Tomislav Saucha,jedini osumnjičenik u aferi “Dnevnice”, ali u cijelom slučaju iz minute u minutu izlaze novi detalji i provode se opsežna ispitivanja. No, i dalje nije poznato kada će i hoće li državno odvjetništvo otvoriti istragu.

O svojoj istrazi. ali i svemu što se događa u aferi “Dnevnice”, u Dnevniku Nove TV govorio je Tomislav Saucha.

Počnimo prije svega s modelom isplate dnevnica. Kad ste postali predstojnik ureda premijera Milanovića, što su vam rekli, je li to bio uobičajen model kojim su se koristili i u mandatima prethodnika koji su bili u Banskim dvorima?

Da, moja tajnica mi je objasnila da je to takav model koji je postojao od prvih vlada.

Ova tajnica koja vas je prokazala?

Da, ona je bila moja tajnica od prvoga dana. Rekla mi je da takav model koriste svi. Koliko je meni poznato, i Sabor i Vlada koriste taj sistem još od prvih vlada. Izgledalo mi je da taj sistem funkcionira, ali očito nije funkcionirao.

Sada se istraga proširuje na 2009., praktički na dolazak Jadranke Kosor i njene tajnice u Banske dvore, što znači da će to mjesecima trajati. To znači i da ćete vi vjerojatno mjesecima biti osumnjičenik. Brine li vas to?

Naravno da me brine. Ovih sam dana već nekoliko puta kazao da samo želim natrag svoj život. Ništa više. Želim moći normalno hodati po gradu, uzdignute glave, i ne trpjeti dobacivanja i mrke poglede.

Kada ste bili u pritvoru, jeste li možda razmišljali da se preko vašeg uhićenja možda pokušavalo ići ili se pokušava ići na vaše lomljenje, a da se onda pokuša uhititi i Zoran Milanović?

Moram priznati da mi je ta misao prošla kroz glavu. Da je to zaista bio plan, imao bih problem, prenosi Dnevnik.hr.

Idemo raščistititi te dnevnice. Što vi potpisujete? Potpisujete li tko ide na put, u koje mjesto, i u kojem iznosu mu se isplaćuje dnevnica, i potpusujete li tu dnevnicu na kraju putovanja.

Kad se dogovaraju putovanja, u uredu premijera u pravilu se putuje u formatu s premijerom. To vam onda zna cijeli ured, sve tajnice budu obaviještene, naprave se putni nalozi, stave se u jednu potpisnu mapu i onda ih predstojnik ureda svojim potpisom odobri. Ako netko putuje mimo tog formata, što je bilo izuzetno rijetko, onda se u pravilu takva putovanja dogovaraju ili se šalju dopisi, i onda se ona odobre ili ne.

A ove dnevnice, kako su se one ispunjavale? Što je bilo u njima? U onim spornim dnevnicama.

Tu nisu bili priloženi nikakvi računi, nije bilo nikakvih obrazloženja, nikakve popratne dokumentacije. Samo destinacije: Beč, Ženeva, Bruxelles…

Ne upali li vam se u jednom trenutku lampica – nedostaje vam sto tisuća kuna i primjerice, imate nekog djelatnika koji je 12 dana u Ženevi.

Gledajte, ja nisam mogao znati da imam nekog djelatnika, a prvo, to nisu bili djelatnici, to su bili posebni savjetnici. Oni su kao išli na ta navodna putovanja. Nikada nisam dobivao izliste putnih naloga po imenima, dobivao sam svaka tri mjeseca jedno sumarno izvješće koliki su bili troškovi. Mene je uvijek zanimalo da vidim jesmo li mi probili neke limite ili nismo, a moji suradnici su bili ti koji su mi onda trebali ukazati na nešto.