Udruga Franak: Od okupljanja do Sabora, nepoznati detalji – kako su banke ucjenjivale Lalovca

Piše: Valentina Wiesner Mijić, Večernji list

Večernji list objavio je feljton o Udrugi Franak, kronologiju okupljanja Udruge Franak, pregovore, unutarnje sukobi i planove… Prvi put otkrili su nepoznate detalje o konverziji u dosjeu Franak.

Nakon godina otplate kredita rate su im skočile do 80 posto, glavnica i do 40 posto. S obzirom na to da je “sve legalno, a oni hazarderi koji su željeli proći jeftinije”, na njihovoj strani nisu zakoni, politika, institucije koje su im plasirale dug, a bogme ni velik dio javnosti.

Dužnicima u švicarskom franku s prvim rastom te valute 2011. nije preostalo ništa drugo nego zbiti vlastite redove. Vanjski neprijatelji bili su – svi ostali. Okupljanje je, nakon prvog šoka beznađa i samookrivljavanja, krenulo putem interneta, na forumima i Facebooku.

– Dužnici na Facebooku na temelju komentara pozivani su da se pridruže aktivistima. Udruga Franak primjer je spontana okupljanja koje je preraslo u učinkovitu organizaciju – govori o počecima dugogodišnji koordinator pravnog tima, iako inženjer prometa, a danas saborski zastupnik produžene ruke udruge, stranke Snaga, Goran Aleksić. Najviše zasluga za osnivanje udruge i za njezin smjer u prvim godinama frankovci pridaju Petri Rodik, doktorici sociologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja im je kao znanstvenica dala kakav-takav legitimitet.

Pravna je snaga postala hrvatska Erin Brockovich, odvjetnica Nicole Kwiatkowski koja se na raspolaganje stavila pro bono. Imena koja su obilježila formativno razdoblje brojna su: Božo Ivošević, Tomislav Prpić, Aleksić, Dunja Bičanić Todorović…

– Prva je “garnitura” vodila UF do polovice 2014., nakon toga preuzimaju neki novi klinci: Ivan Kontrec, Jasmina Barić i ja, a od staroga članstva ostaju Damir Šlogar i Goran Aleksić. Cijelo to vrijeme nekoliko pravnih i ekonomskih stručnjaka radi u sjeni, ali ne želi se javno isticati – kaže vojni pilot Denis Smajo, jedan od najaktivnijih frankovaca, član koordinacije UF-a.

Turbulentni odnosi

Priznaje i da su u udruzi često bili vrlo turbulentni međuljudski odnosi pa su ostajali bez važnijih i istaknutijih aktivista.

– Sukobi su bili posljedica visokog tempa volontiranja, povremeno niske tolerancije, možda čak i egoizma, a ponekad i rezultat drukčijih svjetonazora. Ali glavni razlog bio je zapravo sukob oko taktike i strategije naše borbe. Jedni su bili samo za pravnu borbu, dok su drugi inzistirali na borbi na svim poljima; pravnom, medijskom i političkom, kako bi pritisak na vladajuće bio sveobuhvatan i efikasan – otkriva Smajo.

Prvu je pljusku Franak dobio netom po osnivanju i podizanju kolektivne tužbe protiv banaka kojom su tražili da se valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamata proglase ništetnima. Budući da samo udruge za zaštitu potrošača mogu podizati kolektivne tužbe, njihova je automatski odbačena.

Na “popravni” idu nakon sporazuma s Potrošačem, 2012. na Trgovačkom sudu podižu novu kolektivnu tužbu na kojoj, uz “profićku” Kwiatkowski, poput mrava danonoćno radi i uže vodstvo udruge; uskoro su postali samouki pravni eksperti. Ostalo je povijest…

Ne samo da je sudac Radovan Dobronić, bivši pravnik Zagrebačke banke, prihvatio tužbu, nego je i donio odluku bez presedana – prema njegovoj prvostupanjskoj presudi svi su se CHF krediti trebali pretvoriti u kunske, s početnom fiksnom kamatnom stopom.

