Ustavni stručnjak Branko Smerdel komentirao je za N1 ustavnost tzv. lex Agrokora.
Smerdel je najprije za ono što se pojavilo u medijima kazao da bi takav zakon bio protuustavan, da bi danas pojasnio kako bi bilo protuustavno ne donijeti zakon, koji bi omogućio državi da se umiješa u rješavanje kriza poput ove u Agrokoru.
Tražimo način da država u Agrokoru preuzme upravljačka prava
“Kada je tek bila bačena ideja ministrice Martine Dalić na stol, kad se nije znalo ništa, osim da se kriza u Agrokoru treba rješavati posebnim zakonom, izrazio sam strah i brigu da bi zakon mogao biti neustavan. Iz toga je proizašao naslov tjednika Globus, da sam tvrdio da je zakon protuustavan. Moja je sada tvrdnja da bi bilo protuustavno kada bi Vlada prihvatila sugestije da se ne miješa u privatne tvrtke, one glasove koji govore o razlici između javnih i privatnih tvrtki. Ovdje se ne radi o tvrtkama, već zaposlenima i snabdijevanju stanovništva. Kada je premijer Plenković kazao da će se pobrinuti da zakon bude ustavan, pozdravio sam tu izjavu, jer sam očekivao da će se Vlada pozvati na članak 50 Ustava. On kaže da moguće iznimno zakonom ograničiti i pravo vlasništva i poduzetničku slobodu iz u tom članku navedenih razloga, među kojima je na prvom mjestu interes RH. Za mene nikakve dvojbe nema da je spašavanje tih radnih mjesta u interesu RH, ali i da mjere Vlade moraju biti razmjerne potrebi za ograničavanjem u svakom pojedinom slučaju, što propisuje članak 16 Ustava. Tu suglasnosti od vlasnika naprosto ne odgovaraju toj naravi državne intervencije, nego se treba pozvati na članak 50. i intervenirati zakonom. Tu bi bila potrebna većina svih zastupnika u Saboru. Zrele kapitalističke demokracije imaju takvo zakonodavstvo i redovito ga koriste kada su u pitanju ekonomska izvanredna stanja”, kazao je Smerdel.
Povukao je i paralelu s intervencijom koju je predsjednik SAD-a Barack Obama napravio u vrijeme krize.
“Za vrijeme predsjednika Obame su stotine državnih milijardi dolara angažirane da bi se spasile teoretski privatne firme – ali to su velike financijske korporacije – da bi se izbjegla ekonomska kriza. Vrlo radikalno zakonodavstvo o tim nacionalnim, izvanrednim gospodarskim stanjima doneseno je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vezano za benzin. To je danas zaboravljanje”, kazao je, dodajući da je to i svrha državne administracije, a ne da se drži po strani.
Zato je nužno čitati Ustav, kako bi se koristile velike mogućnosti.
“Nije samo SAD poduzimao takve mjere, već i članice EU, kada je to bilo potrebno. Mjere EU donesene da bi se sanirala Grčka su bile predmetom ispitivanja njemačkog ustavnog suda, kao najjačeg ustavnog suda u EU. Stalno naglašavam da bismo se na njih trebali ugledati, jer možda nismo jaki, ali smo jednakopravni”, dodaje.
“Država je već trebala intervenirati! Država bi trebala odigrati svoju ulogu. Ako mi kažemo da laissez-faire liberalna država pazi na pravila igre – ona pazi i kažnjava one koji ih krše. Nije to samo medijatorstvo i proces mirenja na koji je ovlašćuje članak 50 i omogućava ograničavanje prava vlasništva i poduzetničkih sloboda, kada je to od interesa RH, a ovo spada u takve slučajeve”, zaključuje.
