Francuski predsjednički izbori: Nacionalna fronta je postala mainstream

Nastup Marine Le Pen u tv-dvoboju protiv Macrona ispunio je očekivanja – bio je oštar i ružan. Ali to očito više ne izaziva pretjerano zgražanje u francuskoj javnosti, piše Deutsche Welle.

Marine Le Pen je ušla u povijest kao prva žena koja je ušla u drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj. To je ujedno i drugi put da je jedan kandidat Nacionalne fronte toliko blizu Elizejske palače. Njezin otac, utemeljitelj stranke, Jean-Marie Le Pen, ušao je u drugi krug 2002. godine, gdje je poražen od Jacquesa Chiraca. Razlozi tadašnjeg uspjeha Le Pena leže u samozavaravanju i apstinenciji lijevo orijentiranih snaga, ali i glasanju iz protesta protiv elita. Mediji su tada govorili o “francuskoj sramoti”, a oko milijun ljudi marširalo je ulicama Pariza protiv “tate Le Pena”, čovjeka osuđenog i kažnjenog za poricanje holokausta.

Ovogodišnji uspjeh Marine Le Pen nije međutim izazvao masovno zgražanje, što je neke Francuze navelo da na društvenim mrežama iskažu svoj šok – izostankom šoka. Ali istraživanja javnog mnijenja odavno su ukazivala na to da će Le Pen bez mnogo problema ući u drugi krug. Istraživanja također pokazuju da će politički novak Emmanuel Macron u drugom krugu 7. svibnja glatko pobijediti kandidatkinju Nacionalne fronte s 20 ili više posto razlike. Bez obzira na to, Marine Le Pen i dalje će imati više nego dvostruko više glasova u odnosu na svog oca 2002. godine.

“Dio političkog krajolika”

Iako, dakle, ove 2017. postoji samo mala mogućnost da Le Pen postane predsjednica, može se reći da je krajnje desničarski program njezine stranke pustio čvrsto korijenje na mainstream političkoj sceni u Francuskoj.

“Oni su danas doista dio političkog krajolika i to će tako i ostati – posebno zbog toga što za njih glasa veliki broj mladih ljudi”, kaže Jean-Yves Camus, politički analitičar iz Francuske koji se bavi desnoekstremnim pokretima u Europi. Nacionalističke stranke djeluju u Europi još od kraja Drugog svjetskog rata, a Camus ukazuje da je novo to što takve stranke sada osvajaju između 14 i 45 posto glasova.

I Nacionalna fronta prošla je dug put od političkog autsajdera do vodeće anti-EU stranke. Paralelno s tim usponom tekao je proces “desotonizacije”. Le Pen je još od 2011. nastojala izbrisati rasističku reputaciju koja je pratila njezinu stranku. U tu svrhu nije se libila čak ni iz stranke izbaciti vlastitog oca.

I u tome je uspjela. Jedna od onih koji je podržavaju, Marie da Silva (52), donedavno je glasala za republikance, a ovoga proljeća novinarima na skupu Nacionalne fronte u Parizu izjavljuje sljedeće: “Programi drugih nisu dobri. Mi moramo zatvoriti granice. To je važno. S Europom je gotovo. Euro je katastrofa.”

Radnička klasa u središtu pozornosti

Dobar poznavatelj Nacionalne fronte Cecil Alduy podsjeća da je radnička klasa razočarana tradicionalnim strankama i da su optužbe Marine Le Pen na račun elita naišle na plodno tlo kod onih koji osjećaju da ih je država zaboravila.

“Nacionalna fronta uspjela je pustiti korijenje tako što je zamijenila Komunističku partiju. Oni praktički govore iste stvari… da veliki biznis uništava radničku klasu. Da treba povećati minimalnu satnicu, ulagati u male mirovinske fondove… Oni imaju pomalo od svega za svakoga”, kaže Alduy.

Iako njezin spol nije bio presudni čimbenik tijekom predsjedničke kampanje, Alduy smatra da je to što je na čelu Nacionalne fronte žena Le Pen donijelo dodatne bodove. U video-spotu tijekom kampanje ona je sebe predstavila kao ženu zabrinutu zbog fundamentalnog islama u Francuskoj i kao majku zabrinutu za budućnost. “Ona igra na tu kartu samo da bi, uz pomoć navodnog feminizma, napadala islam. Koristi joj to što je žena, jer tako izgleda manje agresivna od svoje političke platforme, a naročito od svog oca”, ukazuje Alduy.

“Tata Le Pen” bio je puno radikalniji

Le Pen je odbacila i očevu antisemitsku retoriku i fokusirala se na Europsku uniju i globalizaciju, koje navodi kao uzroke problema u Francuskoj. Njezina poruka o suverenitetu nailazi na dobar prijem kod mnogih mladih birača. “Ona se ne bavi tim (očevim) temama, jer to ne zanima one između 18 i 24 godine”, kaže Camus: “Oni ne znaju ništa o ratu, njih zanimaju nezaposlenost i doseljavanje.”

Podijeljena Francuska

Arnaud de Rigne (21) iz Nantesa sjeća se da je prvi put vidio Le Pen u raspravi s Francoisom Hollandeom o Europskom parlamentu u kojoj je ona predsjednika optužila da je pijun Angele Merkel. “Kad stojite ispre nje, odmah znate da je ona šefica. Za nas je vrlo važno da imamo šefa, nekoga tko je vođa”, kaže De Rigne. Politički analitičar Camus smatra da mladi ljudi koji glasuju za Nacionalnu frontu nisu fašisti: “Oni su jednostavno nacionalisti. To je sljedeća generacija lidera Nacionalne fronte.”

Le Pen dijeli Francusku. Ona izjavljuje da se politička bitka današnjice vodi između patriota – onih koji vole Francusku – i “mundijalista”, odnosno proeuropski nastrojenih globalista kao što je njezin protivnik Macron. Politički analitičar Pascal Perrineau s pariškog instituta za političke znanosti Sciences Po ocjenjuje da izbor između Macrona i Le Pen simbolizira podjelu 21. stoljeća. “Postoje dvije Francuske: ona kozmopolitska kojoj ide dobro i ona druga koju pogađa nezaposlenost i koja je zabrinuta za svoj identitet”, kaže Perinneau: “Te dvije strane simboliziraju radikalnu podjelu između otvorenog društva i onog zatvorenog, orijentiranog prema nacionalnom.”

Macron – “zadnja šansa”

Christophe Barbier, novinar francuskog lista L’Express smatra da je Macron zadnja šansa za Francusku. Ako stvari ne budu išle kako treba, kaže Barbier, Macron bi mogao biti taj koji će uvesti Le Pen u predsjednički ured. “Ako Macron propadne, sljedeća predsjednica bit će Marine Le Pen – ili Marion Marechal Le Pen (njezina nećakinja, op.ur.). Ovo je zadnji trenutak da se stvari u Francuskoj poprave kako se ne bi uletjelo u pogubnu avanturu s populizmom.”

Pad Nacionalne fronte ne očekuje se ni na predstojećim parlamentarnim izborima u lipnju, usprkos očekivanom porazu Marine Le Pen.

Macronu je bilo potrebno samo godinu dana da formira svoj politički pokret koji ga je doveo do praga Elizejske palače. Petogodišnji mandat predsjednika proleti začas. A Le Pen neće morati čekati do 2022. kako bi započela svoju političku revoluciju. Ona je već u tijeku.

Facebook Komentari