Što se tiče pravne borbe, stvari se dalje kompliciraju: Visoki trgovački sud i Vrhovni sud RH odbacuju tužbeni zahtjev u dijelu koji se tiče valutne klauzule, ali potvrđuju nepoštenost promjene kamatne stope za sedam tuženih banaka. Oslobađaju Sberbank. Slijedi nova akcija Franka: podnose ustavnu tužbu kojom traže poništenje odluke u dijelu koji je štetan za potrošače i tu utakmicu ponovno dobivaju: pravorijekom Ustavnog suda s kraja prošle godine predmet se vraća na ponovno odlučivanje Vrhovnom sudu. Ta se odluka upravo iščekuje. U međuvremenu se odvija stvarnost. U najsurovijem obliku.

Političke igre

U siječnju 2015. tečaj franka skače “u nebesa”. Dužnici su očajni.

– Zbog stalnih sukoba 15. siječnja 2015., dan kada je zadnji put eksplodirao tečaj, dočekujemo u izuzetno „krnjem“ sastavu udruge. Ni naš današnji „hiperaktivac“ Goran Aleksić nije tada bio aktivan jer je nekoliko mjeseci prije „puknuo“ pod pritiskom svađa pa se povukao i nastavio djelovati sam – kaže Smajo. Dodaje da su i novinari bili zbunjeni jer nije bilo poznatih lica iz udruge, ali su sukobe uspjeli zataškati i dobro odglumiti stručnjake u javnosti. Možda su baš zato, razmišlja, uspjeli izboriti zamrzavanje tečaja franka na 6,39 kuna u tjedan dana.

– Brzo sam se uspio čuti s Ljubom Jurčićem da mi objasni što se dogodilo s tečajem i to mi je bilo dovoljno da nešto smislim za izjavu za medije. Nisam htio umirivati javnost, znao sam da je ovo prilika da zauvijek riješimo problem, i to političkim putem jer je bila izborna godina. U roku od sat i pol ministar financija Boris Lalovac sazvao je sastanak s Frankom. Vozio sam iz Zadra prema Zagrebu i istodobno razgovarao s ministrom o mogućim rješenjima. Lalovac je tražio da hitno sastavimo zahtjeve.

Po dolasku u Zagreb vidio je, kaže, pravi razmjer tragedije. Ljudi su hrlili u udrugu, izgubljeni i dezorijentirani. Bilo je i plača, kao da su se tek tada prvi put probudili iz velikog sna.

– U jednom trenutku morali smo ih zamoliti da odu kućama, da bih u nekakvih pola sata napokon uspio napisati naše zahtjeve u pet točaka. Lalovac je čekao da mu ih pošaljemo mailom. Nije ni ispalo loše. Tu noć nisam mogao zaspati – kaže aktivist. Slijede sastanci s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem i guvernerom HNB-a Borisom Vujčićem, a Milanović daje zeleno svjetlo za zamrzavanje tečaja.

– Rekao je da je to sve što ćemo dobiti i dao nam gotov prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Bili smo vrlo uporni u uvjeravanju da trebamo trajno rješenje i konačno je obećao da će nam dati i to konačno rješenje. Na moj upit kada, odgovorio je s iskrenim smiješkom: Kad to meni bude odgovaralo. Uzvratio sam mu kroz polušalu: Aha, izbori su vrlo blizu…

Udruga kroz 2015. nastavlja s pritiscima čiji je vrhunac prosvjed 25. travnja na kojem sudjeluje više od 20 tisuća aktivista.

U okupljanju kritične mase pomogao im je, kaže Smajo, tadašnji direktor HUB-a Zoran Bohaček bahatim nastupima kojima je “palio” članove, ali i novinare i političare. Nakon prosvjeda dolazi novi udarac: Vrhovni sud daje za pravo Visokom trgovačkom sudu u stavu o valutnoj klauzuli i kao zadnju slamku spasa podižu Ustavnu tužbu. Smajo “puca” krajem kolovoza, nakon sprovoda dužnika koji si je oduzeo život, oca troje djece. Šalje očajnu SMS poruku ministru Lalovcu.

– Bio sam ogorčen, izbori su se bližili, a rješenje još nije bilo na vidiku. Dogovorili smo sastanak na koji sam došao s tadašnjom voditeljicom udruge Katarinom Lučić. Pokušavao sam uvjeriti Lalovca da ljude treba maknuti iz ovog modernog ropstva. Cijelo se vrijeme smješkao, kao da nešto zna i kao da uopće ne sluša.

– Ma gotovo je, rekao je. Ide konverzija u eure praktički po početnom tečaju, dobio sam zeleno i od Milanovića i od Vujčića.

