Piše: Dražen Prša
Vlada je propisala kvotu za 300 stranih vozača, no u udruzi cestovnih prijevoznika ističu kako te mjere ne pomažu previše jer će “birokracija” to tako i tako zaustaviti.
Dok domaći odlaze trbuhom za kruhom, naše kamione i autobuse uskoro bi mogli voziti vozači iz istočne Europe.
Vlada je propisala kvotu za 300 stranih vozača. Tijekom rasprave o Zakonu koji se odnosi na mobilne radnike upravo sam upozorio na problem izdavanja radnih dozvola za strane vozača, što je vatrogasna mjera za nastale probleme koji su puno dublji, kaže Tomislav Panenić.
Uz vašu pomoć, na kojoj se zahvaljujem, identificirani su osnovni problemi i moguća rješenja koja bi u kratkom vremenu mogla promijeniti trenutno stanje.
Iznio je tom prigodom neka svoja razmišljanja i stavove od kojih izdvajamo:
“Pitam se zašto je prihvatljivo da se odobri 300 dozvola za zapošljavanje stranih vozača i to vozača u međunarodnom prijevozu i vozača autobusa, a da se ne poduzima mjere da se olakša polaganje ispita našim vozačima.
Kod nas da bi postao vozač profesionalac moraš uz polaganje kategorije C ili D u autoškoli (trajanje oko 1-2 mjeseca) dodatno napraviti : 1. prekvalifikaciju za VMV u učilištu (minimalno trajanje 6 mjeseci!) ili 2. položiti ispit za stjecanje kvalifikacije za vozača u ovlaštenim ustanovama (ova opcija koja omogućuje stjecanje kvalifikacije za vozača za nekih 2 mjeseca u Hrvatskoj ne funkcionira jer je HAK postavio tako visoke kriterije da je vozačima praktički nemoguće završiti), kaže Panenić i dodaje još niz problem….
Po Zakon o sigurnosti prometa na cestama može se položiti D kategorija (autobus) ako se posjeduje B kategorija. Ali da bi radio kao vozač autobusa moraš imati kvalifikaciju za vozača (školu), a kad ideš na prekvalifikaciju (po nastavnom planu za vozače) moraš u sklopu nje položiti C kategoriju (kamion) i tjera se ljude da polažu za kamion iako žele samo voziti autobus.
Da bi bio taksi vozač moraš imati B kategoriju i školu za vozača. Opet pri prekvalifikaciji moraš položit C kategoriju za kamion iako je posao taksista voziti auto.
Kadrovski uvjeti za centre za osposobljavanje vozača (gdje bi se mogla obaviti brza obuka ) rigorozno su propisani u Zakonu o prijevozu da za nekih 200 sati teoretske nastave moraš imati zaposleno 5 inženjera prometa/strojarstva što je blesavo za takav kratak program. U praksi to može obaviti i 1 osoba, samo za primjer Srednje škole za vozača koja traje 3 godine imaju zaposleno 3 prometna inženjera.
Dakle, dobro je da naši vozači ne moraju pisati doktorsku disertaciju jer ovim sustavom školovanja i obuke su nekonkurentni na tržištu rada, kaže Panenić i preporuča:
Poanta je da bi se kompletna obuka vozača profesionalaca trebala objediniti u autoškolama, a ne kao sada na više organizacija. HAK da olakša polaganje kvalifikacije za vozača, ministarstvo prometa da olabavi uvjete propisane za organizacije koje provode kvalifikaciju za vozača i sam program osposobljavanja, ministarstvo obrazovanja da srednju školu za vozača praktički ukine i da se to svede na razinu osposobljavanja u okviru autoškola, a ne da se ljude razvlači po pola godine da bi mogli početi raditi. Ja uopće ne vidim smisao da djeca idu u školu za vozača 3 godine, to vani ne postoji.
S tim mjerama bi se vozače profesionalce izbacivalo za 2 mjeseca iz obuke, a ne da ih se razvlači preko pola godine.
Zadnji primjer naše nebrige je postupanje Zavoda za zapošljavanje koji financira polaganje C i D kategorije i prekvalifikaciju za vozača i inzistira na instruktivnoj nastavi koja traje minimalno 9 mjeseci, a ne dopušta konzultativnu nastavu koja traje najmanje 6 mjeseci, razlike nema nikakve.
Posljedica: kasnije će nezaposlene izbacit na tržište, nedovoljan broj zainteresiranih kandidata zbog duge obuke, općenito povećani troškovi obuke za državu zbog dužeg trajanja (duže se plaćaju naknade nezaposlenima)…”, stava je Tomislav Panenić.
