U Hrvatskoj svaki dan svjedočimo kršenju temeljnih ljudskih prava, diskriminacije na svim razinama, kaže Mario Strinavić iz Blokiranih.
Treba navesti samo neke značajke koje nesumnjivo ukazuju da su nabrojani hrvatski zakoni ozbiljno prekršili i krše EU pravne norme kao i deklaracije o pravima građana, čovjeka, potrošača na kojima temelji zapadnjački sustav naprednih demokracija.
Ovo su samo neki od primjera kršenja ljudskih prava kad govorimo ovršnim postupcima ;
Žalba ne odgađa izvršenje. Nema sudske parnice. Nitko vas ne pita jeste li zapravo dužni. Kršenje presumpcije nevinosti (krši se Ustav koji jamči pravo na žalbu protiv svih odluka, dopuštajući da ona bude iznimno isključena samo ako je osigurana druga pravna zaštita).
U nastojanju da se strankama oduzme pravo na žalbu u nekim se slučajevima otišlo tako daleko da se oni mogu shvatiti kao promišljeno podvaljivanje. Ovrhovoditelj nije dužan obrazložiti pljendbu. Kamata na kamatu.Kamata višestruko nadmašuje iznos glavnice. Dug raste apsolutnim rastom zauvijek. Nema zastare, nasljednici mogu biti blokirani 12 godina nakon smrti preminulog, a da i ne znaju zašto, objašnjava sve apsurde hrvatskog pravnog sustava Strinavić.
Prodaja sve imovine dužnika, ispod prave vrijednosti iste. Dug ostaje nakon sto se osumnjičenom za dug zaplijeni i proda sva imovina. Provedba dva ili tri postupka ovrhe po istom dugu paralelno. Dug višestruko raste. Zaračunavanje doprinosa, parafiskalnih nameta godinama (zauvijek) nakon što je obrt zatvoren, ili i u vrijeme kad ne proizvodi dobit. Opterećivanje porezima i nametima i kaznama samozaposlene koji ne proizvode niti dovoljno za život, nastavlja Strinavić.
Ovrha se može tražiti i deset godina nakon tih momenata iako se u međuvremenu moglo svašta dogoditi. I zato ovršeniku treba u ovršnom postupku omogućiti da pokuša na isti način na koji ovrhovoditelj dokazuje postojanje svoje tražbine dokazati da su tražbina ili legitimacija naknadno prestali što danas ne postoji kao mogućnost.
Ovrha se bilježi nad imovinom ovršenika čak i ako je dug minoran u odnosu na vrijednost imovine. Ne postoji zakonodavni okvir kojim se jamči točna procjena imovine.
Navedeni pljenidbeni zakoni iskazuju cjelovitu protuustavnu neravnopravnost u tretiranju procesnih subjekata, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati određenim instrumentima istim instrumentima bi to morala moći i druga ali u Hrvatskoj to nije situacija, razlaže Strinavić sve mogućnosti da vas sustav uništi.
