Hrvatski serijski piromani: Malo je vjerojatno da su piromani izazvali 95 posto požara, a samo 5 posto potpaljeno iz terorističkih pobuda

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Odjednom je svaki drugi počinitelj paleži u RH piroman (poremećaj koji se dijagnosticira). To je oko 50% Zatim barem svaki četvrti je starija osoba nesvjesna što radi.

To je oko 25%. Zatim su tu su i barem neki mladi ljudi koji podmeću požare iz kojekakvih motiva što je oko 20%. Na koncu će ispasti da nitko nije podmetnuo požar na način klasičnog terorističkog čina kao asimetričnog oblika ratovanja. To je oko preostalih 5%. Statistički govoreći, nije pitanje što rade policijski inspektori stručni za palež, nego što u RH rade psihijatri, specijalisti gerijatrije, a bogme i roditelji, da državu niti ne spominjemo?

Vrhunac neznalaštva je uporaba izraza „serijski piroman“ (JL, 24. 08. 2017.). Naime, psihijatrija, zakoni (barem u suvislim državama), a i zdrav razum razlikuju čovjeka koji pod prisilom poremećaja podmeće požare ili piromanijaka (engl. pyromaniac) i čovjeka koji samovoljno i s ciljem uništenja imovine i života podmeće požare (engl. arsonist).

Tuzemne novine spominju „serijskog piromana“, no nije jasno niti kako je dokazano da se radi o serijskom, a još manje o piromanu, jer piromani rijetko mogu planirati požare u serijama zbog manije. Čini se da bi točnije bilo reći serijski požaraš.

FBI spominje serijskog izazivača požara ili požaraša (engl. serial arsonist) i opisuje ga kao „čovjeka koji po navici, planski i manjim dijelom prisilno izaziva najmanje 3 požara u nizu pri čemu nakon svakog izazivanja slijedi proces hlađenja koji dovodi do novog uzbuđenja i potpaljivanja sljedećeg požara“.

Požaraš, tj. čovjek koji uzrokuje požare, čini čin koji je „namjerno paljenje nastanjenih objekata i prostora drugih osoba“ (Common Law).

Pri tome namjera ne mora postojati eksplicitno i prethodno činu kao predumišljaj, već je dostatno da je manifestirana samim činom ubrojive osobe. Piromanijak načelno nema takvu namjeru, nego prisilu, a i cilj mu nije uništenje objekata i prostora, a još manje zastrašivanje kao u terorističkom činu, nego samo uživanje u požaru kojeg izaziva.

Kako bi netko bio piroman, to mora biti dijagnosticirano, tj. to da to čini prisilno kako bi se riješio poriva za vatrom ili naglog ushićenja izazivanjem požara. Klinički podatci o „serijskim požarašima“ (engl. serial arsonists) sugeriraju da je 75% njih motivirano svađom, zavišću, osvetom, potencijalnom financijskom dobiti ili prikrivanjem drugih kaznenih djela, a tek 25% blažim oblicima piromanije i srodnim poremećajima i bolestima (podatci FBI-a).

Zanimljivo je da je od 1990. do 2016. godine u RH uopće osumnjičeno i optuženo tek nekoliko ljudi za izazivanje požara, dok je dosad tijekom 2017. optuženo čak 16 ljudi za čak 39 podmetnutih požara. Ta prenatrpanost slučajevima mogla bi biti uzrokom nesnalaženja od strane struke i novinara pri pisanju i korištenju izraza poput serijski piroman.

Naime, s obzirom na mjesta, vremena, terene, vremenske (ne)prilike i prikupljen dokazni materijal malo je vjerojatno da su 95% podmetnutih požara u RH 2017. godine mahom izazvali piromani, starije neubrojive osobe i mladi ljudi (najmanje abnormalno rijetki „serijski piromani“), a samo 5% njih ljudi s terorističkim namjerama što sugerira statistika, zdrav razum i zrnce logike.

Facebook Komentari