Ministar državne imovine Goran Marić zadovoljan je vraćanjem otoka Smokvice u državni posjed, ali, upozorio je, otočić kojeg je Ivica Todorić godinama besplatno koristio nije jedini takav u Hrvatskoj. Poručio je da će Vlada učiniti sve da se “oteto” vrati državi.
P
Marićevu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.
“Otok Smokvica kraj Šibenika ovršnom je presudom vraćen u posjed Republike Hrvatske. Kamo sreće da je ova priča o otoku Smokvici izdvojeni otok. Ima ih Hrvatska puno, na ovaj ili onaj način: otetih, zaposjednutih, prisvojenih … zemljišta, kuća, stanova, trgovačkih društava, statusa … Ili zemlja “tisuću Smokvica”!
Smokvica je jedno od brojnih poraznih iskustava s kojima mi živimo. Ono što posebno izdvaja ovu priču kao znakovitu za naše stanje, da nakon dvadeset godina bespravnog raspolaganja i ne plaćanja nikakve naknade Državi, da bespravni korisnik traži odgodu provođenja ovrhe. Nezamislivo s kakvom poslovnom, čudovišnom vrstom imamo posla.
Bez ikakva moralnog kompleksa, bez ikakve intervencije savjesti o prijestupu! Ili barem propustu, da ne kažem grijehu prema vlastitoj Državi! Ne znam čime bih ovo nazvao nego tipologijom iščašenih ljudi za koje ne postoji država ni emocionalno ni materijalno …
Čovjek se mora upitati, koliko će još trajati snaga bolesnih apetita u Hrvatskoj!? Koliko će trajati praksa tog upornog soja da prisvaja i da se neodgovorno služi onim što nije njegovo…!?
Kakve to Hrvatska ima elite koje pokazuju i dokazuju uspjeh i ugled na otetom od svoje vlastite Države!? Do kad će Hrvatska podnositi i plaćati njihovu bešćutnost i njihove račune …?! Elitama koje to nisu! Elitama koje su svašta osim elita!
A snaga ovog slučaja, u svojim je poveznicama, toliko razorna da izazove bolest, virozu, čitava hrvatskog gospodarstva. Osjećam duboku satisfakciju zbog činjenice da su se Hrvatska Vlada, Ministarstvo državne imovine i Državno odvjetništvo, suodgovorno odredili o ovom predmetu. Ali i generalno o ovakvoj praksi u Hrvatskoj. Ovo vidim i kao trenutak rehabilitacije Suda nakon toliko godina zapuštanja i predmeta i svoje obveze. Nadasve, ovo vidim i kao pokazatelj da DRŽAVA POSTOJI.”
