Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u utorak 15. kolovoza proslavljena u svetištu Majke naših stradanja u Gori misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić, javlja IKA.
U koncelebraciji bili su svećenici Petrinjskoga i Glinskoga dekanata, te rektor svetišta preč. Paško Glasnović, koji je na početku i pozdravio sve okupljene. Blagdansko slavlje okupilo je više tisuća hodočasnika, od kojih je glavnina pristigla pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.
U homiliji biskup je istaknuo kako se Marija osim radosnom s pravom naziva i žalosnom Gospom, a ovdje u Gori i Majkom naših stradanja.
„Ona se doista žalostila i mnogo patila – i kad je Isusa rodila u odbačenosti u Betlehemu, među životinjama, u štali, i kad je s Isusom i Josipom bježala u Egipat pred kraljem Herodom koji je želio ubiti novorođenče, i kad je osobito tada, kad je išla za svojim sinom Isusom koji je osuđen na smrt nosio svoj križ na Kalvariji gdje je bio i raspet, ona gledala patnje i njegovo umiranje, te kad su joj njegovo mrtvo tijelo položili u krilo! Stabat Mater dolorosa! Ali ona i danas s nama pati i žalosna je kad gleda kako se naše obitelji boje rađati djecu, kako se bore otac i majka da othrane obitelj a nemaju posla, kad odlaze naši mladi ali i čitave obitelji u inozemstvo i napuštaju lijepu našu domovinu… Marija je majka žalosna kad gleda korupciju, veze i klijentelizam koji vlada u našem društvu, kad gleda ljude na položajima koji bi se morali brinuti za zajedničko dobro, a koji misle samo kako sebi i svojima osigurati bolji život… Marija je žalosna kad gleda na naše hrvatske branitelje koji su svojom krvlju stvorili, obranili i oslobodili Hrvatsku, a onda su ostavljeni kao nepotrebni, kao višak, na koje se mediji i domaći izdajice nabacuju blatom, a nisu im vrijedni ni noge oprati, ali oni u toj svojoj razočaranosti više ne znaju za kakvu su se oni to zemlju borili… pa ih je već gotovo tri tisuće diglo ruku na sebe. Ja prozivam sve dosadašnje političare i ljude od utjecaja i položaja a koji su skrivili to stanje da je toliko branitelja učinilo samoubojstvo: vi ste ih ubili, vi ste krivci za njihovu razočaranost; dakako, i cijelo društvo je odgovorno, ali ponajviše političari – izdajice vlastite domovine, oni koji su radili i rade protiv interesa Hrvatske za koju su oni bili spremni dati život”, upozorio je biskup Košić.
U nastavku, propovjednik se zapitao zar se Majka ne žalosti kad vidi da njezina najbolja djeca toliko pate, padaju u depresiju i čine zlo sebi i svojim obiteljima kada dižu ruke na sebe?
„Zar Majka može biti radosna kada joj djeca nestaju i odustaju od života jer ne vide izlaza, a oni koji bi trebali biti odgovorni provode život u raskoši i bahatosti, te kao onaj bogataš iz Isusove prispodobe nemaju srca ni vremena dati mrvice sa svoga stola siromasima koji prose pred njihovim vratima? Pa ipak, Majko Marijo, raduj se danas! A Tvoja su radost djeca čovječja. Zato se Ti možeš radovati samo kad vidiš da smo mi, učenici Tvoga Sina, na pravom putu, da idemo radosni kroz život i time učvršćujemo Tvoju radost. Tako da anđelov pozdrav i poziv na radost, koji i mi toliko puta ponavljamo moleći molitvu Zdravo Marijo, zapravo znači poziv svima nama da učinimo sve da Marija doista može biti radosna. Ona sama je doduše proslavljena jer je uznesena u nebesku slavu, ali njezina radost može biti potpuna samo ako i mi budemo sretni, ako mi idemo putem života a ne smrti, putem koji nam je njezin Sin pokazao”.
Biskup je rekao i ako želimo biti iskreni hodočasnici i štovatelji Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, trebamo nadvladati svako zlo i žalost i s njome biti uz Krista, našu snagu i našu radost.
