Analiza tipično hrvatske priče: Fenomenološki nema razlike između Agrokora i Algoritma

U Studiju 4 financijski komentator HRT-a, Željko Kardum komentirao je situaciju u Algoritmu.

Priča Agrokora i Algoritma je prilično slična, ali način rješavanja potpuno drugačiji. Imamo tipičnu hrvatsku priču – imamo jednog velikog distributera, veliki lanac koji je malo prevelik za ovu zemlju, a on naravno ne plaća svoje dobavljače, dobavljači uglavnom pristaju da im se plaća s odgodom, a onda dođe neki čudak sa strane koji je navikao kada kažete da ćete mu platiti, da ćete u tome roku zaista i platiti. Kada mu se ne plati – gle čuda, on aktivira mjenicu ili zadužnicu, ovisi što ima od osiguranja – i odjedanput se svi nađu u čudu jer je firma blokirana. Onda se jave svi vjerovnici i mali dobavljači i kažu da ‘ne možemo tako, mogli bismo dovesti ovaj veliki lanac u bankrot, ajmo probati pronaći nekog ulagača koji bi uložio u tu firmu koja inače ne plaća, ne bi li ona ipak isplatila male dobavljače i ne bi li se sada održao taj sustav jer nam treba’. Ne radi se o Agrokoru već o Algoritmu.

Algoritam je najveći distributivni lanac za prodaju knjiga. Prošli petak je jedan trgovac papirnom konfekcijom naplatio svoje potraživanje tako da je priložio zadužnicu, mjenicu i blokirao cijelu firmu. Naravno država neće donositi ‘Lex Algoritam’ ili ‘Lex Antičević’, niti imenovati ‘vladinog povjerenika’ premda fenomenološki tu nema neke bitne razlike.

U slučaju Agrokora trebalo je spašavati male proizvođače krumpira, a ovdje male proizvođače knjiga. No, knjiga nikad nije bila strateški hrvatski proizvod, niti prioritet, pa se ne očekuje niti takva reakcija.

Algoritam je nastao udruživanjem Mozaik knjige i Profila, a kako je hrvatsko tržište premalo za toliku konkurenciju, onda im se pridružio im i Algoritam. Tako smo – za hrvatske razmjere – dobili jedan gigantski lanac. S obzirom na katastrofalni pad prodaje od 2010., nadali su se da će se sinergijom ova tri lanca uspjeti održati na ovom malom tržištu. Zbog nužde su se počeli baviti svim i svačim – od distribucije knjiga, preko informatičke opreme, multimedije, igračaka, papirne konfekcije.

I onda ih je prošli petak jedan njemački prodavač papirne konfekcije došao glave. Nisu mu na vrijeme platili, on je aktivirao sredstvo osiguranja plaćanja i blokirao ih. Tako je zapravo cijela financijska situacija Algoritma isplivala na površinu. Malim izdavačima je postalo jasno da se više nitko neće naplatiti.

Alogritam je sistemski problem, ali u drugom segmentu – Algoritam i Tisak Medija (u vlasništvu Agrokora koji je u programiranom stečaju) dva su vrlo velika, ako ne i najveća distributera u zemlji. Svi ostali nakladnici, veliki i mali izdavači nemaju gdje prodavati. Otprilike, kao da imate u zemlji veliku naftnu kompaniju koja proizvodi benzin, ali nema benzinskih crpki.

No postavlja se pitanje hoće li onda vjerovnici pokušati spasiti Algoritam? Čini se da ne. Ovdje su cijelom problemu prišlo puno racionalnije nego Agrokoru. Četiri najveća nakladnika iskazala su interes za preuzimanje prodajnih mjesta, ali ne žele ulaziti u ikakve dužničke/vlasničke odnose Algoritma. Ako dođe do stečaja Algoritma, cijela stvar se jako komplicira. Ovdje se ne radi ni o kakvoj isplativosti, oni su na to jednostavno prinuđeni. Veliki nakladnici spašavaju infrastrukturu koja im treba.

Mali izdavači su se uglavnom pomirili da do ‘isplate zaostalih dugova’ neće doći, nešto će eventualno dobiti u postupku stečaja. No mali izdavači od početka krize ionako ne žive ‘tržišno’ jer ne bi preživjeli. Kroz Ministarstvo kulture dobivaju potpore, no briga Ministarstva kulture prestaje jednom kad knjiga uđe u trgovinu. To je do sad tretirano kao privatni biznis. A mali izdavači ne mogu sami distribuirati svoje proizvode zbog previsokih cijena najma, uglavnom prodaju kroz distributivne lance Algoritma i Tisak-Medije koji im nisu plaćali. I sad tu dolazimo do jednog ekonomskog paradoksa zbog nedovršenosti cijelog sustava.

Zbog nesubvencioniranog prodajnog lanca, mali izdavači ne mogu imati svoje knjižare jer im je najam preskup, sada će ispasti da će sav novac poreznih obveznika koje je Ministarstvo kulture dalo izdavačima s punim pravom, otići onom njemačkom trgovcu papirnom konfekcijom ili u slučaju Tisak Medije vjerojatno vjerovnicima Agrokora.

No, način na koji su nakladnici pristupili problemu i njegovom rješavanju je čini mi se puno zdraviji i ekonomski efikasniji nego što su to činili u Agrokoru. Hoće li do dogovora doći i hoće li osim dobrog dijela zaposlenika u Algoritmu MK biti spašene i knjižare (ili barem najveći dio njih) saznat ćemo već u ponedjeljak.

Algoritam kao mini Agrokor: Megalomanija, častohleplje, pohlepa, ekonomska neobrazovanost te primitivizam

Facebook Komentari