Povjesničar Miškulin o dragovoljnom bijegu nakon Oluje: Krajinski Srbi se nisu vidjeli u sastavu bilo kakve hrvatske države

Povodom 22. obljetnice Oluje gost N1 bio je povjesničar Ivica Miškulin.

Zanimljiva su vaša otkrića kako su reagirali diplomatski izvori uoči Oluje, biste li rekli da je međunarodna zajednica očekivala ili priželjkivala ovakav razvoj situacije?

Da bismo to razumjeli, moramo poznavati kontekst – osnovno načelo postupanja na ovom području bilo je priznavanje zatečenog stanja, neformalno i defacto u prvoj etapi rata išlo je u korist srpskoj strani, a nakon toga hrvatskoj strani ili onom bloku koji je bio protiv srpske strane. Zbog činjenice da dotadašnja intervencija koja se provodila nije uspjela zaustaviti srbijansku agresiju i pojavio se prostor za prešutno toleriranje one strane čije bi djelovanje dovelo do preokreta razlog je zašto je međunarodna zajednica iz istih razloga ranije tolerancije kasnije tolerirala oslobađanje okupiranih područja. Ne možete ništa učiniti ako nemate vojnu snagu kojom biste natjerali nekoga da uvaži stvari. Nakon toga po mom sudu je u realističnijim dijelovima međunarodne zajednice posebicu u SAD-u došlo do shvaćanja da ako već nastoje ne postoje mogućnosti za slanje vojne snage da to netko mora odraditi na terenu. Malo će prigovarati za kršenje dogovora o mirnom rješenju, ali vrlo brzo će priznati ostvareni učinak na terenu koji je postigla vojska. Hrvatska vojska je bila na neki način prdoužena ruka američke diplomacije na terenu, a bili su tu i unutarnji razlozi da se ne šalje njihove dečke da ginu na terenu na Balkanu nakon što su imali neugodna iskustva iz Somalije i postignut je prešutan dogovor.

Bi li bilo Oluje, što mislite, da su pobunjeni Srbi prihvatili Plan Z4?

Nije najzahvalnije spekulirati, ali možemo se u to upustiti temeljem onoga što znamo. RH i Tuđman nisu bili zagovornici ratnog rješenja, to je bila druga opcija, koristit će se onda kada sve druge zakažu. Bljesak je po meni strateški važniji od Oluje jer da je poslušana poruka Bljeska u krugovima Beograda i ostalim, vidjelo bi se da RH curi strpljenje i da će posegnuti za vojnim rješenjem i tada do Oluje uopće ne bi ni došlo. Potpuno iracionalno ponašanje srpskih vođa je na neki način uvjetovalo vojno rješenje koje je, ponavljam Hrvatskoj uvijek bilo drugo rješenje. Drugim riječima, Bljesak je bila ona operacija čija poruka nije bila poslušana. Što se tiče Plana Z4, to je možda vrhunac iracionalne odluke vodstva u Kninu jer po onome što znamo da se on ostvario Republika Hrvatska bi bila teritorij sa srpskom autonomijom, nekom vrstom države u državi i na neki način bi RH pretvorilo u konfederaciju.

Kao neku vrstu Republike Srpske u BiH?

Vrlo slično položaju, ne bih rekao istovjetno baš. Imali biste teritorij na kojemu bi kontrola hrvatskih vlasti bila iznimno ograničena, bila bi stalno pod supervizijom međunarodne zajednice i političko srpsko vodstvo bi na tom području imalo velike manevarske slobode, neku vrstu samostalnosti.

Dan danas izaziva kontroverze način na koji je ogroman broj Srba izbjegao iz Hrvatske i brojne su optužbe iz Srbije da se radi o etničkom čišćenju, a zbog čega su po vama Srbi u najvećem broju unatoč pozivima da ostanu napustili Knin?

Iz čitavog niza razloga , ali neki su važniji od drugih. Naravno da su se bojali, ali dobar dio je bio žrtvom kolektivne paranoje prema kojoj svaka hrvatska država predstavlja ugrozu za Srbe i oni se u njoj nikako nisu vidjeli. Element dragovoljnosti je bio presudniji u njihovom odlasku nego element prisile nekog hrvatskog ekstremista. Krajinski Srbi se nisu vidjeli u sastavu bilo kakve hrvatske države i to je ključan prihološki razlog koji ih je nagnao da napuste Hrvatsku. Sličnu se tendenciju moglo vidjeti i ranije u Zpadnoj Slavoniji, samoinicijativno je srpsko stanovništvo krenulo napuštati područje ne vidjevši svoju budućnost u okviru hrvatske države.

Facebook Komentari