„Kada krstim odrasle, a to je svake godine u katedrali na Veliku subotu u Vazmenoj noći, tada pitam katekumene – kao što to pitam i roditelje i kumove kod krštenja njihove djece, jer krstim peto i brojnije dijete u obitelji po našim župama Biskupije: ‘Odričeš li se sotone… i svih djela njegovih… i svega sjaja njegova?’ Često razmišljam što misle tada katekumeni, odnosno roditelji i kumovi pri krštenju, čega ili koga se to oni sada odriču, što to moraju ostaviti, da bi mogli ispovijedati pravu vjeru i postati kršćani? Dakako, sotona je đavao, taj napasnik, onaj ‘ubojica ljudi od početka, otac laži, knez ovoga svijeta’, kako ga je Isus nazivao. On je i njemu pristupio i kušao ga. Sjetimo se četrdeset dana u pustinji prije početka javnog djelovanja, prije nastupa kao Mesije koji dolazi ljudima navijestiti Kraljevstvo nebesko i pozvati ih na obraćenje – Isusu je pristupio napasnik i tražio da svoje naviještanje svede na zemaljske ciljeve: kruh /hranu, slavu ljudi/odnosno čast te vlast zemaljsku/odnosno moć. Krist je sve to odbio. Kada je pak apostolima navijestio da će ga židovski glavari dati ubiti u Jeruzalemu i da će morati trpjeti, ali da će treći dan uskrsnuti, apostol Petar poveo ga je na stranu i pokušao odvratiti od toga govoreći mu kako se to njemu ne smije dogoditi. Isus mu je na to odgovorio: ‘Nosi se od mene, sotono! Jer ti nije na pameti ono što je Božje nego što je ljudsko!’ I kad je u Getsemanskom vrtu Gospodin molio prije predanja u smrt, znojio se krvavim znojem i osjećao je napast da odustane, jer je molio Oca: ‘Ako je moguće, Oče, neka me mimoiđe ova čaša”, ali je odmah na to i dodao: „ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!’ Mariju – gledamo danas u Otkrivenju – kao ženu trudnu koju vreba zmaj, đavao, ubojica od početka. On želi pogubiti njezina sina. Ali sam Bog dolazi zaštititi tu Ženu koju uzima k sebi tako da joj je sunce poput odjeće u koje se zaogrnula, vijenac oko glave čini joj niz od 12 zvijezda, a pod nogama joj mjesec… Majku je Bog spasio od svakog đavolskog utjecaja. Ali mi – mi se još moramo boriti. Koliko je đavao zaveo ljudi, nudeći im lakši put, a zapravo ih je odveo u propast! To je kao u ekonomiji, kada vam neka banka ili zalogajnica nudi veliku i brzu zaradu, znajte da će vas prevariti. Mnogi su tako stradali, polakomivši se da će brzo uspjeti. A onda su doživjeli financijsku propast. Kad dakle trebamo poći za Isusom i svojim spasenjem, moramo se odreći đavla, sveg sjaja njegova i svih djela njegovih. Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj knjizi ‘Prijeći prag nade’ kaže kako su ljudi 20. stoljeća doživjeli toliko zla na zemlji da mogu reći i misliti kako ni nema nekog drugog pakla negoli je bio npr. Auschwitz. I doista, to je iskustvo zla pogodilo velik broj ljudi, a to im se dogodilo od drugih ljudi koji su očito bili pod vlašću zloga. Zar bi netko mogao imalo normalan toliko mučiti i ubijati druge ljude, kad ga ne bi zaveo đavao? Tako je sigurno da se odricanje od đavla treba shvatiti sasvim konkretno i kao odricanje od totalitarnih ideologija i njihovih vođa tj. idola, pa bi se tako pitanje: Odričeš li se sotone? – trebalo u našim hrvatskim okolnostima prevesti: Odričeš li se Maršala? Da, i Führera i Ducea i Generalissimusa ali – ponajviše –Maršala! Premda njega više nema i on ne vlada nama već više od 37 godina, nažalost još uvijek mnogim dušama vlada taj krivi bog, još uvijek mu se prinosi ne samo tamjan nego i žrtve, ne samo da se žrtvuje istina i zatire pravednost, nego se žrtvuju i ljudi”, poručio je biskup te na kraju zaključio:
„Pobjegnimo stoga od zmaja, odrecimo se svakoga đavla i utecimo se Gospodinu. Molimo Mariju, presvetu Bogorodicu i Majku i Sunce naših stradanja, Mariju na nebo uznesenu da moli za nas i da nam izmoli na zemlji sretan život u miru i radosti, te na nebu vječnu proslavu”.
Misno slavlje animirao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem i uz ogruljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a prije mise biskup je i blagoslovio novopostavljene propovjedaonice u dvorištu župne kuće.
