Saborski zastupnik Snage Goran Aleksić, nakon što je običnim jezikom objasnio forward ugovor s valutnim swapom i u čemu je kvaka s CHF-om u bankama, sumirao je i rezultate, kako kaže, CHF okupacije.
I konačno, rezultat CHF okupacije u RH je sljedeći:
1. Banke majke na razlici tečaja kroz forward ugovore zaradile nakon konverzije cca. 6,5 milijardi kuna, ali prije konverzije također nekoliko milijardi – ukupno ćemo reći 10 milijardi kuna, bez ijedne lipe plaćenog poreza.
2. Domaće banke zaradile na razlici tečaja u kamati odoka 2 milijarde kuna + nezakonito naplaćena kamata 3 milijarde kuna = 5 milijardi kuna. Nije im naplaćena zatezna kamata na preplaćene kamate, pa i tu imaju jednu veliku olakšicu od cca. 2 milijarde kuna koje nisu morale platiti oštećenim dužnicima.
3. Porezna olakšica na učinak konverzije donijet će zaradu domaćim bankama u iznosu cca. 1,3 milijardi kuna.
Možemo reći da su domaće banke nezakonito prisvojile samo na CHF kreditima, što na tečaju, što na nezakonitoj kamati, što u budućnosti na poreznim olakšicama cca. 2 + 3 + 1,3 = 6,3 milijarde kuna + izostanak naknade štete po preplaćenim kamatama cca. 2 milijarde kuna, ali to sve su morale iskeširati bankama majkama na temelju učinka konverzije, tako da zaradu na kraju imaju banke majke, a domaće banke su na kraju sa CHF kreditima na nuli, ali će zaraditi na novim euro kreditima koji su konvertirani iz CHF-a…
Uglavnom, nakon svega čista zarada banaka majki je oko 10 milijardi kuna, bez ijedne lipe plaćenog poreza. I u svemu tome domaće banke su i dalje jako i prejako kapitalizirane, ne mogu uopće plasirati novac koji imaju u ogromnim količinama.
Je li teška ta moja matematika? 🙂
Na kraju moram reći da se ekstra zarada na nezakonito povećavanim kamatama u euro i kunskim kreditima uopće i ne spominje u ovome komentaru, to je posebna priča bez banaka majki, to je priča u kojoj su samo domaće banke zaradile ekstra profit u nepoznatoj količini milijardi kuna…