– Tražio je da nikome ne govorimo o konverziji sljedeća dva dana, dok premijer s tim ne izađe javno. I nismo. Čak ni našim volonterima jer nismo smjeli riskirati da “procuri”.

Još su se jednom stvari zakomplicirale tog ponedjeljka, Vujčić se navodno predomislio, no kroz dva sata odluka je bila konačna. Posljednji se čin odvijao u sabornici: zastupnici HDZ-a u početku su se protivili zakonu, no nakon upozorenja Franka da će objaviti imenom i prezimenom tko je protiv zakona i lobiranja Gorana Marića među stranačkim kolegama, pada i posljednja prepreka. Konverzija se jednoglasno usvaja.

Neposlušnici koji su promijenili Hrvatsku

“Optužuju” ih da su interesna skupina. Jesu. Da podrivaju aktualni ekonomski poredak. I to rade. Da se rezultat njihova djelovanja prelijeva na leđa svih poreznih obveznika. O tome bi se dalo diskutirati.

No, jedno je neprijeporno: Udruga Franak jedina je građanska inicijativa koja je, boreći se za svoj interes, donijela dobrobit – svima. Pa čak i onima protiv čijeg je načina poslovanja bilo usmjereno njihovo djelovanje posljednjih šest godina. Ukratko: danas nitko ne propušta čitati sitna slova na ugovorima koje potpisuje s bankom, kamate su niže, kredita u kunama je više, nakon konverzije bivši dužnici u švicarcima urednije servisiraju svoje dugove, a banke imaju zdraviji portfelj i rekordnu dobit. Kako je bilo prije toga, znamo. Ova je “moćna gomilica” prešla put od očajnika koji pred poslovnicama pale svijeće i iz otpora zagušuju šaltere plaćajući lipama do svojevrsnih ombudsmana klijenata u financijskom poslovanju i legislativi. E, da. Imaju i saborskog zastupnika – Gorana Aleksića.

Mislim da pitanje vjeruje li se u Hrvatskoj nakon Franka više u podcijenjeni i omalovaženi građanski aktivizam ne treba ni postavljati. Upravo na današnji dan prije dvije godine na zagrebačke je ulice izašlo više od 20 tisuća prosvjednika Franka koji, unatoč zluradim najavama predizbornog vampirizma, nisu politički izmanipulirani ni slijeva ni zdesna. I tako je ostalo do danas. Drugi je veliki test bila upravo odluka o prelasku s građanskog na politički aktivizam. Svaki je ishod, osim onog koji se uistinu i dogodio, izgledao realniji. Bilo je jasno kao dan – ili će ih “pojesti” brojčano nadmoćan Most s kojim su koketirali ili kompromitirati partnerstva s ridikuloznim pojedincima. I taj su ispit ovi ekonomski, politički i društveni naturščici položili. Njihova građanska neposlušnost, priznaju im i protivnici, promijenila je sliku Hrvatske.

Gandhi je rekao da je neposlušnost samo onda građanska kad je poštena, puna obzira, suzdržana i nikad pretjerana. Koliko su frankovci takvi, iščitajte iz svojevrsnog dosjea koji smo pripremili o kronologiji njihova okupljanja, pregovorima koje su vodili, unutarnjim sukobima i planovima. Prvi put otkrili su nam dosad nepoznate detalje o konverziji i “igricama” koje su joj prethodile.

Jednoglasnom odlukom saborskih zastupnika o usvajanju zakona kojim je regulirana konverzija u euro uoči parlamentarnih izbora dužnici u CHF dobili su materijalnu satisfakciju, počeo je Večernji list drugi dio feljtona o Udrugi Franak i njenom kasnijem političkom angažmanu.

Sljedećih mjeseci izračunavat će se šteta od konverzije, učinci za BDP, banke će Ustavnom tužbom tražiti poništenje konverzije i pokrenuti međunarodnu arbitražu, a kao što su donedavno u javnom prostoru iskakale slike beznađa dužničkog ropstva, jednakom silinom odzvanjat će jadikovke nad sudbinom poreznih dužnika koji zajedno moraju snositi trošak samo nekih. Manipulirat će se brojem te “šačice” dužnika i njihovih obitelji gotovo kao brojem žrtava Jasenovca.

Ključnu su ulogu u opstanku Zakona o konverziji odigrali koordinator Franka Denis Smajo i ministar financija Boris Lalovac.

