Zovko: Ugledni profesor iz Londona napisao je da ćemo u budućnosti na ministrovom primjeru učiti studente o plagiranju

Filozof, profesor Jure Zovko s Instituta za filozofiju i Sveučilišta u Zadru, ujedno i član HDZ-ova Odbora za znanost gostovao je u Novom danu. On i znanstvenik Ivan Đikić prijavili su ministra obrazovanja Pavu Barišića da je prilikom izrade doktorske disertacije plagirao samoga sebe. Objasnio je i što znanstvenik Ivan Đikić znači u svijetu, naspram ministra Pave Barišića, premda ga vladajući reduciraju na oporbenjaka.

Đikićevo svrstavanje u oporbu od strane Barišićevih apologeta smatra smiješnim.

“Imate paradoksalnu činjenicu da kolega Đikić ima preko 20 tisuća citata, a ministar znanosti ni jednoga. Ponavljam: ministar znanosti ni jednoga. Zar to samo nije razlog da on ne bude ministar? Osim toga, on ima mnoštvo afera, na koje su gospoda iz oporbe trebala upozoriti. Most je imao listu 19 grijeha ministra, šutjeli su o tome. I sada pričaju o moralu i pozivaju se na neki Augsburg. Kako ih nije stid? Krajnje je neodgovorno to od gospode, koja se poziva na moral u politici. Milijan Brkić im nije mogao biti ministar branitelja zbog plagijata diplomskog rada, a ovdje može biti potpredsjednik Sabora, je li? To je isti taj Most, isti ti ljudi”, kazao je Zovko.

Upitan je misli li da su Mostovci bili suzdržani da ne bi ugrozili vladu, odnosno narušili njenu vjerodostojnost. Ne slaže se.

“To je trik na koji su Mostovci nasjeli, da im je Plenković prijetio raspuštanjem i novim izborima. Ali ako bi netko izašao na izbore zato što mu je Vlada srušena zbog ministra plagijatora, mislite li da bi dobro prošao na izborima?”, odgovara Zovko.

Na pitanje kako se našao u odboru za znanost, ali i za kulturu HDZ-a, koji je napustio nakon izbora Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, te kako to da nije poslušan i kontaktiran.

“U odboru za kulturu sam podnio ostavku. Čujte, to je bilo u zlatna vremena kada se konzultiralo znanstvenike – paradoksalno, to je bilo zlatno doba Tomislava Karamarka, koja su prošla. Sad se radi na ukidanju odbora”, kazao je. Odbacuje da je on trebao biti ministar HDZ-a.

“Nikada, o tom se pričalo, ali ja to ne bih preuzeo. Bio sam pomoćnik ministra sedam godina i to je za mene izgubljeno vrijeme, za znanost, odnosno posao koji volim. Nisam nikada bio član HDZ-a, ali sam blizak, vezan za HDZ, čak lagano i emotivno.

Jedno od najljepših vremena je bilo kada je Karamarko pokušao stvoriti vladu u sjeni kroz odbore. Mene je Karamarko razočarao kad te ugledne ljude iz odbora nije postavio za ministre. Naveo sam primjer Britanca Boa Johnsona, koji je bio ministar za obrazovanje i znanost vlade u sjeni i on da bi se kandidirao za gradonačelnika, podnosi ostavku u vladi u sjeni. Tu se vidi koliko Englezi uzimaju tu funkciju ozbiljno. Tu me Karamarko razočarao, kao i cijela priča s odborom. Međutim, za razliku od Plenkovića, on nas je konzultirao i pitao koga želimo za ministra znanosti. Mi smo predložili smo Šustara i to je prihvaćeno. Ovdje bi odbor, naravno, bio protiv, ali nas nitko nije ni pitao. To govori kako se Plenković odnosi prema kulturnoj eliti i znanstvenicima i odboru koji totalno ignorira”, kaže Zovko.

Budući da je potpisnik peticije o nultoj toleranciji za plagijat, upitan je smatra li da je dobro da se bez obzira na glasanje o ministru, sama rasprava razvila u tom smjeru. Upitan je i da komentira koliko će ovo biti teret za Barišića, kojemu slijedi provođenje reforme obrazovanja.

