Prvi uvodničar na tematskoj sjednici predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić istaknuo je kako je od osnutka Udruge, prije osam godina, zaprimljeno više od 5000 poruka elektroničke pošte, dopisa te telefonskih poziva roditelja nezadovoljnih obiteljsko-pravnom zaštitom u RH.
Većinom nam se javljaju očevi, ali i majke, bake i djedovi, a tijekom 2016. obratilo nam se stotinu novih roditelja, od čega 93 oca i sedam majki sa svojim pritužbama, istaknuo je Čanić.
Nadalje je izložio glavne pritužbe očeva, među ostalim, očevi ne mogu uopće viđati djecu ili ih rijetko viđaju, imaju male šanse da dijete bude njima povjereno na zajednički život, institucije sustava su prema njima neprijateljske, spore, neučinkovite i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu, stručnjaci CZSS ih upućuju da se dogovore i kad je očito da s majkom ne mogu postići dogovor, ukoliko majka odluči sprječavati kontakte s djetetom, u tome ima prešutnu ili aktivnu podršku institucija sustava, centri za socijalnu skrb donose prijedloge i mišljenja, a da nikada nisu vidjeli dijete te ih u odgojno obrazovnim institucijama (vrtići i škole), ometaju u skrbi za djecu na način da im uskraćuju informacije o djeci.
Čanić je upozorio i na vrlo zabrinjavajuće aktualne statističke podatke Državnoga zavoda za statistiku prema kojima u RH u slučaju razvoda 10,33 posto djece biva povjereno očevima, više od 85 posto majkama, a samo kod 3,23 posto djece dodijeljeno je zajedničko skrbništvo.
Čanić ističe procjenu prema kojoj na području Grada Zagreba svake godine imamo cca 300 nove djece koja ne viđaju jednog roditelja ili ga viđaju daleko manje od sudske odluke, a na nivou Hrvatske taj podatak doseže brojku od cca 1500 djece svake godine te je u pravilu riječ o ocu kojega djeca ne viđaju.
Povrede prava na život uz roditelje i roditeljsku skrb najčešći su razlog obraćanja Uredu pravobraniteljice za djecu, a unutar toga najbrojnije su prijave koje se odnose na kršenje prava na zajedničku roditeljsku skrb, kazala je u svome izlaganju savjetnica pravobraniteljice za djecu Davorka Osmak Franjić.
Riječ je o problemima s kojima se susreću roditelji u ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi u situacijama narušenog partnerskog odnosa, a koji osobito pogađa djecu.
Osvrnula se i na važnost poboljšanja stanja i podizanja razine zaštite prava djeteta te istaknula kako je Ured pravobraniteljice za djecu u cilju senzibiliziranja šire i stručne javnosti za problem izloženosti djece manipulativnim ponašanjima roditelja organizirao stručnu raspravu „Manipulacija djecom tijekom razvoda“ (2008. i 2009.) te stručni skup „Što za djecu znači Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava“ (2012.) kako bi ukazali na značaj njezine implementacije i njezinu važnost u ostvarivanju prava djece.
Kao poseban problem istaknula je manipulativna ponašanja roditelja (jednog ili oba) u slučajevima visokokonfliktnog prekida braka ili izvanbračne zajednice.
Razmjere problema najbolje ilustriraju porazni podaci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prema kojima u 2015. godini čak 1.500 djece nije ostvarilo svoje pravo na susrete i druženje s drugim roditeljem ili ga je ostvarivalo u opsegu manjem od onoga određenog sudskom odlukom zbog manipulativnog ponašanja roditelja s kojim djeca stanuju, ističe Osmak Franjić.
Najdjelotvorniji odgovor sustava zaštite djeteta mogao bi se postići putem pravodobne reakcije u odnosu na manipulativnog roditelja i u samom začetku takvog ponašanja, kazala je Davorka Osmak Franjić.
U nastavku sjednice raspravljalo se i raspodjeli vremena koje bi dijete trebalo provesti s jednim i drugim roditeljem nakon narušenog partnerskog odnosa kao i o sudjelovanju djece u sudskim postupcima.
Na sjednici su uz članove i članice Odbora nazočili i predstavnici/e nadležnih državnih institucija te organizacija civilnog društva.
