Na webu Vlade intervju s M. Dalić, odgovara i na pitanje: Koliko su u HDZ-u još uvijek utjecajni ljudi bliski Karamarku, a na vezi s plaćenicima MOL-a

Vlada RH je na svojim službenim stranicama prenijela intervju potpredsjednice Martine Dalić iz Nacionala.

Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić čvrsto brani tezu da nije u sukobu interesa zbog činjenice da je njezin suprug Niko Dalić član Uprave Ine, ali je ujedno svjesna odgovornosti koju donošenjem odluke u tom predmetu ima Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. U šali kaže da bi možda bilo najpametnije postupiti u maniri jednog poznatog gradonačelnika koji se formalno razveo od supruge. Uvjerena je, međutim, da po njoj nepostojeći sukob interesa u njezinu slučaju netko namjerno pokušava proizvesti kako bi destabilizirao Vladu. U prilog toj tezi u neformalnom dijelu razgovora iznijela je činjenicu da je prva prijava Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa podnesena već dan nakon formiranja Vlade, prije no što se uopće znalo da će Vlada, uslijed negativne arbitražne odluke, ići u otkup dionica MOL-a. Isto tako, ponovila je to da je njezin suprug bio član Uprave Ine i u vrijeme dok je ona bila ministrica financija u vladi Jadranke Kosor te da Povjerenstvo tada nije smatralo da postoji sukob interesa. No interesne grupe koje ne žele da se Ina vrati u hrvatske ruke i kojima bi sada odgovarala destabilizacija Vlade sada guraju cijelu priču, smatra Martina Dalić koja u razgovoru za Nacional objašnjava zašto još uvijek smatra da je prodaja 25 posto minus jedne dionice HEP-a najbolji model za otkup Ininih dionica od MOL-a.

U javnosti su se počele plasirati teze o tome da biste mogli napustiti Vladu ako ne dođe do realizacije otkupa dionica Ine putem prodaje 25 posto dionica HEP-a, stoje model koji ste vi zagovarali. Imaju li te priče neku unutarstranačku pozadinu i ima li to veze s time što vaše imenovanje na mjesto potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva otpočetka nije dobro odjeknulo u dijelu HDZ-a?

– Kako se osobno konstrukcijama i spekulacijama ne bavim, mislim da bi za pojašnjenje te teze trebalo pitati one koji je šire. Što se mene tiče, smatram da je IPO manjeg dijela kompanije najbolji način, kad je već odlučeno da se pokuša otkupiti MOL-ov udjel u Ini. Razlozi zašto smatram da je to najbolji model nisu neka moja konstrukcija, nego primjena svega onoga što nas financijska znanost uči o prednostima javne ponude dionica na burzi. Dosad nisam čula niti jedan kvalitetan argument koji stvarno pobija bilo koji od razloga za IPO HEP-a, osim apriori odbijanja bilo kojeg prijedloga koji uključuje riječ privatizacija. A ja sam ga se eto usudila braniti. S druge strane funkcioniraju ideje koje uključuju zaduživanje, kao argumente nude uvjeravanja kako zaduženje zapravo nije dug i žele nas uvjeriti kako bi bolji put bio povećati javni dug, pa valjda ostaviti nekim drugim vladama ili generacijama da se brinu o tome. Kako probleme ne guram pod tepih i trudim se ne ostaviti ih u nasljeđe drugima, povremeno smetam raznim interesnim grupama, ali nemam se namjeru obazirati na njih.

Koliko su u HDZ-u još uvijek utjecajni ljudi bliski Tomislavu Karamarku koji su bili na stalnoj vezi s plaćenicima MOL-a i koji su zagovarali prekid arbitražnog postupka, što sada kada je rezultat arbitraže negativan za Hrvatsku pokušavaju pretvoriti u svoju veliku pobjedu?

– Ne bih ulazila ni u takve spekulacije. Međutim, jasno je da ima i onih kojima stabilnost Vlade ne odgovara i nastoje iskoristiti svaku priliku daje naruše. Prošle godine imali smo prilike jasno vidjeti koliko je politička nestabilnost loša za Hrvatsku. Zato takvi pokušaji ni interesnih niti političkih skupina, sigurna sam, neće uspjeti. Isto tako, neće uspjeti ni pokušaji kojima se kroz konstruiranje i orkestriranje različitih napada na mene osobno pokušava stvoriti instrument za slabljenje Vlade.

Tko su, po vašim saznanjima, najsnažniji predstavnici ‘izvora iz HDZ-a’ koji smatraju da od otkupa Ine na kraju neće biti ništa jer su, eto, kako piše Jutarnji list, Mađari tvrdi u svojim zahtjevima i insistiraju na povratu uloženog?

– To zna Jutarnji list i takvim se stvarima, kao što sam rekla, ne bavim. Ja svoj posao obavljam transparentno, objektivno i nepristrano te sukladno tome komuniciram i s javnošću i s medijima. Što se tiče težine pregovora s MOL-om, misli li itko u ovoj zemlji da će to biti lak i jednostavan posao?

