Uvoz Filipinaca kao radnu snagu u Hrvatsku uzburkao duhove: Bio bi za naše stanovnike kulturološki šok

Intervju Davora Šterna, biznismena, bivšeg ministra gospodarstva i počasnog konzula Filipina u “Večernjem listu” i “Poslovnom dnevniku”, u kojemu je ponudio “uvoz” Filipinaca, kao privremeno i “ad hoc” rješenje velikog manjka radne snage u Hrvatskoj, u segmentima turizma, ugostiteljstva, zdravstva, građevinarstva – izazvao je brojne reakcije posebno među poslodavcima, no promptno je reagirala Hrvatska gospodarska komora, piše Večernji list.

U svom dopisu Šternu, potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze, Mirjana Čagalj kaže da bi u HGK željeli dobiti konkretnije informacije o mogućnosti “uvoza” radnika iz Filipina, da smatraju da bi Štern kao bivši državni dužnosnik mogao doprinijeti realizaciji takve međudržavne suradnje.

Stoga predlažu sastanak “na kojem bismo saslušali vaše prijedloge te pomogli našim gospodarstvenicima”. Potpredsjednica HGK Čagalj piše da je vladinom Odlukom, istina odobrena uvozna kvota za 2080 kvalificiranih radnika u građevinarstvu, no da su kvote potrošene, da graditeljstvu manjka još oko 2500 radnika, te da će vlada otvoriti još kvotu za 2053 radnika. Nadalje, piše da u segmentu turizma manjka čak 3000 radnika.

Čagalj navodi da je HGK ovu temu otvorila prije dvije godine te se od tada do danas neprestano zalaže za veće uvozne kvote radnika, kako bi hrvatske tvrtke opstale i zadržale konkurentnost. Štern je, prije nekoliko dana u intervjuu kazao kako je mali interes Hrvata za prekvalifikaciju za ta tražena zanimanja, te je očito da se BiH, kao rezervoar radne snage isušuje.

On predlaže Filipince stoga što oni odlaze iz svoje zemlje na način vrlo sličan onom kako su Hrvati organizirano odlazili u Njemačku 1970-ih. Na temelju detašmana, tj. radnih kvota koje su se dodjeljivale svake godine.

Za eventualni interes RH povoljno je to što Filipinci imaju državnu agenciju za zapošljavanje u prekomorskim zemljama koja, na zahtjev klijenta ili države pronalazi profil potrebnih ljudi, organiziraju dolazak svojih radnika čarterima u zemlju u kojoj bi radili, dogovaraju osnovnu plaću i smještaj te vode brigu o njima. Ta se agencija, kaže Štern potom brine da se svi njihovi radnici kasnije, po završetku ugovora, vrate na Filipine.

U ovom načinu, kojeg Filipinci rabe u zapošljavanju u više od 100 zemalja svijeta (5 milijuna Filipinaca radi u inozemstvu i šalju 27 milijardi US dolara doznaka godišnje) Štern vidi jednostavan način da RH, barem privremeno riješi gorući problem, te tvrdi da su Filipinci poznati kao obrazovani, marljivi, te im naše plaće od 500, 600 eura neto ne bi bile premale. Na tu njegovu tvrdnju bilo je, jednako dosta reakcija i to negativnih, a od onih koji su zabrinuti da bi dolazak Filipinaca smanjio cijenu rada naših, a ujedno im i povećao norme, jer je efikasnost Filipinaca visoka, odnosno brže i više rade od euro-standarda. Šterna, međutim vesele reakcije na njegove prijedloge, te pozdravlja inicijativu iz HGK o sastanku na kojemu bi se razgovaralo “konkretnije”.

– Ovakvim interesom i inicijativom HGK opravdava svoje postojanje i može puno doprinijeti gospodarskom životu zemlje – kaže Štern. Dodaje da je veleposlanica Filipina o dopisu iz HGK već obavijestila filipinsku državnu agenciju za zapošljavanje, i zatražila da im Štern pomogne u organizaciji susreta. On se zalaže za kontakt državnih agencija za zapošljavanje, jer je “protiv stihijskog zapošljavanja radne snage, koje ne jamči niti njihove plaće, smještaj, prava”. Međutim, već u startu se čini malo izglednim da bi se ova suradnja realizirala. Ako je suditi prema reakciji ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, Filipinci bi se teško uklopili u našu sredinu.

– Ne razmišljamo o tome. To nije u našem fokusu. Trenutno se bavimo rješavanjem manjka radnika u Hrvatskoj kroz prekvalifikacije, te traženjem kadrova iz nama susjednih zemalja. A dolazak radnika iz Filipina bio bi za naše stanovnike kulturološki šok – smatra Pavić.

Eventualno bi se takav bilateralni aranžman s Filipinima mogao razmatrati ako ostala rješenja za ovaj problem u RH ne daju rezultat, no i za takav iskorak bio bi po njemu potreban širi nacionalni konsenzus. Pavić je uvjeren da će se iz susjednog “bazena” uspjeti naći potrebne radnike, te da se nećemo naći u prilici da se ulazi u bilateralni sporazum s Filipincima, barem ne u narednih deset godina.

Stav koji prevladava u Pavićevu resoru jest da je važnije posvetiti se povećanju osnovne plaće, umjesto traženja jeftine radne snage iz dalekih zemalja. Zbog sadašnje alarmantne situacije trenutno mu je prioritet riješiti povećanje kvote za strane radnike u sektoru graditeljstva, za dodatnih 2000 radnika, što bi na dnevnom redu Vlade trebalo biti vjerojatno već na ovotjednoj sjednici, a tek potom bavit će se prekvalifikacijama za koje u proračunu ima osiguranih 145 milijuna kuna. Koliko je on u pravu sa svojim ambicijama da se prvo proba “natjerati” Hrvate na prekvalifikacije za deficitarna zanimanja, slikovito govori primjer jednog našeg građevinara koji je dobio veliki posao, no manjka mu keramičara. Njegovi su, naime prethodno otišli na rad u Austriju. Građevinar, u nemogućnosti da preko naše burze brzo riješi problem, radnike je zatražio putem austrijske agencije. Koja mu je pronašla i dovela 30-ak traženih keramičara. I – svi su bili Hrvati!?

Facebook Komentari