi.

Facebook Komentari