– Šok je bila informacija iz više izvora, pa i od ministra financija, da bankari lobiraju na Ustavnom sudu preko pojedinaca iz HDZ-a i da će Ustavni sud vrlo vjerojatno suspendirati primjenu zakona odmah nakon parlamentarnih izbora. Konverzija se ne bi provela, možda se nikad ne bismo izvukli iz ralja dužničkog ropstva – otkrio je Smajo koji je informacije javno obznanio iako je mogao ozbiljno ugroziti posao u vojsci. Ustavni ih je sud oštro demantirao.

– Morao sam javno otkriti svoj izvor, ministra Lalovca. Ispričao sam mu se SMS porukom kad su novine već bile u tisku. I danas čuvam tu poruku gdje sam mu napisao da mi je žao, ali je riječ o 60 tisuća obitelji i nemam drugog izbora. Ništa mi nije odgovorio. Naljutio se. Naravno da se naljutio jer sam mu s ovim nožem u leđa došao u izbornoj kampanji – potpuno se razotkrio Smajo.

Nakon izbora, kad je konverzija već provedena, s Lalovcem se vidio u ZKM-u na predstavi „Crna knjiga“, napravljenoj po njihovu slučaju.

– Prošla ga je ljutnja, čak mi je i čestitao na hrabrosti – kaže Smajo. U Udruzi Franak bivši ministar očito uživa veliko povjerenje.

– Banke su po nalogu banaka majki iz Austrije i Italije doslovno ucjenjivale Lalovca oko trezorskih zapisa, čime je bila ugrožena isplata plaća i mirovina. I Milanović je pokazao da drži do obećanja, znao se othrvati lobiranju iz EU, Europske središnje banke, MMF-a i Svjetske banke – uvjerava Smajo. U međuvremenu, banke na kreativne načine pokušavaju umanjiti štetu konverzije: dužnicima koji su podigli kredit po akcijskim uvjetima nude više kamate za konverziju, naštimavaju izračun prema datumu koji im je povoljniji, a u ugovore pokušavaju ubaciti klauzule o poništenju konverzije ako to odluči Ustavni sud. No, čak i muke po konverziji rezultiraju nečim dobrim: pokreće se lavina refinanciranja – kreditno sposobni masovno prelaze u druge banke i kredite “prebijaju” jeftinijim i u pravilu kunskim. Posljedica je pad kamata na cijelom tržištu i bum kunskih kredita – potiče ga i HNB nudeći jeftine kune bankama.

Ideja Jasmine Barić

Goran Aleksić, zastupnik Snage, političke opcije izrasle iz Franka, poručuje da su konverzijom dugovi 55 tisuća obitelji smanjeni za 6,5 mlrd. kn i još 1,1 mlrd. kn preplate u odnosu na kredite u eurima.

– Tko je još u Hrvatskoj, osim Udruge Franak, izborio da se za 55 tisuća obitelji dugovanja smanje za 7,5 mlrd. kn? – retorički pita.

Pod impresijom predizbornih lobiranja oko konverzije u Franku shvaćaju snagu političke moći.

– Nakon što su sve stranke prije izbora 2015. obećale zaustaviti manipulacije kamatnim stopama i vratiti preplaćene kamate dužnicima, a na vlasti nisu učinile ništa da to i ostvare, aktivisti su se dosjetili da bismo utjecaj mogli proširiti kroz izravno političko djelovanje – kaže Aleksić. Inicijatorica ideje je Jasmina Barić, voditeljica Udruge. Rade „brzopoteznu“ anketu među članovima i od 3000 anketiranih 90% podržava politički angažman. Žele da jedan od glavnih kandidata na parlamentarnim izborima bude Aleksić.

– Nismo imali političku infrastrukturu pa sa strankama Promijenimo Hrvatsku i Živi zid zajednički sudjelujemo na izbornim listama – objašnjava zastupnik. Nakon dobivanja mandata, formiraju Snagu – Stranku građanskog i narodnog aktivizma. Premda u klubu sa Živim zidom, Aleksić djeluje evidentno autonomno i stil mu se stubokom razlikuje; umjesto prozivki, poziva na suradnju, no žali se – zasad bez rezultata.

