SDP-ovac Siniša Hajdaš Dončić u razgovoru za Novi list teško je optužio Andreja Plenkovića.
Dosad u SDP-u izabrani predsjednik nije proglašavao novu stranku, Milanović to nije napravio 2007. To je bilo karakteristično za HDZ, u kojem su Ivo Sanader, Tomislav Karamarko i Andrej Plenković rekli da je s njihovim dolaskom na čelu stranke ona postala nova.
– Možda je to Bernardić malo nespretno rekao. Uz određene greške, Milanovićeva vlada radila je i jako dobre stvari, mislim da je takvih bilo 80 posto. Preostalih 20 posto, koje možda nismo dobro odradili, sadašnji SDP s predsjednikom Bernardićem mora ispraviti. Nazvao bih to modificirani stari SDP, u skladu s izmijenjenim društvenim trendovima. Ne možemo biti sada samsung galaxy, a bili smo iphone 5, ali nužno je promijeniti izričaj, ljudi stalno traže nešto novo. HDZ se, unatoč proklamiranim tvrdnjama da su novi, zapravo nikad ne mijenja.
Ono po čemu se današnji SDP neosporno razlikuje od donedavnog je činjenica da Bernardić želi imati dobre odnose s predsjednikom HDZ-a, dok Milanović nije htio biti dobar niti sa Sanaderom niti s Karamarkom.
– Bernardić je pokazao dobru volju za razgovor o pojedinim strateškim stvarima, međutim, moje je mišljenje da je to s HDZ-om apsolutno nemoguće. Slažem se da je, primjerice, za reformu obrazovanja poželjan konsenzus, ali HDZ je isti kakav je bio, promijenili su samo čelnog čovjeka. Zato SDP očekuje borba, nekim se stvarima moramo odlučnije suprotstaviti. Dogovora s HDZ-om nema. Osobno sam pozdravio odabir Nine Obuljen Koržinek za ministricu kulture, no, nažalost, ona je u tom resoru nastavila politiku Zlatka Hasanbegovića. Sada imamo Hasanbegovićevo politiku bez Hasanbegovića. Ne bih htio biti pregrub i govoriti o fašizmu, ali od nečeg takvog gori je samo – puzajući. To puzanje se događa u Hrvatskoj iza umivenog Plenkovićevog lica europskog diplomata. Jednake, ako ne i gore, stvari odvijaju se kao i u vrijeme Karamarka, samo sada ispod žita. SDP tu mora zauzeti čvršći stav i »pofajtati« se s HDZ-om braneći slobode. Recimo, hrvatski filmovi posljednjih sedam, osam godina bilježe po festivalima velike uspjehe, ne želimo opet imati filmove kakve rade Jakov Sedlar i Antun Vrdoljak. Neće nas valjda na svjetskim festivalima, umjesto progresivnih, predstavljati trash filmovi u stilu devedesetih.
