Umirovljena Hrvatska: Šterc sutra predstavlja novo istraživanje, uskoro će biti dvostruko više onih iznad 65 nego mladih do 19 godina

U Novom danu gost je bio demograf dr. sc. Stjepan Šterc.

Svako malo izvještava se o prilično dramatičnim demografskim podacima u Hrvatskoj. Negativni trendovi zabrinjavajući su na više razina. Svjesni su toga i u mirovinskim fondovima budući da o broju onih koji uplaćuju doprinose ovisi i opstojnost mirovinskog sustava. Stoga su i naručili istraživanje o čijim rezultatima za N1 govori dr. Šterc.

Istraživanje “Demografski razvoj Hrvatske kao temelj planiranja mirovinskog sustava” sutra predstavljate javnosti. Jesu li rezultati istraživanja tako dramatični?

Moram priznati da je stvar još gora. Teško je pobjeći od podataka koji jasno ukazuju na nešto. Sve što se predviđalo će se dogoditi za 50-60 godina, može se dogoditi za 10 godina.

Na koji je način provedeno istraživanje?

Mi smo shvatili da moramo povlačiti podatke iz svih relevantnih institucija; HZZO-a, HZZ-a, Državnog zavoda za statistiku… Iznenadila nas je neuređenost podataka, to je već trebalo biti sređeno. Nije nam moglo biti jasno da može biti veći broj osiguranika nego što ima stanovnika. Jako nas je iznenadilo da je prirodni pad (razlika između broja umrlih i rođenih) u 2014. i 2015. porastao za gotovo 50 posto. Mislili smo da će to biti samo jedna godina, međutim, prirodni pad i u 2016. je bio na razini 16 tisuća ljudi.

Je li se podigao životni vijek u Hrvatskoj?

Je, to se podiglo i to se očekivao. Sa silnom migracijom stanovništva se smanjuje nezaposlenost, ali to je ona najgora varijanta. Zbog toga bi u sljedećih 5-10 godina mirovinski sustav mogao doći u pitanje.

Neke tvrtke već agažiraju umirovljenike, kada bi se moglo dogoditi da sustav postane neodrživ?

To je bliža budućnost, to će se dogoditi u sljedećih 5-10 godina s obzirom na broj starijih iznad 60 ili 65 i onih mlađih ispod 19 godina, taj će odnos biti 2:1 u korist starije populacije, i to će se refelektirati na cijelo društvo i mirovinski sustav će doći u pitanje. Takav omjer ne može opstati.

Kako su taj problem riješile druge zemlje, što trebamo činiti?

Treba se shvatiti da je to problematika koja mora biti u temelju gospodarskog razvoja, jer je ljudski potencijal najvažniji u svakom društvu i zemlji. Kada se to shvati, bit će svima biti lakše pa i ovima u Vadi. Primjerice, u Irskoj je ta problematika postala pitanje strateškog razvoja. Irska i Izrael su se oslonili na bogatsvo vlastitog iseljeništva. Prije 25 godina Irska je imala demografske pokazatelje kao mi, a danas su najmlađa država na svijetu.

Kako podići natalitet?

Ne može se to dogoditi preko noći, ali mi ne smijemo kažnjavati majke-rodilje, nakon što odu na porodiljni da se njihove plaće svode na porodiljne naknade. Mora se shvatiti da one moraju nastaviti primati plaću i da to mora nadoknaditi država.

Je li pad nataliteta posljednica i stila današnjeg načina života, načina na koji mladi žive?

Da, mladi žele puno samostalnosti i ne ulaze u zajednice. Ali postoje gradovi poput Zagreba, pa i Vis i čitav niz općina koje su nešto učinile jer su vidjele da se ne mogu razvijati u depopulacijskim uvjetima.

Jeste li zadovoljni s onim što je po tom pitanju do sada napravila država?

Sada bi poručio Vladi da više nije dovoljno da mi imamo Ministarstvo, ova problematika se mora podići na razinu vladinog ureda koja bi objedinio i emigraciju, a na čijem bi čelu trebao biti predsjednik Vlade.

Vlada je svjesna problema. Demografiju je i navela kao jedan od temeljnih ciljeva. Dakle postoji politička volja.

Znam da treba vremena, nisam sretan činjenicom da taj problem nije podignut na razinu koju zaslužuje, to treba biti zasebni ured. Probelm je u razmišljanju ključnih ekonomista koji o tome govore usput, ne shvaćajući da je to strateško pitanje i pitanje domovinske sigurnosti. Neke bi se mjere mogle donijeti već unutar godinu dana. Majke-odgojteljice trebaju dobiti profesionalni status, to se već može odraziti u prvoj godini.

U kojem dijelu Hrvatske je najveća razlika između živorođenih i umrlih? Gdje je najgora situacija?

Najgora situacija je u Osječko- baranjskoj županiji gdje je prirodni pad -1600, druga je Primorsko-goranska županija s prirodnim padom od oko -1400 skoro -1500, potom slijede Sisačko-moslovačka županija, Karlovačka i Splitsko-dalmatinska. To je pet najgorih županija. Mene je iznenadilo da se prirodni pad pojavio i u gradu Rijeci, ali i u Splitu i Osijeku, dosadašnjim nostiteljima regionalnog razvoja. Približava se i Zagrebu, ali su oni donijeli neke ključne mjere, pa mislim da se to neće dogoditi.

Sve se događa primarno zbog pada rodnosti, a onda sekunudarno zbog iseljavanja, a kad se to dvoje spoji dobivamo lošu demografsku sliku kakva je. Imamo čitav niz mogućnosti, treba donijeti ključne odluke kojima se to može zaustvaiti.

Facebook Komentari