SDP će do kraja ljeta raditi, Grbin objašnjava promjene statuta i koji su ciljevi

U najvećoj oporbenoj stranci SDP-u neće biti (pravog) odmora ovog ljeta. Pipremaju se novi program i statut stranke, u jednoj i drugoj reformi značajno učešće ima potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin koji za Spektar Slobodne Dalmacije govori o zacrtanim promjenama u stranci.

Koliko je ljudi uključeno u izradu programa SDP-a, kada bi mogao biti prezentiran javnosti?

– Kao prvi korak u izradi nove programske platforme stranke formirana je radna skupina na čelu s predsjednikom stranke, koja uključuje niz članova stranke, ali isto tako i osobe koje nisu članovi SDP-a, a svojim su radom i svjetonazorom pokazale da su nam bliske i da s nama dijele čitav niz ideja i stavova. To je tek prva faza izrade nove platforme stranke jer je cilj da se u izradu programa uključi što više naših članova i simpatizera sa svojim idejama, prijedlozima, sugestijama. Ovaj program se ne može izraditi preko noći, a moja su očekivanja da bi radna verzija mogla biti prezentirana već početkom jeseni, kako bismo do kraja godine ili početkom sljedeće program mogli usvojiti.

Što se želi postići izmjenama Statuta SDP-a, hoće li se dirati ključna odredba “jedan čovjek – jedan glas”?

– Osnovni je cilj izmjena Statuta pronaći ono što se, govorim prije svega u organizacijskom smislu, u praksi pokazalo lošim i to korigirati. Samo načelo jedan član – jedan glas, iako ne bez nedostataka, prije svega u vidu estradizacije unutarstranačkih izbornih procesa, demokratski je iskorak koji je u Hrvatskoj prvi prakticirao upravo SDP. Stoga ne vidim niti jedan valjani razlog da se ono dokine, čak štoviše, mislim da ga treba proširiti i na neke druge izborne dužnosti u stranci, kao što su one potpredsjednika ili članova predsjedništva. Iz toga se vidi i što je meni najvažnije u ovim izmjenama Statuta, a to su daljnja demokratizacija stranke, otklanjanje suvišnog formaliziranja koje je u znatnoj mjeri kočilo rad, primjerice kod izbora u manjim lokalnim organizacijama stranke i uključivanje što većeg broja članova i simpatizera u naše aktivnosti.

Može li se od najavljenih promjena očekivati da SDP i programski i u praksi pokuša vratiti ili osvojiti povjerenje birača kojima niste dovoljno lijevo, pa glasaju za opcije kao što su Zagreb je naš, nezavisne kandidate pa i Živi zid?

– Što se tiče Živog zida, neke stvari moramo raščistiti: Živi zid nije lijeva stranka. Radi se o antisistemskom, populističkom pokretu, koji se prije svega obraća onim građanima koji se osjećaju prevareni, da ne kažem izdani od države i društva. I ono što je najgore, Živi zid pri tome ne nudi nikakva rješenja za probleme, već jedino i isključivo kritiku i prozivke. Te su kritike ponekad, i to kolegi Pernaru svakako treba priznati, vrlo konkretne i precizno pogađaju metu, ali tu čitavo djelovanje Živog zida staje i stoga ih ne doživljavam kao konkurenciju SDP-u ili bilo kojoj drugoj stranci. Protestnih je glasova i opcija oduvijek bilo, a naš je zadatak da radimo na sebi, na SDP-u i da pokažemo da politika još uvijek može biti ozbiljna i imati ciljeve koji će donijeti boljitak društvu.

Ali, kada govorimo o tome je li SDP lijevo ili ne, onda ja pozivam sve te kritičare da pogledaju što smo radili za vrijeme našega mandata. Prva odluka bilo je ukidanje javnih ovršitelja jer smo smatrali da u postupku ovrhe doista ne trebamo jednu privatnu službu koja će ulaziti u domove građana i plijeniti im imovinu. Nakon toga smo uvodili porez na kamate na štednju i kapitalnu dobit – kako dividendu, tako i prihod od burzovnog mešetarenja, a sve kako bismo oporezivanjem kapitala omogućili smanjivanje poreznog opterećenja rada. “Švicarac” i rat u koji smo zbog njega ušli s bankama i krupnim kapitalom neću niti spominjati.

Jesu li to lijeve ili desne ekonomske mjere? SDP nije lijeva stranka samo onima, kao što je primjerice Markovina, koji traže svoj politički prostor, da tako kažem, na “našem“ terenu pa umjesto da kritiziraju vladajuću nacionalističku desnicu, svu svoju energiju ulažu u napadanje SDP-a, s argumentima da smo prestali biti ljevica, da smo izdali radništvo i slično.

Stoga za mene nije odlučujuće pitanje hoćemo li ovim programom biti više ili manje lijevi, nego možemo li ponuditi lijevu alternativu današnjem nakaradnom sustavu vrijednosti koji glorificira materijalističko zgrtanje imovine, a zaboravlja na osnovne potrebe ljudi koji jednostavno žele živjeti pristojan život od svog poštenog rada.

