Đikić: Ja sam liberalni demokršćanin, HDZ mi je bliži nego SDP, no ako se krade, svjetonazor je na 100. mjestu

Jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika, Ivan Đikić našao se u središtu pozornosti zbog svog javnog angažmana oko slučaja plagijata ministra Pave Barišića. U velikom intervjuu za Jutarnji list objasnio je razloge svog istupa.

Početkom tjedna šokirali ste hrvatsku javnost svojom odlukom da nakon 15 godina prekinete znanstvenu suradnju na Medicinskom fakultetu u Splitu. Zašto ste reagirali tako silovito i emotivno?

Zašto niste pokušali razgovarati s premijerom daleko od očiju javnosti?

U slučaju Barišić nisam se htio javno javljati tri mjeseca iako su me mnogi kolege iz Hrvatske zvali da kažem svoje mišljenje o ministru koji je već bio optužen za plagiranje. Kad sam shvatio da situacija izmiče činjeničnoj kontroli, poslao sam 10. prosinca 2016. pismo premijeru i zamolio za kratki razgovor kako bih mu objasnio da je nemoguće da osoba s Barišićevim životopisom bude ministar znanosti i obrazovanja. Iz premijerova ureda su me nazvali 3. siječnja pa sam osobno razgovarao s premijerom. No, on mene nije slušao i vrlo je kratko želio razgovarati o činjenicama vezanim uz slučaj gospodina Barišića. Rekao sam mu da je gotovo nemoguće, ako Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donese odluku o plagiranju, da takva osoba ostane na funkciji i da ću ja morati izaći u javnost sa svojim stavom. On me u tome podržao i rekao da je moj stav važan i da zbog činjenica koje iznesem neće biti napada na mene. U trenutku kad je premijer u Saboru rekao da ja osobno preko Atlantika šaljem instrukcije oporbenjacima, shvatio sam da je to prešlo granicu dobrog ukusa. U svom obraćanju zamolio sam premijera za ispriku, ali on je rekao da je za njega slučaj gotov. Ta rečenica je bila okidač za moju odluku da napustim Hrvatsku.

Premijer Plenković javno se zapitao kako uopće imate vremena baviti se plagijatima u Hrvatskoj jer ste eksternalizirani preko Atlantika i trebali biste se baviti svojom znanošću.

U zadnjih mjesec dana spavao sam u prosjeku dva-tri sata dnevno. I dalje sam pokušao živjeti tako da moja obitelj ne pati, ali sam svoje slobodno vrijeme i dijelom ono za spavanje uložio u borbu protiv plagiranja. Ipak, taj dio mi je uzeo manji dio vremena. Najviše sam vremena gubio u nepravednoj medijskoj borbi s cijelom mašinerijom koja me pokušala prikazati kao osobu bez integriteta koja je izmanipulirana nekim političkim spinom.

Neki, iz redova vladajućih, optužuju vas da ste bliski opoziciji i da djelujete iz političkih pobuda. Čak su i neki vaši prijatelji izjavili da ste nasjeli na ultraljevičarske spinove.

Već sam u nekoliko navrata izjavio da sam ja liberalni demokršćanin. HDZ, njegovi glasači i članovi meni su po političkim pogledima bliži nego SDP. No, ako netko krade i vara, onda je meni moj svjetonazor na 100. mjestu jer sam prije svega odgojen da budem pravičan i iskren. Osobno vjerujem da je nespojivo biti plagijator i ministar znanosti i obrazovanja. Odvojio sam puno vremena kako bih proučio činjenice u slučaju ministra Barišića i utvrdio da su nespojive s njegovom važnom i odgovornom funkcijom. Što se tiče izjava ljudi o spinovima, mogu reći da su neki ljudi bili neinformirani, a neki su imali financijske interese zašto to govore.

Zašto toliko inzistirate na problemu plagijata? Zašto mislite da je to pitanje toliko važno?

Meni je jako važno da mladi u Hrvatskoj ne odrastaju u znanstvenoj sredini gdje je krađa modus operandi, gdje se plagiranje do te mjere tolerira da možete biti član Ustavnog suda, potpredsjednik Sabora i ministar obrazovanja. Meni je to nespojivo i srce me boli jer Hrvatska je moja domovina, rekao je Đikić za Jutarnji list.

Facebook Komentari