Dan kad su svi bili u krivu: Je li Hrvatska sekularna država

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Vis-à-vis činjenica prvo je bivši predsjednik RH Ivo Josipović tvrdio „da je Hrvatska sekularna država“, a neki dan je Ivan Miklenić glavni urednik Glasa Koncila tvrdio „da Hrvatska nije sekularna država“. Ako je za vjerovati Ustavu RH obojica su u krivu, jer se riječ „sekularna“ ne spominje.

Pitanje sekularizma potpuno je nevažno tako dugo dok se odijeljenost vjerskih zajednica od države ne počne koristiti u ne-religijske i ne-državničke svrhe, primjerice postotak rimokatolika koji varira od 86% krštenih do prosječno 30% minimalno vjernih ovisno o svjetovnim potrebama crkve ili o predizbornim potrebama državnih službenika, a kako se čini baš to je ovdje slučaj.

No krenimo ad rem. Sekularno ne znači suprotno crkvenom, nego ono koje je „nezainteresirano za“ ili „odijeljeno od“ crkvenog (Ustav RH, čl. 41), tj. „vremenito“ (ili laičko, fr. laïcisme) odvojeno od „vječnog“, iako je upitno koliko je crkva „nebeska“ ako se njezini predstavnici bave potpuno „svjetovnim“ stvarima.

A propos, građanin qua građanin (fr. citoyen, engl. citizen) po definiciji je sekularan, dok kao privatna osoba može biti što god želi, pa tako i religiozan ili nevjernik, ali ne može biti sekularan, jer sekularnost ne spada na privatno, nego na javno, jer „seculum“ još od starorimskih vremena znači „ono koje pripada bilo kakvim svjetovnim stvarima“.

Ukratko, republiku „ne zanima vjeruju li njezini građani u jednog ili 100 bogova“ ili ne. Tako stvari stoje u demokraciji, a ako nekome ne odgovara demokracija ili bi pak nametao jedan oblik demokracije kao jedini, neka to otvoreno i kaže. Zloporaba religije od strane vjerskih zajednica u svjetovne svrhe isto kao i od strane države u stranačke svrhe točno je ono što odvojenost kako crkve od države, tako i države od crkve želi spriječiti. Osobitu vrstu korupcije.

Načelno govoreći, nesposobnost u ovom slučaju izmišljenih suprotstavljenih strana da se razumiju iz sebe samih a ne kroz suprotstavljanje navodnim suparnicima, što je redovita pojava većine hrvatskih izmišljenih suprotstavljanja, govori najviše o njima samima. Naime, odijeljenost države od crkve ne spada na srž republike kao što niti odijeljenost crkve od države ne spada na srž religije, između ostalog i zato što je bilo i biti će crkve dok nije bilo države, a i bilo je i biti će države dok nije bilo crkve.

Konkretno govoreći, povremeni politički izleti bivšeg predsjednika pa tako i navedeni mogu se tumačiti ovisnošću o političkoj slavi u nedostatku svjetske u područjima prava i glazbe, a komentari glavnog urednika Glasa Koncila mogu se tumačiti kao iznenađujuće svjetovniji nego što to po naravi spada na tjednike takve provenijencije dokazujući time na pomalo paradoksalan način da čak i ako RH nije svjetovna crkva u njoj zasigurno jest.

Time se toj danas i religijski i državnički trećerazrednoj temi, a koja je takva zahvaljujući hektolitrima prolivene krvi tijekom vjerskih ratova koje smo očito zaboravili, nema što za dodati ili oduzeti, te je utoliko ovdje rečeno o stvari suvišno ako ne i pogrešno već samim time što je uopće izrečeno, a kao što znamo, „ono o čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti“ kako je rekao možda najveći filozof 20. st. u knjizi prepunoj smislenih otkrića među kojima je i su-izum istinosnih tablica koje su u školi rabili i mnogi tuzemni javni intelektualci vjerojatno nesvjesni ove činjenice kako tada, tako i danas.

Miklenić: Hrvatska nije ‘sekularna’ država, vrijeme je da se političari i mediji oslobode nametanja vjernicima

Ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić odgovorila Mikleniću: RH je prema Ustavu RH sekularna država! Točka.

Facebook Komentari