Kakvi su najnoviji podaci stranke o anketnoj potpori SDP-u, raste li mu ili pada potpora?

– Potpora SDP-u, mjerena putem ispitivanja javnog mnijenja, na žalost, već nekoliko mjeseci stagnira na 22 do 23 posto. I to u trenutku kada gotovo dvije trećine birača smatra da država ide u pogrešnom smjeru. Ta činjenica pokazuje da ne radimo dobro, da naše poruke do birača ne dolaze ili kada kod njih uspiju doći, da ne bivaju prihvaćene i nad time se moramo ozbiljno zamisliti.
Držim da ovakve inicijative, kao što je izrada nove programske platforme stranke, mogu pozitivno djelovati na percepciju stranke kod birača, jer je jedan od osnovnih zadataka opozicije da u svakom trenutku pokaže da postoji alternativa vladajućima, ali isto tako i da pokaže što ta alternativa građanima može ponuditi.

Slijede li novi izbori najesen ili će sadašnja vladajuća konstalacija potrajati?

– Sadašnja koalicija, sklopljena između HDZ-a i ostatka ostataka HNS-a, čisti je brak iz interesa. Dok god interes bude postojao, ta će koalicija opstati, a kada znamo da je interes zadržavanje pozicija, fotelja, onda je jasno da se radi o nečemu što niti jedni niti drugi neće olako pustiti. Pogledajte samo HNS-ove najave kada su ušli u koaliciju s HDZ-om. Pogledajte najave HNS-a u trenutku kada se sklapala koalicija o skidanju sramotne ploče iz Jasenovca ili o odlasku Dijane Vican s čela Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Od tada su prošla gotovo dva mjeseca, ploča u Jasenovcu je ostala, a gospođa Vican ne samo što nije smijenjena, već je ostala unatoč novim propustima u njezinu radu koji su otkriveni! Ovo jasno pokazuje koliko je ovom ostatku ostataka HNS-a stalo do njihovih najava i obećanja, a koliko do fotelja, što HDZ dovodi u vrlo lagodnu poziciju da ima partnera čija je cijena u svakom trenutku poznata. Stoga sam siguran da će, ako ne dođe do nekih ozbiljnih potresa koje sada ne možemo predvidjeti, ova koalicija potrajati.

Da li se na unutarstranačkim tijelima SDP-a razmatra(la) situacija u “Agrokoru” i oko njega?

– “Agrokor”, njegovo potonuće i sve što Vlada čini oko njega u ovom trenutku neka su od najvažnijih političkih i ekonomskih pitanja u državi. Obveza je SDP-a kao najjače oporbene stranke kontinuirano pratiti događanja u “Agrokoru” i mi često na sjednicama svojih tijela, na Klubu zastupnika ili Predsjedništvu stranke razgovaramo o tome. Prijedlog za osnivanje istražnog povjerenstva, koje bi trebalo razotkriti pitanja vezana uz koncern, kao i pitanja vezana uz djelovanje nekih političara, a tu prvenstveno mislim na Zdravka Marića i Martinu Dalić, rezultat je upravo takvih rasprava unutar SDP-a i siguran sam da javnost već i sada vidi koliko je HDZ-u stalo do toga da se to istražno povjerenstvo ne osnuje i da se istina sakrije od očiju javnosti.

Svakoga dana izlazi poneka nova informacija koja pokazuje do koje je mjere ova vlast upetljana u “Agrokor” i nema nikakve dvojbe da postoji ogroman javni interes da se sve malverzacije vezane uz “Agrokor”, kredite HBOR-a i povezanost politike s tim koncernom razotkriju i iznesu pred oči javnosti.

Prevladava li u SDP-u procjena da se stečaj “Agrokora” samo odgađa do jeseni ili zime ove godine?

– Što se tiče stečaja koncerna, bojim se da ste u pravu i da je njegov nastup samo odgođen, a ne i spriječen. Međutim, problem nije samo “Agrokor”, već i to što nas se mjesecima uvjerava da se problemi rješavaju, da su radna mjesta spašena, da nikakvog rizika za gospodarstvo nema, a onda pročitamo kako je neka tvrtka, bilo to “Zvečevo” ili “Granolio”, s kojim je povezana i “Zdenka”, završila u stečaju.

Te tvrtke nisu dio koncerna, ali su s “Agrokorom” poslovale i sada zbog “Agrokora” propadaju.

Onda čujemo da se najavljuje zatvaranje trgovina i pogona, otpuštanje radnika. Kratko i jasno, problemi koji postoje u “Agrokoru” i oko njega ne rješavaju se, već se guraju pod tepih. Čini mi se da čitava priča ide prema tome da se jednoj kliki okupljenoj oko Martine Dalić omogući preuzimanje onoga što vrijedi u koncernu, kao što su “Ledo”, “Jamnica” ili udio u “Dalekovodu”, a da se ostalo pusti da propadne i da se potom sljedećih deset, petnaest godina vucaramo po stranim i domaćim sudovima oko naknada šteta jer je nekome potraživanje prema “Agrokoru” plaćeno u cijelosti, a drugome samo u manjem dijelu.

Facebook Komentari