Kardinal Bozanić: Vlada zluradost prema vjernicima, a Crkva najviše brine za žrtve socijalnih nepravdi

Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa u zagrebačkoj prvostolnici je u zajedništvu s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Alessandrom D’Erricom i kanonicima i prebendarima predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Slavlju su uz mnoštvo vjernika nazočili i predstavnici javnoga političkoga, kulturnoga i znanstvenoga života, među kojima je bio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. Uvodeći u slavlje, kardinal je istaknuo kako „danas slavimo Uskrs, svetkovinu naše vjere, svetkovinu Isusova uskrsnuća. Čestitam svima vama ovdje okupljenima. Drago mi je da smo zajedno s Isusom živim i uskrslim”.

U homiliji kardinal je posvijestio da iako se Isusovo slavno uskrsnuće od mrtvih dogodilo davno u Jeruzalemu, prije dva tisućljeća, ta novost nije ništa izgubila na svojoj svježini i aktualnosti. „Nije pregažena, nadiđena ni zaboravljena”. Postavljajući pitanje čemu je to razlog, ukazao je na riječi apostola Pavla „suuskrsli s Kristom”, što drugim riječima znači „da se po Isusovu uskrsnuću rodila otajstvena povezanost, novi savez između Boga i čovjeka: Boga koji spašava po svojem Sinu i čovjeka koji je spašen. Uskrs je zato i naše slavlje”. U tom je kontekstu naglasio važnost zahvale Bogu kojemu dugujemo svoj život i svoje spasenje. „Zahvalni smo jer nas Božji Sin ni u jednom trenutku nije zaboravio. Nosio je sve naše križeve i dok je mučenički nosio svoj križ, nije nas ispuštao iz svojega srca čak ni onda kad je posljednji dah napuštao njegove grudi, sašavši nad pakao otajstveno je ozdravio sve ono čime i nas danas trulež zla pokušava inficirati; a ustavši od mrtvih i slavno uskrsnuvši, i nas je predodredio za vječni život, nagovijestio je i naše uskrsnuće. Krist je umro i uskrsnuo jednom zauvijek i za sve, ali snaga uskrsnuća, taj prijelaz iz ropstva zla u slobodu dobra, mora se događati u svakom vremenu, na konkretnim prostorima našeg života, u našoj svakidašnjici”.

„Mi se danas radujemo, no ta je radost nikla nakon najveće žrtve podnesene u povijesti čovječanstva, jer njega koji je svijetom prošao čineći samo dobro smakoše, objesivši ga na drvo”. Posvijestio je, kako su u okrutnom progonu Sina Božjega sudjelovali mnogi, uključujući i učenika iz reda njegovih najbližih suradnika, „svi čija je mržnja vukla Isusa na Golgotu”, jer „kao da su svi bili upregnuti u želju da Isus ne uspije, da ne izdrži do kraja, da ostane ponižen od ljudi i od povijesti zaboravljen. To je bio festival zluradosti, koji u raznim oblicima traje i danas”. Pojasnio je kako zluradost, tj. radovati se zlu, zvuči već u samom smislu riječi zastrašujuće i nakazno. „Mnogi mogu biti zluradi, a žrtve uvijek postaju svi. Žrtva je zluradosti i čovjek kada doživljava da mu drugi, u sredini u kojoj djeluje, onemogućuje da poštenim radom i zauzimanjem uspije u svojem životnom poslanju. Obitelj može biti žrtva zluradosti i onda kada netko obitelji koje su uspjele ostvariti sklad, zavidno proglašava nazadnima. Obitelj također može biti žrtva zluradosti i onda kad neki tobože rone gorke suze zbog neuspjelih brakova i obiteljskoga rasapa, a pritom ništa ne čine da bi se očuvalo obiteljsko zajedništvo. I društvo i država mogu biti žrtve zluradosti onda kada se brojni postojeći problemi još više potenciraju do razine beznađa, a svako rješenje se omalovažava i unaprijed osuđuje na propast”.

Podsjetio je i na zluradost prema Crkvi i prema vjernicima. Naime, najčešće se šuti o vjerničkim pothvatima za opće dobro kao što su na primjer različita djelovanja karitativne, odgojne i kulturne naravi, ali se zato spočitava kad se glasno zauzima za žrtve različitih društvenih nepravdi ili kad ukazuje na pogubne društvene procese koji dugoročno vode u propast. Crkvi se zamjera i kada ne dopušta da bude uvučena u ispolitizirane procese, pa ju se čak proglašava društveno i socijalno neosjetljivom, prešućujući pritom da se na kraju upravo Crkva najviše brine za sve žrtve socijalnih nepravdi, upozorio je kardinal.

