Gošća Novog dana bila je Ksenija Horvat, predstavnica radnika Podravke, te članica novog Nadzornog odbora te kompanije.
Zvonimir Mršić neće preživjeti novi mandat u upravi Podravke. Odluka o njegovu nasljedniku na čelu Podravke mogla bi biti poznata već u srijedu nakon sastanka Nadzornog odbora, koji predlaže novog predsjednika uprave.
Za N1 o stanju u toj kompaniji govorila je Ksenija Horvat, predstavnica radnika Podravke, te članica novog Nadzornog odbora kompanije.
Nakon pet godina Zvonimira Mršića i Uprave o čijoj će sudbini danas poslijepodne odlučiti Nadzorni odbor na sjednici, podvlači se crta – što je učinjeno i kako je učinjeno. Što je bilo dobro a što loše, kako Vi to vidite?
Ova Uprava je došla 2012., bilo je to vrijeme velike gospodarske krize i mislim da su s pozicije radnika imali sreću da su u kompaniji gdje je socijalni dijalog na velikoj razini i gdje radnici osjećaju veliku privrženost kompaniji. Jasno je da je u takvom okruženju bilo moguće provesti restrukturiranje, a ono je njaviše provedeno na teret radnika, u pet godina iz kompanije je više od 1600 radnika.
Ti su ljudi dobili otpremnine, zar ne?
To se od Podravke i očekivalo, neki drugačiji način otpuštanja nije bio ni moguć, radnici su odlazili s stimulativnom otpremninom od 5.000 kuna neto po radnoj godini staža, ali ovih godina smo imali i najviše sudskih postupaka koje su vodili ljudi koji su morali otići. Broj ljudi koji su otišli u toj mjeri nije nadoknađivan novim zaposlenicima.
Mršić ne očekuje da ga se smijeni s obzirom na postignute rezultate, govori se o Upravi koja je po nekima bila najbolja u zadnjih 20-ak godina.
Mislim da je Mršić apsolutno svjestan svoje situacije, njegovo ponašanje u zadnjih par tjedana pokazuje da on nikada nije prestao biti političar, odličan je PR-ovac. Koja god uprava dođe, neću spekulirati tko će to biti, mi ćemo morati raditi sa svakim tko dođe i spremni smo na to. Ali neće više biti popuštanja, sadašnja Uprava je izgubila povjerenje radnika jer nas nisu doživljavali kao socijalne partnere. Ako i dobiju novi mandat, ponašat ćemo se drugačije.
Članica ste najjačeg Podravkina sindikata PPDIV-a, danas ćete održati sastanak, o čemu će biti riječ?
PPDIV s 15.000 članova je najbrojniji granski sindikat u Hrvatskoj za područje prehrane, poljoprivrede i vodoprivredne industrije. Razgovarat ćemo o poduzećima koja ne isplaćuju plaće radnicima za njihov rad ili ako plaće kasne. U zadnje vrijeme osjetljiva je situacija s Agrokorom, a što je vrlo važno za sve nas. U Podravci plaće nikada nisu kasnile i one su pristojne, ali moram reći da se olako zaključuje da su one iznad prosjeka u prehrambenoj industriji. U Podravci radnici nemaju prevelike plaće, a intenzitet rada je sve jači. Velike plaće ima jedan menadažerski dio, a bojim se da visina plaće ne prati odgovornost njihovog rada.
Što za radnike znači kad se smjenjuje uprava? Ima li straha? Ima li uopće razloga za strah budući da je kompanija prilično stabilna?
Svaki put kad se mijenja uprava, radnici se nadaju nečem boljem, tako je bilo i kod ove Uprave, ali u zadnjih pet godina ono što najviše muči radnike su narušeni odnosi, na posao se dolazi s grčem u želucu jer su zbog povećanja efikasnosti izvana uvezeni modeli koji su primijenjeni, a koji nisu primjereni. Najviše se radi o tome da se u Podravki kronično osjeća nedostatak radnika, pod izlikom modernizacije i kompjuterizacije smanjuje se broj radnika i tamo gdje to nije potrebno.
Zna se dogoditi da šef zna reći: “Ako nisi zadovoljan uzmi knjižicu i idi, a mi na to u Podravki nismo bili naučeni. Režim rada je određen preraspodjelom radnog vremena, radi se puno više od 40 sati tjedno, pravilo je da se radi duže, ima i prekovremenog rada, a ti se sati ne evidentiraju, radnici se boje to prijaviti. Bojim se da ovu Upravu ti problemi nisu zanimali u dovoljnoj mjeri.
Što očekujete od nove Uprave?
Vjerujem da će kroz mjesec, dva, tri, bez obzira koja uprava dođe prvi put zaiskriti. Oni žele kroz što manji trošak doći do većeg profita. Problem je kada s druge strane nemate nekoga s kim možete razgovarati, a mi to s ovom Upravom nismo mogli.
U zadnjih pet godina kompaniji je rastao ugled. Koji bi za Vas bio najlošiji scenarij vlasničkog preslagivanja?
U kompaniji se stječe dojam da je puno toga napravljeno da se iz ‘ispegla’ imidiž prvog čovjeka, gorak okus ostavlja kadroviranje, bilo je podobnog kadroviranja, no međutim zabrinjava i što se i po prvi put dogodilo da je bilo straha među menadžerskim kadrom, kompanije je vođena na autoritaran način, na način da predsjednik Uprave mora amenovati sve, a to nije u skladu s korporativnim upravljanjem, a to i menadžerskoj strukturi donijelo strah kod donošenja odluka. Ljudi nisu mogli misliti svojom glavom.
Koga biste Vi željeli na čelu Uprave?
Voljeli bi da uprava bude iskrenija, ova je s nama razgovarala kada je njima odgovaralo, a kada je nama trebalo, sve je ostalo na načelnoj razini, ništa se nije rješavalo. Vjerujem da će danas biti izabrani profesionalni ljudi, koji poznaju Podravku i koji odmah mogu nastaviti raditi.
Emil Tedeschi je izjavio da mu je Podravka zanimljiva, ali ne pod svaku cijenu. Postoje, međutim, informacije da je užem menadžmentu Atlantica već prezentiran model preuzimanja Podravke. Što bi za Podravku značilo da dođe u ruke Atlantica? Jeste li stava da Podravka treba biti samostalna?
Tedeschi je vro iskusan biznismen, poštujem ga i sve ono što je učinio, ali ne mislim da bi to bio dobar put za Podravku. Podravka može i zaslužuje biti samostalna, Podravka nikada nije od države tražila pomoć, a država je dobivala dio svog profita, uvijek smo zarađivali sami, stasali smo na brendovima koji nam garantiraju dugoročno sigurnost i ne vidim razloga da bi se s bilo kim trebali spajati.
