Slovački magazin “N”, koji je još pretprošle godine vodio kampanju protiv muslimanskih izbjeglica, objavio je naslovnu stranu na kojoj piše: “Oni su kršćani, ali i unatoč tome se njih bojimo.”
Riječ je o oko 6.000 gastarbajtera iz Srbije u mjestu Galanta, za koje stanovništvo Slovačke kaže da su “nepristojni” i noću “šetaju ulicama u čoporu”, piše RTS.
Jedan slovački sindikalac tvrdi i da srbijanskim gastarbajterima nedostaju higijenski standardi.
Uz izjavu objavljen je i poster s natpisom “prodavaonica ‘Tesko’ u Galanti je noću opasnija od geta u Bronxu – pravi Mogadish”.
Proteklih tjedana su srbijanski mediji pisali o nehumanim uvjetima u kojima rade srbijanski državljani u Slovačkoj.
Bečki dnevnik Presse, koji je istražio stanje u Galanti, ukazuje da je riječ o novom fenomenu i da u međuvremenu u Slovačkoj radi 35.000 stranaca, jer toj zemlji nedostaje radna snaga za tvornice koje su iz zapadne Europe preselile svoja postrojenja zbog jeftine radne snage.
Agencije za posredovanje radnika, prema listu, u Srbiji pronalaze dovoljan broj ljudi, koje, sumnjivim ugovorima, nude posao i prijevoz do korejskih tvornica u Galanti, gdje zarađuju 2,20 eura po satu.
U gradovima kao što je Šala, Slovaci zarađuju od smještaja gastarbajtera.
“Pokazani su mi dograđeni objekti uz stambene zgrade u kojima su, odjednom za Božić, uneseni kreveti na kat. A građani su kazali da su mogli gledati Srbijance kako spavaju, jer, zbog slabo izgrađenog objekta, srbijanski stanari nisu imali nikakvu privatnost”, prenio je novinar lista Presse.
On ukazuje da je taj objekt kasnije ispražnjen, nakon što su se žalili stanari stambene zgrade.
Međutim, građani Šala pričaju da srbijanski gastarbajteri rade u tvornicama, kao što je Šin Heung, pod nehumanim uvjetima, na 40 stupnjeva ljeti, što su uvjeti pod kojima Slovaci ne žele raditi.
Novinar lista Presse kaže da se na ulicama prepoznaju srbijanski radnici po tome što “vuku prepune vrećice iz prodavaonice” i što su “bolje odjeveni od stanovnika mjesta Šala”.
Prese prenosi da se u smještajima za gastarbajtere mogu pronaći kućni redovi sa zabranama na tri jezika, na kojima i piše koliko košta njihovo kršenje.
Samo u srpskoj verziji se prijeti protjerivanjem o vlastitom trošku, navodi Prese.