Ohrabrujući vjernike, kardinal je naglasio kako nam je Isus uskrsnuvši pokazao da zluradost nije snaga koja pobjeđuje, nego tek grubo očitovanje slabosti zlonamjernih ljudi i različitih skupina. U tom je kontekstu istaknuo poruku i poziv: „Uvijek se radujmo dobru”, jer „radovanje dobru uključuje spremnost na promjenu stajališta prema ljudima, događajima, te inicijativama koje nas okružuju na način da se prvo pitamo što je dobroga u nekomu ili nečemu, a ne da se pod svaku cijenu traži samo ono što ne valja. Slabosti će uvijek biti, no ako se one potenciraju onda ih se tek dodatno osnažuje”. Kardinal je ukazao na zabrinjavajuću činjenicu kako se u posljednje vrijeme u javnosti gotovo programirano stvara ozračje nezadovoljstva u hrvatskom društvu, uporno se traži ono što ne valja i to se često generalizira, prešućujući sve dobro i pozitivno.

Umjesto toga, nošeni uskrsnom radošću, nastojimo osnaživati sve što je dobro i lijepo, a toga ima puno. Njegujmo dobro i onda kada je krhko i radujmo se njegovu rastu. Kad bismo prema svemu što nosi klicu dobra u drugim ljudima, obiteljima, društvenim i državnim inicijativama postupali s ljubavlju kojom brižna majka obasipa svoje dijete tijekom njegova rasta i dozrijevanja, tada bismo, uvjeren sam, preobrazili našu svakidašnjicu, poručio je kardinal.

Ukazujući ponovno na svetoga Pavla i njegove riječi „Za onim gore težite, ne za zemaljskim”, kardinal Bozanić naglasio je kako „tek kada čovjek postane svjestan da je njegova jakost u onomu što ga nadilazi, a to je ljubav Božja, postaje istinskim čovjekom koji promiče dobro i koji osobne i skupne interese ne podređuje zajedničkom dobru”. Podsjetio je i kako nam je kao Božjim suradnicima u izgradnji kraljevstva Božjeg koje počinje već na ovoj zemlji, u našem vjerničkom poslanju potrebna uskrsna odlučnost. „Uskrsna odlučnost podrazumijeva spremnost na žrtvu, snaga je svih Kristovih vjernika i vjernica, jer vjeruju u Krista uskrslog i živog koji je i danas prisutan među svojima”.
Kardinal Bozanić podsjetio je kako je na današnji dan prije 90 godina rođen papa u miru Benedikt XVI. Rekao je kako mu je uime vjernika Zagrebačke nadbiskupije čestitao rođendan. Za nedavnog susreta, kada ga je pohodio u Vatikanu, Benedikt XVI. mu je rekao kako mu je u živom sjećanju ostao njegov pastirski pohod Hrvatskoj, a na poseban način veličanstveni susret s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića i ona duga šutnja tijekom klanjanja pred Presvetim, koju je kardinal nazvao „najprodornijom šutnjom vjerničkoga naroda u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Nikada nećemo doznati koliko se važnih odluka donijelo tih trenutaka”.

Uvjeren sam, da svaka odluka koja se donosi u molitvi i predanju Uskrslomu, može dati pokretačku snagu. Potrebna nam je danas i osobno i u svim slojevima naše domovine Hrvatske, snaga uskrsne odlučnosti. U skladu s njom djelovali su mnogi naši vjernički uzori, a na poseban način blaženi Alojzije Stepinac koji je svoju odlučnost napajao na vrelu vjere u Uskrsloga Krista i njegovu Crkvu. Odlučan da nikad ne prestane djelovati iz istine, da ostane uz svoju Crkvu i narod, da ne napusti svoju Domovinu, ne samo da je razoružao svaku zluradost koja ostaje jalova kolikogod intenzivno napadala njegov svetački lik, nego nam je pokazao put kako se radovati u Gospodinu, rekao je kardinal, te vjernike pozvao da na ovaj uskrsni dan mole za sve koji su žrtve strašnih ratova i drugih opasnosti, za mir u svijetu, za sve koji su u raznim tjelesnim i duhovnim teškoćama, za bolesne, napuštene, osamljene, klonule, za one koji traže posao, za sve koji su izgubili nadu i radost življenja. Posebno je pozvao na molitvu za mlade da im se osigura dostojna budućnost.

Homiliju je kardinal zaključio čestitkom: „Svoju čestitku za Uskrs upućujem svima vama i svima koji ovo slavlje prate putem medija. Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, a Boga po zagovoru Kraljice neba, Presvete Bogorodice Marije, molim da sve naše odluke uvijek budu po mjeri Uskrsloga Isusa, da se naši životi, naša Domovina i sav svijet preobraze u mjesto ostvarenja uskrsne nade”.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka, uz orguljsku pratnju prof. Nevena Kraljića.

Facebook Komentari