Saucha opisao svoje iskustvo u zatvoru: Najvažnija je žlica, evo kakvi su higijenski uvjeti

Izvor: Dražen Prša

Nezavisni saborski zastupnik, Tomislav Saucha, u intervjuu je za Novi list govorio o svom iskustvu pritvora u Remetincu.

Saucha smatra da je njegova općeljudska, ali i obveza kao saborskoga zastupnika govoriti o temi života ljudi u zatvoru.

“Mislim da je moja dužnost kao zastupnika koji je silom prilika iz prve ruke vidio kakvi uvjeti vladaju u najpoznatijem hrvatskom zatvoru to javno reći. Uvjeren sam da građani zaslužuju saznati nešto više od golog izvještaja. U tih tjedan dana na vlastitoj koži osjetio sam život u Remetincu. Imate pravo na šetnju dva sata dnevno – u bilo koje doba dana između 7 i 19 sati obavijeste vas da imate 15 minuta vremena pripremiti se za šetnju. Svima je to jako važno pa se šeće bez obzira na vremenske uvjete. Šetate u krug, jedan sat u jednom smjeru, drugi sat u drugom smjeru. Ostalih 22 sata ste u ćeliji. Razgovarao sam s različitim zatvorenicima, od kojih neki nažalost i dobro poznaju sustav, što pokazuje da sustav ne rehabilitira. Neki su bili mlađi, neki stariji. Pričali su mi kako im teško pada odvojenost od obitelji i uvjeti u istražnom zatvoru. Zamolili su me, ako budem u prilici, da se zauzmem za njih i da probam barem nešto promijeniti”, rekao je Saucha.
U ćeliji u kojoj je bio imao je cimere, ali o njima nije želio govoriti, jer su se, kako je rekao, dogovorili da ne pričaju jedni o drugima.

“To je neka vrsta ‘zatvorskog’ bontona, toga se pridržavam. S pritvorenicima sam uglavnom pričao o lakšim temama, a ponešto i o knjigama. Knjige su jedna od glavnih ‘pomagala’ jer si tako krate vrijeme. Ja sam, recimo čitao »Kratku povijest čovječanstva« (pisac Yuval Noah Harari, op.a.). Naravno, tu je i televizor, ali sam odbijao gledati tv-program. Nisam htio, vodio sam računa o svom zdravlju. Jedna od važnih stvari u zatvoru je obična žlica. Ona vam jedini pribor za jelo. Htjeli-ne htjeli s njom naučite kako raskomadati meso. Pastu za zube osim za higijenu zatvorenici koriste kao ljepilo kad trebate nešto pričvrstiti. Higijena je definitivno jedan od jako važnih problema u ćelijama i postoji dogovor među zatvorenicima da je se pridržavaju. Školjka za wc se čisti svaki dan jer je to svima u interesu. Sreća je da su deterdženti i slična pomagala u svakoj ćeliji. To me ugodno iznenadilo”, rekao je Saucha.

“Osim tog higijenskog aspekta, tu je i ‘bonton’ vršenja nužde. Ipak niste sami. To su nepisana pravila kojih se svi pridržavaju. Ipak, koliko god pazili događaju se i neugodnosti. U jednoj je ćeliji čovjek imao crijevnu virozu, a imao je nekoliko cimera. Možete zamisliti kako im je bilo. Meni se dogodilo da mi se na prozoru skupljalo jato golubova. I to samo na prozoru moje ćelije u cijelom Remetincu. Tada su mi dečki otkrili recept s deterdžentom. Polio sam po rešetkama malo tekućine za pranje pa zbog te kemikalije više nisu dolazili. Nikakvih stvarnih neugodnosti nisam imao. Bilo je tek pri dolasku nekih dobacivanja, ali to je brzo prošlo i zaboravilo se. Obično imamo predrasude o zatvorenicima ali to su ljudi poput onih koje vidite na ulici, u običnoj šetnji gradom. Imate onih koji su prvi put u Remetincu i još uvijek su u šoku i potreseni, tu su i oni iskusni koji su prošli zatvorski sustav nebrojeno puta, jer kao što sam rekao, sustav nažalost ne rehabilitira. Problem je što u zatvoru izgubite osjećaj za vrijeme. Znate da je jutro kad se upale svjetla i idete na šetnju. Malobrojni su oni koji imaju ručni sat jer da bi ga unijeli u Remetinec on se mora pregledati i otvoriti u slučaju da ima skrivenu neku zabranjenu supstancu. Ta procedura provjere traje dva do tri tjedna tako da su malobrojni sa satom na ruci. Možete zamisliti te koje nose sat koliko ih puta pitaju jedno isto pitanje”, opisao je Saucha za Novi list život u zatvoru.

Facebook Komentari