Šrafciger kultura: Šràfcīger dominira društvom što znači da je dio kulture

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Dopustite mi da vam skrenem pozor na nešto što ovih dana metaforički i doslovno dominira Hrvatskom. Šràfcīger dominira društvom što znači da je dio kulture. U gospodarstvu se njime „zatežu“ i „otpuštaju“ vijci, slavine, rezerve i sl.

U politici je sveprisutan jer je krucijalan ili križni kako za vlast u slučaju odvrtanja pa zavrtanja spomen ploča, tako i za oporbu čiji je jedan od zaštitnih znakova u slučaju obijanja automobila. Na koncu tu je i šport u kojem u slučaju najpopularnijeg športa u Hrvata također vlada baš šràfcīger kao presudni alat TV servisera.

Hrvatska riječ za šràfcīger je zavrtač, odvrtač, odvijač i zavijač, a popularnije su riječi spomenuta šràfcīger, zatim šarafciger i šarafnciger (od njem. Schraubzieher = Schraube: vijak + ziehen: vući) uglavnom u kontinentalnoj Hrvatskoj, ili kacavida (od tal. cacciavite = odvijač) u primorskoj Hrvatskoj. To da se hrvatska riječ rijetko rabi, a nasuprot njoj uglavnom germanizam kao i u ostatku tehničkih područja govori puno o tehničkoj terminologiji nacije, ali i malo o tehničkim iznašašćima kojima su Hrvati u prošlosti pa i u suvremenosti zadužili ostatak svijeta (sjetimo se samo svjetionika poput Kotruljevića, Vrančića, Boškovića, Tesle, Ružičke i Preloga).

Šràfcīger je noviji izum i datira iz kasnog Srednjeg vijeka. Moguće je kako je paralelno izmišljen u Njemačkoj i Francuskoj pri čemu je služio za dodatno osiguranje drvenih građevnih dijelova šarafima, ali i za učvršćivanje dijelova oruđa i oružja napravljenih od više vrsta materijala, a najčešće od drva i metala (kao npr. lopata ili pištolja).

Šràfcīger se sastoji od drške, osovine i vrha koji je presudan jer mora odgovarati utoru na šarafu kako bi ga se lako okretalo. Najpopularniji su plosnati i križni vrh šarafa kojima odgovaraju plosnati i križni svršetak šràfcīgera. Danas postoje ručni, polu-mehanički, električki i drugi šràfcīgeri i šarafi za razne namjene.

U srži šràfcīgera je šaraf. Radi se o čavlu blago stožastog (konusnog) oblika ili vrha s navojem koji kad je izmišljen ujedno je izmišljen i alat kojim se takav čavao zavrće u materijal. Prednost šarafa pred čavlom i zakovicom je očita jer je veza puno čvršća, otpornija na promjene, a i šaraf se zamjenjuje lakše od čavla i zakovice, napose kod dijelova koji se često habaju i zahtijevaju čestu zamjenu.

Ključni izum je zaista šaraf, a šràfcīger je izmišljen kao alat za zavrtanje šarafa. Braća Wyatt, Job i William, prvi su strojno proizveli šaraf s glavom za zavrtanje i konusnim navojem. Njihov biznis je na koncu propao, ali taj je izum bio ključan za masovnu uporabu jeftinih šarafa i šràfcīgera. 1908. godine kanađanin P. L. Robertson patentirao je svoj šaraf i pokrenuo masovnu proizvodnju. Kasnije se proizvodnja proširila s primjenom u raznim industrijama, napose u automobilskoj za što je zaslužan patent H. P. Phillipsa (prvo primijenjen na automobilima marke Cadillac).

Važna napomena u svakom suvislom i kulturnom govoru o šràfcīgeru je zloporaba. Zloupotrebljava ga se kao šipku, polugu, dlijeto, kao sredstvo za provaljivanje u zaključane brave stanova, kuća i kako smo spomenuli automobila, ali i kao hladno oružje napose u zatvorima.

Srž zloporabe je dvojaka. Kao prvo, njome se često uništava vrh šràfcīgera, ali može se saviti osovina i može izazvati ozljedu. Kao drugo, on nakon opetovane zloporabe postaje neupotrebljiv za prvotnu namjenu. Sad se vratimo na početak i pogledajmo kako se metaforički šràfcīger metaforički zlorabi u Hrvatskoj danas od strane gospodarstvenika, političara na vlasti, ali i u oporbi i od strane vladara i protivnika suvremenog tuzemnog nogometa.

Te zloporabe imati će iste dvojake učinke, iako metaforičke i iako na simboličke šràfcīgere, na hrvatsku kulturu, uljuđenost i civiliziranost što je vrlo neodgovorno i ponajpače neozbiljno.

Korištenje šràfcīgera može biti ozbiljno i neozbiljno. Primjerice kućevlasnika bez šràfcīgera i ostalog priručnog alata držimo neozbiljnim jer to spada na bit kućevlasništva. No isto tako držimo neozbiljnim gospodarstvenika, političara i vlastodršca športa koji svoj posao temelji na šarafima, šràfcīgerima, zavrtanju i odvrtanju jer to ne spada na bit gospodarstva, politike i športa. U tom moru neozbiljnosti čovjeka koji si popije, dijelom i zbog te silne sveopće neozbiljnosti, poznati koktel Šràfcīger (engl. Screwdriver) koji se sastoji od soka od naranče i votke, a što je paradoksalno, možemo držati jedinim ozbiljnim.

Facebook Komentari