DOKUMENT Kako je SDP na Ustavnom sudu kao sljednik SKH tražio poslovni prostor i nije dobio

SDP je na Ustavnom sudu dokazivao da je sljednik SKH i htio prostor u Biogradu na moru, ali, pretvorba je bila ključna.

Presudu donosimo u cijelosti.

Broj: U-III-5758/2011
Zagreb, 6. lipnja 2017.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Antun Palarić i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Socijaldemokratska partija Hrvatske, Zagreb, koju zastupa Alen Čičak, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 6. lipnja 2017. jednoglasno je donio

O D L U K U

Ustavna tužba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Dopuštenu i pravodobnu ustavnu tužbu podnijela je Socijaldemokratska partija Hrvatske, Zagreb (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju zastupa Alen Čičak, odvjetnik u Zagrebu.

Podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi da su joj presudom Županijskog suda u Zadru broj: Gž-2616/10-2 od 21. rujna 2011. (u daljnjem tekstu: osporena presuda) povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 26. i 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Tom je presudom djelomično odbijena žalba podnositeljice te je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj: P-572/09 od 26. ožujka 2010. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda) u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je podnositeljici naložena naknada parničnog troška prvotuženiku u iznosu od 1.845,00 kn. Prvostupanjska je presuda djelomično preinačena u dijelu pod točkom II. izreke kojim je podnositeljici naložena isplata parničnog troška prvotuženiku preko iznosa od 1.845,00 kn. U preostalom dijelu osporenom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj: P-572/09.

3. Sutkinja Ingrid Antičević Marinović te suci dr. sc. Mato Arlović i Josip Leko izuzeli su se od raspravljanja i odlučivanja u ovom predmetu.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, podnositeljica je ustala tužbom protiv prvotuženika – Grada Biograda na Moru i drugotuženika – Turističke zajednice Grada Biograda na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama (u naravi poslovni prostor – dvije kancelarije) za koje tvrdi da je na njima stekla izvanknjižno vlasništvo na temelju Sporazuma o sufinanciranju kupnje poslovnog prostora, sklopljenog u Biogradu na Moru 30. ožujka 1984. između pravnog prednika podnositeljice i pravnog prednika drugotuženika. Podnositeljica osim utvrđenja vlasništva traži izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva te naknadu troškova parničnog postupka.

4.1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da pravo korištenja spornog prostora odnosno dijela nekretnine prednika podnositeljice nije na temelju članka 370. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09.; u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu) postalo pravo vlasništva, već da se na konkretan slučaj odnosi Zakon o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno – političkih organizacija (“Narodne novine” broj 70/97.; u daljnjem tekstu: Zakon o pretvorbi), kao poseban propis. U tom smislu u obrazloženju prvostupanjske presude navodi se:

“Točno je da je ZVDSP odredbom čl. 370. st. 2. odredio da pravo korištenja posebnog dijela zgrade postaje pravo vlasništva dosadašnjeg korisnika. Međutim, pretvorba imovine SKH je regulirana posebnim propisom; Zakonom o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno – političkih organizacija (NN 70/97), dalje Zakon. Taj zakon regulira pretvorbu prava na društvenim sredstvima na kojima su pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja imale sljedeće bivše društveno – političke organizacije: Savez komunista Hrvatske, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske i Savez socijalističke omladine Hrvatske. Prema tome pretvorba prava korištenja prednika tužitelja SKH se ima provesti prema odredbama Zakona jer je on u odnosu na ZVDSP lex specialis. A člankom drugim Zakona je određeno da njegovim stupanjem na snagu nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su navedene bivše društveno – političke organizacije imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postaju vlasništvo Republike Hrvatske, pa je stoga zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.”