“Napisao sam u zadnjoj kolumni da je HDZ evoluirao od prigovora da je zločinačka i kriminalna organizacija u plagijatorsku organizaciju. Ako u jednoj stranci imate potpredsjednika Sabora koji je plagijator, ministra plagijatora i kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, tu nas može samo ‘milost božja’ spasiti. Najugledniiji svjetski filozofi su peticiju potpisali, a iz Hrvatske akademske zajednice gotovo nitko. Ako se traženje nulte tolerancije za plagiranje tumači kao politiziranje, ako se mene naziva ekstremnim ljevičarom, Đikića komunjarom, savjetnikom Jovanovića – a to nije od ulice, nego prigovor akademika, ministra samog! To su laži i klevete zbog kojih se u civiliziranom svijetu podnose ostavke. Jedan kolega je saborskim zastupnicima pripremio papir o tome kako ministar dezinformira javnost. On se poziva na današnji pravilnik o filozofiji, a ne onaj iz 1986. To su zastupnici imali crno na bijelo i nitko nije znao protumačiti što im je napisano”, kazao je Zovko.

Tehnička pogreška, fusnota, isprika, četiri stranice rada… To su sve isprike koje su se mogle čuti u Saboru, pa je Zovko upitan koliko one imaju težini ili se radi o čistoj političkoj podršci.

“Ugledni profesor iz Londona je lijepo rekao: Braćo Hrvati, ubijmo se! Ozbiljno. Boris Lenhard je to rekao. Ja sam već izvjesio konopac na svom balkonu. On je naveo primjer Sveučilišta Stanford gdje se studente educira i naveo je Barišićev primjer, lijepo je pokazao je da su kriteriji Stanforda daleko stroži i oštriji od Barišićevih. On je tu napisao da ćemo u budućnosti na ministrovom primjeru učiti studente o plagiranju. Saborski odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, po meni, nije bio dovoljno hrabar da kaže da su svi prigovori četiri filozofa koje su naveli prijavitelji zapravo sve plagijati. Oni nisu mogli ignorirati činjenicu da je Schlesinger, živući autor, rekao da je plagiran. To se ne može ignorirati. I zato je Odbor bio prisiljen donijeti odluku, ali ona je minimalistička i kolega Đikić je upozorio da ne smijemo slučaj reducirati na fusnotu, jer nije riječ samo o fusnoti. Drugo, ako čitate Kantovu Kritiku čistog uma, glavne stvari su vam u fusnoti!”, navodi Zovko.

Po njemu jest najtužnija stvar što je Sabor “blagoslovio” varanje u akademskoj zajednici.

“Dolazi do posvemašnjeg moralnog relativizma, ako se plagijat relativizira na priču o fusnoti. Pogledate taj časopis Dokhos u kojemu je on navodno to ispravio. U civiliziranom svijetu, ako je u nekom časopisu došlo do propusta, onda se u sljedećem se broju navodi što je bila pogreška. Međutim, ovo je bila još jedna u nizu Barišićevih prijevara. On je, naime, 2011. prijavljen za plagijat. On je k’o fol, u časopisu gdje je sam u redakciji i koji izlazi svakih pet godina, mislim da je to i zadnji broj koji je objavljen, napisao da je objavljen prije 2010., no na rubovima se jasno vidi da je izdan 2012. godine. Dakle, on je imao vremena da ubaci i članak i fusnotu, ali je i pritom napravio glupost, što je uočio kolega Đikić i u tom tekstu je plagirao”, navodi Zovko.

Postoji dobra volja za reformu obrazovanja, upitan je zatim.

“Nema tu šanse da oni to provedu. Druga stvar, bili smo na promociji knjige mog kolege Ljubiše Price, pa je promotor Nikica Đikić rekao da ne može razumjeti da je HDZ-ov ministar uzeo za savjetnika čovjeka koji je došao s proslave Igmanskog marša. To su vam one još uvijek zadrte partizančine, a on vam sjedi u odboru”, kaže Zovko.

Na pitanje hoće li ostati u odboru.

