Plenkovićeva je vlada najavila novu i aktivniju politiku prema BiH, koja je trebala pomoći susjednoj zemlji i tamošnjim Hrvatima. No odnosi Hrvatske i BiH od onda su se dodatno pogoršali.
Premijer Andrej Plenković najavio je na početku mandata da će Bosna i Hercegovina biti u središtu nove hrvatske vanjske politike, uvjeravajući da će se Hrvatska aktivno zauzeti za europski put BiH i ravnopravnost Hrvata u toj zemlji. Od onda je prošlo manje od godinu dana, a odnosi Hrvatske i BiH danas su gori nego što su bili na početku Plenkovićevog mandata. Reaktualizirani su stari problemi, poput osporavanja izgradnje Pelješkog mosta od strane Sarajeva koje suglasnost za strateški infrastrukturni hrvatski projekt uvjetuje rješenjem graničnog spora po slovenskom modelu. Stvoreni su i novi prijepori izazvani tvrdnjom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o tisućama potencijalnih terorista u BiH, koje bošnjački političari u Sarajevu smatraju namjernim širenjem neistina o BiH i poticanjem islamofobije s ciljem prikazivanja muslimana u BiH kao prijetnje europskoj sigurnosti. Plenković je proteklih dana u dva navrata boravio u BiH, gdje je posjetio šest gradova, ali ne i Sarajevo.
Neodmjerene izjave
Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović sa žaljenjem primjećuje da aktualna vlada i predsjednica nisu nastavili njegovu politiku kojom je, kako kaže, u izvjesnoj mjeri uspio popraviti odnose sa susjedima. “Teško ih je graditi, lako razgraditi”, kaže za DW konstatirajući kako su danas oni ozbiljno pogoršani sa svim susjedima, posebno s BiH, ali i Srbijom. Razlozi lošijih odnosa s BiH su, smatra bivši predsjednik, višestruki, i nisu samo na strani Hrvatske. Prvi razlog vidi u ocjeni da je Hrvatska ‘ublažila’ politiku nemiješanja u unutarnje poslove susjedne zemlje, koju je on, kaže, odlučno promovirao. “Drugo, palo je nekoliko neodmjerenih izjava od strane našeg državnog vrha, posebno od strane predsjednice Grabar Kitarović, a i političari iz BiH ne ostaju dužni. Treće, hrvatski političari u BiH ponovno više ili manje diskretno naznačuju povratak ideji trećeg entiteta uz isto tako diskretnu podršku Hrvatske, što je bošnjačkoj politici u BiH crvena krpa. Četvrto, unutarnji odnosi političara iz svih konstitutivnih naroda u BiH su zaoštreni i to se reflektira i na naše odnose s BiH.” K tome, dodaje, u BiH neki političari zaoštravanje odnosa koriste kao predizborni alat. Zaključuje kako su za pogoršanje odnosa ‘zaslužne’ obje države, “iako ne sasvim ravnomjerno”.
Centar fundamentalizma zapadnije od BiH
Kada je riječ o tvrdnjama hrvatske predsjednice o tisućama radikaliziranih fundamentalista u BiH, Josipović ocjenjuje da je ta izjava bila “apsolutno neodmjerena”. “A prema saznanjima koja imam, tu se ograđujem, nije ni točna. Europski centar islamskog fundamentalizma puno je zapadnije od BiH. Sve zemlje u Europi nose opasnost radikalizacije vjere i ne vidim zašto je potrebno posebno apostrofirati BiH. Osim toga, ako i postoje neke informacije o mogućem terorizmu, one se nikako ne objavljuju na konferencijama za novinare, već se u diskreciji razmatraju među nadležnim državnim tijelima prijateljskih zemalja”, navodi Josipović.
Zagrebački sociolog i stručnjak za islam Tarik Kulenović također upućuje na odgovornost predsjednice Grabar Kitarović za pogoršanje odnosa s BiH. “Predsjednica je pokrenula galamu o navodnom radikalizmu u BiH isključivo zbog hrvatskih interesa, kako bi se Hrvatska pozicionirala u EU i NATO-u kao zemlja koja štiti Europu od navodnog radikalizma u BiH”, ističe Kulenović uvjeravajući da radikalizam u BiH kakvim ga prikazuje hrvatska predsjednica – ne postoji.
Dok na Pantovčaku barataju informacijama o tisućama radikaliziranih islamističkih fundamentalista koji predstavljaju opasnost za BiH i za Europu, u Sarajevu tvrde da je od 2012. do danas na sirijsko-iračkom ratištu boravilo ukupno 240 državljana BiH, a još je tamo 116 onih koji se bore u redovima Islamske države. U BiH su se u međuvremenu vratila 44 borca, od kojih su 23 pravomoćno osuđena. “Znate li možda koliko se Hrvata bori u Ukrajini na strani ukrajinske vlade, a koliko se Srba bori na proruskoj strani? To pitanje, međutim, nitko ne problematizira, a pokušava se stvoriti problem zbog stotinjak boraca iz BiH koji se bore u Siriji”, ističe Kulenović.
Kada je pak riječ o pokušajima blokiranja projekta Pelješkog mosta od strane Sarajeva, Josipović smatra da prijetnje koje dolaze iz BiH na tu temu ne doprinose dobrim odnosima. Pelješki most, po njegovim riječima, “žrtva” je predizbornih aktivnosti i BiH nema ni razloga, a ni realne mogućnosti, da spriječi njegovu izgradnju.
“Hrvatska politika nije iskrena prema BiH”
Kulenović je iznimno skeptičan prema hrvatskoj strategiji prema BiH i stavljanju te susjedne zemlje u fokus svoje vanjske politike. “Kao što se Slovenija ‘brinula’ o Hrvatskoj tijekom njezinog pristupanja EU-u, tako bi se sada Hrvatska trebala ‘brinuti’ i o BiH, iako svi jako dobro znamo kako se Slovenija ‘brinula’ o Hrvatskoj. Problem je u činjenici da hrvatska politika nije iskrena prema BiH, jer Hrvatska tvrdi da podržava ulazak BiH u EU, iako je upitno je li to točno.
Hrvatska se u odnosu prema BiH suočava sa svojim unutarnjim problemima, budući da još nije do kraja raščistila svoj odnos prema Herceg-Bosni i podjeli Bosne”, ocjenjuje Kulenović. Tu dilemu, po njegovim riječima, ocrtava i nedavni medijski istup Miroslava Tuđmana, koji je, kako kaže, usmjeren isključivo na “opravdavanje pogrešne hrvatske politike prema BiH u prvoj polovici devedesetih”.
U pozadini tog istupa, kojim sin prvog hrvatskog predsjednika ishodište današnjeg islamističkog terorizma pronalazi u BiH početkom devedesetih godina, Kulenović prepoznaje pripremu za skoru objavu pravomoćne presude Haškoga suda političkim i vojnim čelnicima Herceg-Bosne, koja bi moglo dodatno zakomplicirati ionako komplicirane odnose Hrvatske i BiH.
Ni Josipović nije optimist kada je riječ o posljedicama skore presude: “Ako opstane kvalifikacija udruženog zločinačkog pothvata koji uključuje najviše hrvatske dužnosnike, bit će to politički teret za Hrvatsku, ali od kojega u konačnici ni za drugu stranu neće biti koristi. Tim prije što je koncept udruženog zločinačkog pothvata, njegov treći oblik, ozbiljnim pravničkim krugovima teško prihvatljiv, jer je presedan koji urušava tradicionalni koncept krivnje u kaznenom pravu. No, to je posebna tema…”, piše Deutsche Welle.