4.2. Povodom žalbe podnositeljice, drugostupanjski je sud donio osporenu presudu kojom je djelomično odbijena njezina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku. U obrazloženju osporene presude ističe se:

“Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ocijenio da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti navedena odredba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to stoga jer političke organizacije kao što je tužiteljica imaju poseban status u pogledu nekretnina.
Naime, prema odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o političkim organizacijama (‘Narodne novine’, broj 19/90 – u daljnjem tekstu ZPO) društvene organizacije i udruženja građana s političkim ciljevima koji su registrirani po odredbama st. 3. čl. 2. i st. 2. čl. 3. toga Zakona upisat će se u registar političkih organizacija bez posebnog zahtjeva, a prema čl. 36. ZPO političke organizacije iz st. 2. čl. 35. toga Zakona imaju pravo i nadalje koristiti sredstva u društvenom vlasništvu, kao i do sada, s tim da nepokretnu imovinu ne mogu otuđiti iz društvenog vlasništva.
Prema odredbi čl. 2. Zakona o pretvorbi danom stupanja na snagu tog Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno – političke organizacije (kao što je Savez komunista Hrvatske) imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Dakle, i nakon 1. siječnja 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nekretnine koje je koristila društveno – politička organizacija bile su u društvenom vlasništvu i to do stupanja na snagu Zakona o pretvorbi, na što nije od utjecaja činjenica da je u međuvremenu, bilo prije bilo poslije stupanja na snagu toga Zakona, izvršena uknjižba prava vlasništva, to jest nekretnine uknjižene kao privatno vlasništvo.
U odnosu na žalbene navode tužiteljice prema kojima je vlasništvo spornih nekretnina stekla temeljem valjanog pravnog posla za odgovoriti je da se na temelju pravnog posla stječe tek valjana pravna osnova jer pravni posao predstavlja titulus, te nakon što određena osoba stekne valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva ista će steći pravo vlasništva uknjižbom u zemljišne knjige. Prema tome, tužiteljica koja kao osnov stjecanja prava vlasništva ističe pravni posao ne može zahtijevati da se utvrdi da je vlasnica spornih nekretnina, budući da se vlasništvo stječe u trenutku kada se za to ispune zakonom propisani uvjeti, što u konkretnome, a kako je to ranije navedeno nije slučaj.”

III. PRIGOVORI PODNOSITELJICE

5. Podnositeljica u ustavnoj tužbi ponavlja razloge iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude, na koje je već odgovoreno u obrazloženju osporene presude. U bitnome ističe kako je pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekla prije stupanja na snagu Zakona o pretvorbi, na temelju Sporazuma o sufinanciranju kupnje poslovnog prostora, sklopljenog u Biogradu na Moru 30. ožujka 1984., pa stoga, Republika Hrvatska na temelju navedenog zakona nije mogla steći pravo vlasništva na navedenoj nekretnini.

Podnositeljica predlaže da Ustavni sud usvoji njezinu ustavnu tužbu te ukine ili preinači osporenu presudu.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. S obzirom na navode ustavne tužbe, Ustavni sud je istu razmotrio s aspekta eventualne povrede prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji u mjerodavnom dijelu glasi:

“Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama …”

6.1. Ustavni sud podsjeća da je sadržaj ustavnog prava, zajamčenog navedenom odredbom, ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak, razmatran kao jedinstvena cjelina, bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje.

7. Članak 2. Zakona o pretvorbi glasi:

“Članak 2.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno-političke organizacije iz članka 1. ovoga Zakona imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postaju vlasništvo Republike Hrvatske.”

Budući da iz parničnog spisa nedvojbeno proizlazi da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu na kojima je bivša društveno – politička organizacija imala pravo korištenja (list 31 spisa), što su sudovi i utvrdili u svojim presudama, Ustavni sud ocjenjuje pravilnim zaključke sudova da je danom stupanja na snagu Zakona o pretvorbi, Republika Hrvatska postala njihovim vlasnikom. Sudovi su, prema mišljenju Ustavnog suda, iznijeli dostatne i relevantne razloge na temelju kojih su zaključili da se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o vlasništvu ne mogu primijeniti, budući da se radi o političkoj organizaciji koja ima poseban status u pogledu nekretnina temeljem posebnog zakona.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da osporenom presudom podnositeljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

8. Ustavni sud utvrdio je da prigovori podnositeljice vezani uz članke 26. i 48. stavak 1. Ustava, na način kako su postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporene odluke mogle utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

9. Na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci.

PREDSJEDNIK
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.

Facebook Komentari