“Pitao sam Fuchsa da li da to učinim, on mi je rekao – nikako. Drago mi je da me još u HDZ-u cijene, jer nemam dlake na jeziku. I, kažem vam, sinoć me nazvala Mata Hari iz HDZ-a i rekla mi je – svaka čast, profesore, samo naprijed!”, kazao je.

Upitan je je li razočaran odlukom zastupnika.

“Ne mogu biti zadovoljan, jer sve te inicijative pokrenute da prvi čovjek u znanosti, ministar, ne bude osoba koja je plagirala, nisu u rodile plodom. To je tužna stvar i zabrinjavajuće je. Iznenadilo me što se taj jako mali broj sveučilišnih profesora – nikad ih manje nije bilo u Saboru – indolentno ponašao. Mostov se nije ni javio za riječ, a akademik Reiner je rekao da to nije palgiranje. Gospodo, saborski odbor je rekao da se radi o plagijatu! Ako uzmete samu činjenicu da je vršen tako enorman pritisak na taj odbor, da je sam ministar poslao je svog pomoćnika Glunčića da bilježi i njemu prenosi što je rečeno na odboru – to je potvrda da ne živimo civiliziranom društvu, gdje se poštuju akademski uzusi i gdje su oni prepušteni nadležnim tijelima”, ustvrdio je Zovko.

Kada se govori o slučaju Barišićevog autoplagiranja, zbog kojeg su on i Đikić prijavili ministra u Augsburgu te se očekuje odluka, naglašava da se ne radi samo o Barišićevom plagiranju vlastitog magistarskog rada, već o dva koja je priložio doktorskoj disertaciji, ali i članke koje je objavio u drugi publikacijama. Zamoljen je da komentira podršku koju je Barišić dobio iz akademskih krugova, putem peticija.

“Ružno je to. Mislim da iza svega stoji političar Šeks, koji je u mirovini. Ako vam dolaze masovne podrške studenata i profesoru, u prvom redu sa Sveučilišta u Osijeku, to me podsjeća na ružna vremena totalitarnog sustava, koja bismo trebali zaboraviti. Nije lijepo da se gospoda iz Mosta, koja se pozivaju na moral, postupe na ovaj način: oni su imali najviše arsenala, a šutjeli su cijelo vrijeme. Ja sam im osobno dostavio jako puno materijala, ali ne o Augsburgu za kojeg smo se kolega Đikić i ja dogovorili da nećemo pričati u javnosti. Augsburg je stvar akademske zajednice i povjerenstva i tijela treba pustiti da rade. Pokušalo se kolegu Đikića i mene nasanjkati pa naknadno optužiti, a kad je ministar vidio da nećemo ići s tim u javnost, on nas je prozvao da smo ga lažno optužili, pozivao se na pravilnike, ali ne na one na koje se trebao pozvati. Naime, trebao se pozvati na pravilnik iz 1986. prema kojemu je disertacija izvorni znanstveni rad, koji ne smije sadržavati ranije objavljene dijelove”, kazao je Zovko.

Na pitanje kako zna da je Vladimir Šeks iza peticije, odgovara: “Javila mi je sinoć Mata Hari iz HDZ-a.”

Slaže se i da je oporba podbacila u raspravi u Saboru.

“Aspolutno se slažem. Dobro sam informiran da su neke kolege brifirale i informirale SDP-ove zastupnike prije početka Sabora, međutim, moj dojam je da gospoda u Saboru nisu sposobni ni ono što im je pripremljeno adekvatno prirediti da bi informirali građane i uvjerili zastupnike. Kolega Đikić i ja smo pisali premijeru zbog pravorijeka u Augsburgu. Mi ne znamo kako će on biti, ali je o tome trebao ozbiljno razgovarati, a nije. To je ružno, ne pamtim da se ijedan premijer tako obrušio na ijednog znanstvenika, a kamoli tako uglednog, kao što je učinio Plenković. To je sramota i to je pomanjkanje akademske i političke kulture. Optuživati jednog čovjeka koji se deklarira kao katolik i demokršćanin da je ljevičar… Što i da je bio ljevičar i komunjara i ne znam što sve ne, kao da bi zbog toga njegov argument bio slab?”, kazao je Zovko.

Facebook Komentari