Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata uputila je odgovor “Šerbedžiji, Mirkoviću i ekipi”, na njihovo reagiranje u kojem se osjećaju potrebnim upozoriti na dijelove Izvješća kojima Državni ured “ozbiljno prekoračuje svoje ingerencije”.
PLJAČKA DRŽAVNOG PRORAČUNA NIJE UMJETNIČKO STVARALAŠTVO, JOŠ MANJE UMJETNIČKA SLOBODA
Nakon što je Hrvoje Hribar podnio ostavku suočen sa argumentima o neviđenom kriminalu teškom više desetaka milijuna kuna iz nalaza Državnog ureda za reviziju, kao i prethodnih proračunskih nadzora Ministarstva financija i upravnog nadzora Ministarstva kulture, u njegovu obranu stali su interesno povezani ljudi, sama njegova struka, koja od Hrvatskog sabora tražiti zaštitu Hrvoja Hribara i tobožnjeg ugroženog prava filmske neovisnosti, jer kažu „time se ruše i poništavaju dugogodišnji napori da se kinematografija uspostavi kao neovisan sustav odvojen od politike te bi u stvarnosti značilo povratak soc-komunističkom modelu upravljanja filmom u kojemu nema mjesta umjetnosti koju nije odobrila vlast. Takvo čitanje zakona može imati nesagledive posljedice i dokinulo bi neovisnost hrvatskoga filma te ugrozilo sadržaj članka 69. Ustava RH“.
Uz to stručnim, profesionalnim, moralnim i domoljubnim ljudima iz Državnog ureda za reviziju koji su uočili i konstatirali netransparentnost i nezakonitost bodovanja projekata prijavljenih na javnim pozivima HAVC-a dociraju da „pridaje sebi pravo estetskih i umjetničkih prosudbi, što je posve izvan prirode i ingerencije takve institucije“. Njima su umjesto zakonitog, pravilnicima propisanog vrednovanja pristiglih programa na javne pozive čiji potpuni izostanak u Hribarovoj verziji poslovanja je utvrdio Državni ured za reviziju, draže prosudbe umjetničkog savjetnika tipa Dalibora Matanića koji npr. obrazlažući davanje 3.600.000,00 kuna našeg novca predsjedniku udruge koje je član za film „Tereza 33“, Danilu Šerbedžiji, navodi „ Kino potencijal ovog filma naizgled nije veliki no mogao bi postati, ukoliko njegov festivalski život bude bučan i uspješan, kao na recentnom primjeru Matanićevog „Zvizdana““. Toliko samozatajnosti i skromnosti kao u tog „umjetničkog savjetnika“ teško je zamisliti igdje u demokratskim zemljama kao i međusobnu podjelu novca iz proračuna po sistemu „danas ja tebi, sutra ti meni“. To su „dosegnuti profesionalni standardi“ Hribarovih redatelja i umjetničkih savjetnika!
No tome je došao kraj i sada zainteresirani pokušavaju očajnički skrenuti temu sa kriminala na ideološke stranputice. Pozivaju se na soc-komunistički model koji je upravo Hribar prakticirao financiranjem npr. sa 900.000,00 kuna oca i sina Šerbedžiju za „Oslobađanje Skoplja“, a ne za film o oslobađanju Knina. Ovdje ističemo i osobnu korist koju su neki od potpisnika ovog sramotnog pamfleta imali od Hrvoja Hribara.
Igor Mirković, koji je najavio Motovunski filmski festival sa malim trailerom gdje svoju Domovinu prikazuje kao fašističku zemlju, od iste te Domovine preko Hribarovog HAVC-a svake godine dobiva oko 500.000,00 kuna! Igor Mirković je dakle, kao direktor Motovunskog filmskog festivala, izradom propagandnog uratka kao trailera za Motovunski filmski festival 2016.g., te puštanjem istog na mnogim društvenim mrežama i televizijama, izvrgnuo ruglu, prijeziru i grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, te zastavu i grb Republike Hrvatske, služeći se prikazivanjem istih uz isječke iz filma „Cabaret“ Boba Fossa gdje se u nacističkim odorama pokazuju pjevači pjesme „Tomorrow belongs to me“, zatim uz isječke fotografija Poglavnik tzv. NDH dr. Ante Pavelića te ustaških vojnika, sve to miješajući sa prikazima slika hrvatskih gradova i spomenika, čime se današnja Republika Hrvatska kao i njeni simboli, zastava i grb, prikazuje kao totalitaristička nacistička zemlja.
