Analitičar: Primarni Alvarezov interes – naplatiti sebe, a Lehman Brothers je ugašen, posao naplaćen 1,4 milijarde dolara

Socioekonomski analitičar sa sveučilišta u Londonu Toni Prug gostovao je u programu N1 i komentirao pregovore oko deblokade Agrokora, zaštite potraživanja vjerovnika tog koncerna te restrukturiranje koje će provesti Alvarez&Marsal.

Objasnio je kako je standstill agreement dogovor zainteresiranih strana o tome kako se Agrokorovo funkcioniranje može nastaviti putem kompromisnog rješenja. Podsjeća, pak, da će ta restrukturiranje na kojem će raditi Antonio Alvarez III. koštati.

“Firma njegovog oca je ugasila Lehman Brothers, naplatili su u tri i pol godine 1,4 milijarde dolara. Ne znam kolika je tu bila uloga konkretno Antonia Alvareza III.”, kaže on.

Lehman Brothers se, naglašava, nije spasio, već je ugašen, a za restrukturiranje je dobiveno 1,4 mlijarde od toga. Postavlja se, dakle, pitanje cijene aranžmana, iako firma ima impresivni rezime.

“No, državi se duguju veliki novci, porezni sustav je ionako preopterećen, zato moramo postaviti i to pitanje”, naglašava Prug. Što će biti zadatak novog predsjednika uprave i obiteljske firme Alvarez&Marsal, upitan je također.

Primarni Alvarezov interes – naplatiti sebe

“Njegov primarni interes je da izvuče što više para iz ove situacije, dakle, da naplati sebe. Kako će točno firma završiti, to nije njegov problem. Nemamo uvid u te dogovore i planove, ali znamo da je svak tu zbog svog interesa i profita. Rusi će štititi svoje interese, a uvjeren sam da će ruska vlada ipak pregovarati, jer Agrokor nije mala firma u regiji – tu će prvenstveno biti kombinacija interesa američke firrme i ruske banke i vlade, dok će hrvatski proizvođači će pasti u drugi plan”, kazao je.

Slaže se da država nije reagirala na vrijeme, Vlada nije pružala otpor kada se Agrokor zaduživao kod državne banke, već tek kada su ruske banke reagirale, navodeći da je “konstantna iluzija da živimo u tržišnim uvjetima” i da se to najbolje vidi upravo na ovim primjerima.

“Država je mogla i trebala puno ranije pratiti njihove aktivnosti i zaduživanje, jer je to strateška firma”, navodi on. Posebno je ovo problematično za male dobavljače. Na pitanje što za naše seljake i poljoprivrednike znači kada se najznačajnija firma preda Rusima.

“Može imati posljedice da Vlada neće biti u stanju dogovarati s šefovima Agrokora neke stvari, što doduše nije koristila dovoljno do sada. Ruska vlada će moći sa svojom bankom govoriti o plasmanu ruskih proizvoda… Ovo je njihov veliki ulazak na jedno malo, za njih zapravo nebitno tržište”, navodi Prug.

Na pitanje je li ruskim bankama važnije vratiti uloženi novac ili zastupati političke interese na ovom području, Prug navodi da se o tome može spekulirati, ali gledano povijesno kako se ponašaju moćne ekonomije, distributerski lanci su ti koji mogu blokirati ulaz proizvoda na police iz neželjenih zemalja i često to rade.

“Kad sam u Engleskoj htio kupiti Milku, morao sam ići u poljske, male dućane. Međunarodno tržište je dogovoreno političkim igrama moći, a ne cijenom i kvalitetom. Moguće je da sutra nećemo jesti Krašove proizvode, već proizvode, ne nužno ruskih proizvođača, već onih koji su u skladu s ruskim interesima”, naglašava on.

Objašnjavajući faktoring kredite koji su ulazili u Agrokor preko dobavljača, navodi da su ti krediti služili proizvodima koji su završavali na policama, koji su dolazili do proizvođača.

“Rizik je bio nizak, jer je to značilo da će se ti proizvodi naći na policama u Hrvatsko i regiji. A to više sutra nećemo sa sigurnošću nećemo reći. Kad novi vlasnik Agrokora odluči promijeniti strukturu proizvoda na policama, rizik će se povećati, jer njihova distribucijska mreža nije više u rukama hrvatske firme”, kazao je.

Dug dobavljačima 16 milijardi – dobavljači su dizali kredite i preko mjenica kreditirali Agrokor. Prug je upitan koliko je to uobičajeno.

“Ne znam koliko je to uobičajeno, to treba analizirati”, navodi on, ali naglašava sljedeće: “Mene zanimaju mali proizvođači na tim sastancima, je li im se itko obratio barem telefonski, da imaju svog zastupnika i zanima me gdje će i kako oni sutra plasirati proizvode”.

Problem naplate je konstantan u Hrvatskoj – proizvođači stalno uzimaju materijale, umjesto novca koji bi im osigurao likvidnost.

Stalno pričamo o tržišnim uvjetima, a mali proizvođači kojima je police davno trebalo otvoriti se uglavnom ne spominju, upozorava on.

“Po mom iskustvu iz Engleske, distribucijski lanci zbog takvih stvari sjedaju s vladom za stol i takve se stvari ne prepuštaju tržištu”, naglašava, a razlog tome je što je proizvodnja hrane strateška stvar i to se sada najbolje vidi.

Ekonomija nije znanost brojeva koje zavrtite u loto kugli, nego strateška i politička igra?”

“Da je Agrokor imao police samo za male proizvođače, što je Vlada mogla omogućiti da je sjela za stol i zatražila to od njih – to je bilo moguće, sada nije. Isto će se dogoditi s kunom i eurom, te mogućnosti se zatvaraju”, navodi Prug.

Lako moguće da će se ići na rasprodaju propulzivnih poduzeća unutar Agrokora, pogotovo ako se krene u promjenu strukturu proizvoda na policama, mada je, po Prugu, ovo najgori moment za prodaju -ovo je trenutak šoka, kad se sužavaju distribucijski kanali tih tvrtki. Bio je začuđen da što je Agrokor išao u kupnju Mercatora.

“Velike kamate su znak mogućeg antagonizma kreditora i onog tko uzima kredit. To mi se činilo kao ulazak u kupnju Agrokora, jer to otvara vrata”, navodi Prug. “Davanje tog kredita je otkrilo namjeru ruske banke, jer takav kredit se ne može vratiti na taj način”, dodaje.

Facebook Komentari