ALTERNATIVNE ČINJENICE Na prvi pogled oslobađaju nas od stvarnosti – sve dok ne udare, rezultati izbora npr.

Piše: Prof.dr sc. Kristijan Krkač

Odgovor na pitanje što su „alternativne činjenice“ počiva na odgovoru na pitanje kako se taj izraz uopće našao u jezičnoj igri?

Bijela kuća iskazuje „alternativne činjenice“ kako je tijekom intervjua s Chuckom Toddom rekla savjetnica predsjednika Trumpa Kellyanne Conway tumačeći izjave glasnogovornika Bijele kuće Seana Spicera s obzirom na broj nazočnih građana na inauguraciji predsjednika SAD-a, na što joj je Todd odgovorio „da alternativne činjenice nisu činjenice, nego neistine“. Takvih alternativnih činjenica Spicer je izrekao cijeli niz.

Čudesno je kako je sam pojam „alternativnih činjenica“ i sam „alternativna činjenica“, ne u smislu da nije činjenica da taj pojam postoji u uporabi, nego to da ga se uzima kao da nešto znači, iako ne znači ništa novo u odnosu na riječ laž.

No još je čudesnije da taj pojam rabe ljudi iz Trumpove administracije, a moguće i on sam, a kritiziraju ga kao najobičnije neistine novinari vodećih američkih televizijskih i medijskih kuća koje su tijekom predizborne kampanje za predsjednika SAD-a i same dovoljno puta proizvodile „alternativne činjenice“ nerijetko ih prikazujući kao činjenice i utvrđene istine (primjerice predviđanja o potpori kandidatima na predsjedničkim izborima).

Zasad se „alternativne činjenice“ koriste za opis prošlih događaja i ne predstavljaju veliku poteškoću, ali upitno je kad ih se počne rabiti kao razloge za buduće djelovanje, jer zamislimo da si Predsjednik SAD-a umisli da mu je netko prijetnja (alternativna činjenica), iako to nije ni na koji način (činjenica), te stoga odluči djelovati primjerice vojnom akcijom temeljem tih „alternativnih činjenica“.

No ne treba se snebivati, jer SAD je već djelovao temeljem „alternativnih činjenica“, primjerice u Iraku temeljem „alternativne činjenice“ prezentirane kao činjenice o tome da Irak razvija i posjeduje oružje masovnog uništenja, konkretno atomsko oružje, a u prilog čemu nikad nije pronađen solidan dokazni materijal.

„Alternativne činjenice“, iako mogu biti šaljive, ipak su vjerojatno opasne ako ih se rabi kao temelj budućih djelovanja i zbog toga je važno iskazati nekoliko pogrešaka pri „ozbiljnoj“ uporabi tog izraza za razliku od recimo „komične“ uporabe.

Prva pogreška u svezi s uporabom riječi alternativa, pa tako i u ovom izrazu, je konstruiranje množine, jer alternativa je po definiciji jedna, a to jer postoje samo dva, pa ako nije prvi, onda može biti samo drugi (alter), (prigovor iz analogije alternative s mogućnošću i vjerojatnošću očito je loš).

Druga pogreška, pod uvjetom da govorimo o alternativnoj činjenici, sastoji se u pretpostavljanju da svakoj činjenici postoji suprotstavljena alternativa.

Činjenica je po definiciji totalitarna i njoj može biti suprotna samo ne-činjenica, tj. negacija činjenice, a ne njezina alternativa koja bi također bila činjenica (Schrödingerova mačka nije dobar prigovor, kao niti zagonetni crteži poput Müller-Lyer iluzije, no o tome pod trećom pogreškom).

Prije nego što prihvatimo mogućnost alternativne činjenice razmislimo o posljedicama koje se svode na to da monistički totalitarizam činjenice mijenjamo za dualistički zavaravajući se kako je ovaj drugi liberalniji što nije, jer svatko je još uvijek prisiljen birati između činjenice i alternativne činjenice, a nema nikakvu slobodu primjerice negirati činjenicu (poput Hegela) ili uvesti treću činjenicu.

Treća pogreška sastoji se u sljedećim izjednačavanjima: činjenica = opis činjenice, činjenica = eksplikacija činjenice, činjenica = tumačenje činjenice, činjenica = pojašnjenje činjenice i činjenica = objašnjenje činjenice.

Pogreška je razvidna, jer ako je činjenica samo npr. opisana činjenica, tj. ako je nema bez njezinog opisa, što to onda opis opisuje kad opisuje?

Obje mogućnosti, tj. da opis opisuje samoga sebe ili pak ništa, su zastrašujuće i usputno autoreferentno inkonzistentne (konstruktivizam je ovdje loš prigovor).

Četvrta možda i najgora pogreška sastoji se racionalizaciji, tj. korištenju blagodati neodgovornih filozofskih teorija u najgorem smislu riječi teorija na način njihove zlouporabe u suprotstavljanju njima samim (konzistencija i koherencija ovdje su loši progovori zbog same naravi svakog sustava).

Ukratko, pojam alternativnih činjenica na prvi pogled oslobađa nas od tiranije stvarnosti, ali na način da nas ili da sami sebe svojevoljno podčinjavamo tiraniji privida čija je prednost da nije nametnut izvana, nego iznutra i da smo ga prihvatili kao dio nas samih.

Odakle ta zamisao da smo u nesigurnom svijetu, u kojem je činjenice naporno i teško otkrivati, mi sami, osobno i individualno, pouzdaniji izvor činjenica od tog svijeta, čak i od intersubjektivnih stavova? Mi koji smo kudikamo nepouzdanji čak i od najneprovjerenijih činjenica?

Nešto jako elementarno nije u redu s pojmom alternativnih činjenica. Možda i nešto bitno neljudski. Ovdje ne treba na umu imati „laž“, jer „laganje je jezična igra kao i svaka druga“ i kao namjerno govorenje neistine počiva na poznavanju neistine, ali treba imati „muljanje“, jer ono ne mari za istinu i neistinu, niti o njima ovisi, nego zaista kreira alternativne činjenice ni iz čega.

P.S.

Ima li alternativnih činjenica u RH?

Svakako da ima. Ozbiljna predviđanja primjerice tijekom predizborne kampanje za izbor predsjednika RH iskazivala su alternativne činjenice o tome kako je podrška tad aktualnom Predsjedniku RH I. J. kudikamo veća u odnosu na protukandidatkinju K. G. K. koja je na opće iznenađenje medija koji su prenosili ta predviđanja ne samo izgubila, nego i pobijedila u tim izborima, da spomenemo samo jednu tuzemnu i američkoj usporedivu alternativnu činjenicu.

Facebook Komentari