– Nisam zadovoljan. Nakon pola godine u Saboru rezultati mojih nastojanja jednaki su nuli. Nema rješenja za fiksne marže. Nema rješenja za strane zadruge ni preplaćene kamate. Nisu prihvaćeni prijedlozi Franka za izmjene Ovršnog zakona. Još se jednom dokazuje da nemate gotovo nikakve šanse ako niste vlast – ogorčen je Aleksić koji valjda u Saboru koristi najviše stanki u kojima najčešće komunicira s praznom dvoranom, ali i takvu koristi za što širi doseg. Jer sve što se ondje izgovori bilježi se i medijski prati. Potpisao je i zahtjev za ispitivanje povjerenja ministru financija Zdravku Mariću jer se, kaže, nisu maknuli ni milimetra nakon godinu i pol dana kurtoaznih razgovora.

– Slučaj Agrokor i kredit u HPB-u s kamatnom stopom 4% dodatni su razlog nepovjerenju – poentira zastupnik. Strpljenje mu je pri kraju: ako vlast ne prihvati baš ništa što predlaže, najavljuje prelazak „iz konstrukcije u dekonstrukciju“.

– Do kraja godine znat ćemo na čemu smo i s HDZ-om i s Mostom. Ako ne prihvate nijedno od konstruktivnih rješenja, ne zaslužuju vladati ovom zemljom. Ako ne mogu riješiti ni ono što je vrlo rješivo, jednostavno su nesposobni – zaključuje Aleksić.

Nakon materijalnog rasterećenja, najveća je moralna satisfakcija frankovaca nedavno proglašenje konverzije ustavnom, a s najvećim nestrpljenjem iščekuju reviziju odluke Vrhovnog suda u slučaju Franak. Otvaraju i nove teme: borit će se i za blokirane građane, nisu rijetkost među njihovim članovima. Zanima ih ama baš sve što rade financijske institucije i, kako izgleda, neće im se lako skinuti s vrata.

Što još želi ostvariti Franak

Nisam zadovoljan. Nakon pola godine u Saboru rezultati mojih nastojanja su nula.

regulirati neugovorene kamatne marže izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju: propisati metodologiju za iznalaženje početnih fiksnih marži u kreditima u kojima nisu ugovorene, kao i u konvertiranim CHF kreditima u kojima su marže prisilno ugovorene (u međuvremenu čekaju poziv iz HNB-a na razgovor o njihovim simulacijama predložene metodologije)

zakonom vratiti preplaćene kamate svima koji su oštećeni nezakonitim povećanjima kamata

zakonom zaštititi dužnike stranih zadruga (RBA zadruge) koje su nelegalno kreditirale u Hrvatskoj: čekaju odluku HDZ-a o tome hoće li mijenjati zakon o stranim zadrugama bez licencije

ustrajati u izmjenama Ovršnog zakona prema prijedlozima koje su napravili

aktivnosti su im usmjerene i na konkretne zakonske prijedloge njihova zastupnika Aleksića, reviziju presude Vrhovnog suda, kaznene prijave iz 2015. i prekršajne prijave protiv osam banaka koje je DORH proslijedio HNB-u, u fokusu su i prekršajne tužbe potrošača kojima su uglavnom prvostupanjski dosuđene kazne bankama, a u drugom stupnju mahom je odlučeno da banke ne moraju ugovarati s dužnicima kamatne parametre; smatraju to udarcem na vladavinu prava

utjecati na promjenu HNB-ove politike zaštite bankarskih manipulacija kamatama za koju najodgovornijim ne drže guvernera Borisa Vujčića, nego viceguvernera Bojana Frasa kao pravnog eksperta.

Što udruga Franak smatra svojim postignućima

Dosadašnje pobjede

izborena kamatna stopa 3,23% na švicarce za stambene kredite

kolektivnom tužbom sudski utvrđena ugovorena nepoštena kamatna stopa u sedam banaka i prve pravomoćne presude u privatnim procesima

dobivena ustavna tužba prema kojoj Vrhovni sud mora ponovo odlučivati o nepoštenoj valutnoj klauzuli u CHF i o nepoštenoj kamatnoj stopi za Sberbank

zamrznuti tečaj početkom 2015.

prosvjed Udruge Franak 25. travnja 2015. koji je okupio 20 tisuća sudionika

izborena konverzija CHF kredita

potvrđena ustavnost konverzije

kazna Povjerenstva za sukob interesa izrečena guverneru Vujčiću zbog sukoba interesa vezanog uz putovanje u Kitzbühel, čije je troškove snosio UniCredit, temeljem prijave Franka.

Facebook Komentari