Povijesni presedan u nogometu: Hrvatska bi se trebala žaliti, zbog materijalne povrede to je napravila Burkina Faso i dobila

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Prošle godine odigrana je kvalifikacijska utakmica Južnoafričke republike i Burkine Faso tijekom koje je sudac dosudio nepostojeći kazneni udarac (igrač je igrao koljenom, a ne rukom) i postignut zgoditak utjecao je na pobjedu Južnoafričke republike.

Slijedom žalbi, prijava i procedurom FIFA je na koncu odlučila „da se rezultat spomenute utakmice poništava zbog materijalne povrede pravila i da se mora igrati novi susret.“ (čeka se još samo službena odluka nadležnog tijela).

Ovo je povijesna odluka, jer dosad se takvi propusti sudaca nisu ubrajali pod materijalnu povredu pravila igre. „Materijalna povreda pravila u nogometu je odluka suca protivna pravilima koja izravno utječe na konačni ishod utakmice, a ne temelji se na slobodnom sudačkom uvjerenju, odnosno propustu kojim je omogućeno odigravanje utakmice protivno pravilima.“

Ključna riječ je „propust“ (lat. negligentia), tj. „nemar“ jer ako se pod povrede računaju ne samo pogrešne odluke, nego i propusti donošenja ispravnih odluka pod normalnim okolnostima, onda to značajno mijenja ne samo ulogu suca, nego i narav nogometne igre i utakmice. Nemar se još od odluke suca Learneda Handa iz 1947. godine potvrđuje ako su poduzete mjere opreza manje od troška štete pomnožene s vjerojatnošću događaja u kojem se šteta ostvaruje, a odbacuje ako su poduzete mjere veće ili jednake trošku štete pomnoženom s vjerojatnošću događaja.

Tako je primjerice sudac na utakmici Turska-Hrvatska (1:0) propustio dosuditi kazneni udarac za Hrvatsku. Glavni sudac i linijski sudac bili su okrenuti prema akciji i potez turskog igrača bio im je u vidokrugu. Glavni sudac bio je na udaljenosti s koje je igranje bilo jasno vidljivo i nije mu bio zaklonjen pogled tijelima igrača. Dakle, okolnosti su bile normalne. To je svakako propust i relevantno je utjecao na konačni rezultat utakmice, jer da je kazneni udarac dosuđen i zgoditak postignut stanje bi bilo 0:1.

Dakle, postoji temelj da se podnese tužba CAS-u i prigovor FIFA-i od strane HNS-a. No s obzirom na katastrofalno lošu igru Hrvatske protiv očito slabije Turske takva bi tužba i žalba možda odaslale pogrešnu poruku. Da je Hrvatska bila za klasu igrački bolja, što je pod trenutnim vodstvom HNS-a i trenera praktično nemoguće, te da je postojao niz manjih propusta koji bi s ovim velikim činili predložak za sumnju u pristrano suđenje, žalba bi bila igrački ne samo opravdana, nego i poštena što u ovom slučaju nikako nije.

I na koncu zašto zaista nije? Veli novinar: „Ante Čačić zaslužuje voditi utakmice protiv Finske i Ukrajine.“ (T. Dasović, VL, 07. 09. 2017., 09:09) Točno ali pod uvjetom dokaza da je prije toga zaslužio biti izabran za trenera reprezentacije, a kako dokaza o tome nema, nemoguće je zaključiti da navedeni to „zaslužuje“. No novinar navodi razlog da „ako bodovni učinak nije katastrofalan“, onda trener treba i zaslužuje nastaviti biti trenerom. Ovdje krvavom logičkom nužnošću najboljem slučaju slijedi može, ali ne mora, no nikako ne slijedi treba ili zaslužuje.

O ostalim čudesima navedenog članka, poput stavljanja A. Čačića u istu rečenicu s Červarom, Rudićem i Petrovićem, mora se šutjeti. Ako pravopis i gramatika hrvatskog jezika već načelno ne proskribiraju takve jezične sablazni, zasigurno bi trebali braniti barem to da gramatika riječi trener robusno i ikonoklastički isključuje ma i najmanju mogućnost da se s njom u istoj rečenici pojavljuje ime navedenog i 99% ostalih unatoč, usprkos i nasuprot svim formalno zadovoljenim uvjetima trenerskih diploma i licenci stečenih tijekom vikend-janjetina-tečajeva, na kojima kandidat ne mora pokazno dokazati čak niti kako zna uigrati i najjednostavniju zonsku obranu.

A to jest prvi i neposredni, iako ne i posljednji i eshatološki uzrok i razlog toga da bi navedena hrvatska moguća žalba igrački, nogometno i športski bila neopravdana, pa i elementarno nepoštena, ako ne i nepristojna, tj. točno onoliko koliko je odluka FIFA-e u korist reprezentacije Burkine Faso poštena, opravdana, blagotvorna i spasonosna prije svega za „o jogo bonito“ i pravilo koje je odavno zaboravljeno: „Očuvati igru!“.

Facebook Komentari