Ovim se već bavi nadležno državno odvjetništvo, kao i slučajevima u kojima je od HAVC-a Igor Mirković dobio prvo 1.800.000,00 kuna za film „Noćni brodovi“, a zatim 2010.godine još 175.000,00 kuna za poticanje razvoja projekta koji je već završen(!), HAVC šalje Igora Mirkovića na radionicu stručnog usavršavanja scenarista za još 15.000,00 kuna 2009.g., da bi ga Hribar 2010.g. zajedno sa suprugom Silvanom Menđušić pomazio sa dodatnih 100.000,00 kuna za dokumentarno TV djelo „Photoshop“ koje je opet platila i HRT. Posebno dobra godina za bračni par Mirković bila je i 2011., kada Silvana dobija od HAVC-a 300.000,00 kuna ponovo za dugometražni dokumentarni film „Photoshop“, a Igor 350.000,00 za kratkometražni igrani film „Balavica“ Sve je to začinjeno Hribarovim davanjem novih isplata na račun hrvatskih poreznih obveznika Mirkoviću za razvoj scenarija projekta programatskog naziva „Skoro pa pljačka“ u iznosu od 35.000,00 kuna.
Vanja Sremac bivša je članica UO HAVC-a, od naše Koordinacije zvanog „niti vidim, niti čujem, ako već i ne sudjelujem“, u vrijeme kad su počinjene mnogobrojne nezakonitosti, a kao nagradu za svoj doprinos zločinačkoj Hribarovoj organizaciji dobila je posao u „Nukleus film“, poduzeću koje je bilo koproducent antihrvatskih pamfleta „15 minuta – masakar u Dvoru“ i „Chriss the Swiss“, a za „otpremninu“ je Hribar protuzakonito poslao 140.000,00 kuna njenom novom poduzeću za dokumentarni film koji se bavi krucijalnim pitanjem hrvatske kulture, kako je to napisala „umjetnička savjetnica“ Sanja Ravlić – „zašto je danas beogradsko kino „Zvezda“ prazno?“
Hrvoje Hribar član je i Odbora za zaštitu autorskih prava, tijela koje djeluje u okviru Društva hrvatskih filmskih redatelja. To tijelo je unazad 10 godina (osim za 2015.g.,podaci vidljivi iz godišnjih izvješća ZAMP-a) dobilo 42.099.676,25 kuna na ime prikupljene naknade od kabelskih operatera koje plaćaju građani ove zemlje za kabelsku retransmisiju autorskih djela od ukupnih 58.730.799,56 kuna.
Razliku je sebi priskrbio ZAMP na ime troškova usluge prikupljanja novca umanjeno za odbitke za socijalu i kulturu. Državni zavod za intelektualno vlasništvo naime dao je 2009.g. dozvolu DHFR da prikuplja novac za kabelsku retransmisiju autorskih djela, iako 90 posto prava za autorska djela nemaju redatelji već producenti, no Hribar je iskoristio nedorečenu pravnu situaciju i preuzeo na sebe dijeljenje i tih novčanih sredstava.
Tročlani Odbor za zaštitu autorskih prava izabran je od članova Upravnog odbora DHFR-a koji čine Igor Mirković, Antonio Nuić, Branko Schmidt i Nebojša Slijepčević, te Danilo Šerbedžija, Predsjednik Društva ujedno i predsjednik Upravnog odbora, svi zajedno potpisnici ovog sramotnog pamfleta. Jasno je da su oni izabrali Hrvoja Hribara za ključnog člana Odbora za zaštitu autorskih prava, jer je ranijih godina svim članovima Upravnog odbora DHFR koji su ga izabrali odobravao i odobrava višemilijunska novčana sredstva iz državnog proračuna na javnim pozivima HAVC-a. Oni su mu to vratili omogućivši da dijeli novac hrvatskih poreznih obveznika prikupljen od kabelskih operatera za kabelsku retransmisiju na krajnje netransparentan način. Naime ne zna se, niti je igdje objavljeno, tko je dobio novac i u kojim iznosima, a kada je prethodna Predsjednica DHFR Irena Škorić shodno Statutu DHFR zatražila kontrolu financijske dokumentacije, to joj je od Hribara bilo onemogućeno te je dala ostavku ne želeći sudjelovati u nezakonitim radnjama.
Ovo je samo mali dio zajedničkog djelovanja potpisnika ovog sramotnog pamfleta, koji besramno napadaju Državni ured za reviziju kao i zdrav razum svih građana naše lijepe Domovine. Njima će se baviti USKOK i Državno odvjetništvo za koje je HAVC poput švedskog stola, što god započeli istraživati završiti će optužnicom, jer pljačka državnog proračuna nije umjetničko stvaralaštvo, još manje umjetnička sloboda.
Zagreb, 7. veljače 2017.godine
Za Koordinaciju udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata
Zorica Gregurić
Dragovoljka Domovinskog rata