Zašto smatrate da je prodaja 25%1 dionice HEP-a najbolji model za otkup MOL-ova udjela u Ini?

– Zato što izlistanje 25 posto minus jedne dionice na burzi ima niz pozitivnih učinaka na sam HEP, ali i hrvatske građane, i bez otkupa MOL-ova udjela u Ini. Te se dvije transakcije u ovom trenutku susreću samo zato što je to ujedno i način da se mogući otkup MOL-ova udjela u Ini obavi bez povećanja javnog duga. A ako se to sve provede, onda to znači da će hrvatska država imati nešto manje vlasništva u HEP-u, značajno više vlasništva u Ini, a cjelokupna bilanca državne imovine će vrijednosno ostati otprilike nepromijenjena. Međutim, značajno će se povećati utjecaj države na ostvarivanje njezinih ciljeva u području energetske sigurnosti. S druge strane, IPO HEP-a ozbiljno je namjeravala provesti i vlada Zorana Milanovića jer je HEP tijekom 2014./2015. prošao cjelokupni proces priprema za IPO koji je vodila ugledna međunarodna kuća Morgan Stanley. Predsjednik Vlade u Saboru je cjelokupnoj javnosti pokazao knjigu koja je nastala iz tog posla i čija je barem polovina sadržaja posvećena obrazlaganju činjenica zbog kojih je IPO HEP-a kvalitetan korak i za HEP i za državu. Sada kada Vlada Andreja Plenkovića pokazuje odlučnost da stvarno provede ono što je do gotovo jučer i oporba ne samo planirala, nego i dijelom krenula provoditi, kao odgovor dobiva – politikantstvo.

S druge strane, u HDZ-u se može čuti i da ste vi u vrijeme dok ste bili ministrica financija u vladi premijerke Jadranke Kosor, radili na izradi predizbornog programa u kojem se odustaje od bilo kakve privatizacije HEP-a, štoviše 2010. je i ukinut Zakon od privatizaciji HEP-a. Zašto ste promijenili mišljenje?

– Istina je da sam radila na tadašnjem izbornom program i uvidom u njega može se lako naći da se ništa ne govori o privatizaciji HEP-a, ali se govori se potrebi dovršetka investicijskog ciklusa u HEP-u vrijednog 3 milijarde kuna. Što se u 100-postotno državnom HEP-u, nažalost, nije dogodilo. Zakon o privatizaciji HEP-a ukinuo je Hrvatski sabor u proljeće 2010. Iako tada nisam bila članica vlade, rekla bih, s razlogom. S razlogom zato što je taj zakon iz 2002. sadržavao brojne odredbe slične Zakonu o privatizaciji Ine, uključujući i potpunu privatizaciju HEP-a nakon stupanja u članstvo EU-a. Iz današnje perspektive, čini mi se vrlo jasnim i opravdanim zbog čega je HDZ-ova većina ukinula taj zakon.

Smatrate li da je opravdan strah javnosti od makar i djelomične privatizacije HEP-a, a s obzirom na loša iskustva od kojih je onaj s Inom tek jedan u nizu?

Izlistanje 25 posto minus 1 dionice na burzi znači listanje manjinskog udjela, čime država zadržava potpunu kontrolu nad razvojem i budućnošću HEP-a, kao što je ima i sa 100 posto vlasništva. Zato nema razloga strahovati da ćemo u nekom nejasnom i od javnosti skrivenom procesu izgubiti HEP. Ovakav strah posebno je iracionalan kada znamo da mi već danas imamo strateško energetsko poduzeće koje nije u 100-postotnom državnom vlasništvu, a nitko od toga ne pravi problem niti to uopće primjećuje. Riječ je o Janafu u kojem 16,1 posto vlasništva imaju dioničari koji nisu državne institucije. Zbog toga smatram da je poticanje ovakvih strahova populističko politikantstvo. Štoviše, cijela operacija inicijalne javne ponude mora početi donošenjem odgovarajućeg zakona, u kojem će se jasno utvrditi broj dionica koje se listaju i eventualna ograničenja na posjedovanje izlistanih dionica. Ovakva zakona za Janaf nema, a nema niti problema i svi razmišljaju o Janafu kao poduzeću pod potpunom državnom kontrolom, što on u stvarnosti i jest, bez obziran na postojanje manjinskih dioničara.

Koje su za HEP prednosti listanja 25% – 1 dionica na burzi?

– Za HEP listanje donosi veću transparentnost u poslovanju, obveze izvještavanja burzi, mogućnost uvida svih građana u poslovanje HEP-a, veće zahtjeve na kvalitetu Uprave i upravljanja u HEP-u. Neformalnim jezikom rečeno, IPO smanjuje prostor za uhljebništvo. A ono što je jednako važno je i to da IPO čuva razvojni kapacitet HEP-a. To znači da sva sredstva koja HEP danas ima plus njegov kreditni potencijal ostaju potpuno netaknuti i raspoloživi za ostvarivanje razvoja tvrtke. Štoviše, ambiciozni razvojni planovi i njihova provedba temelj su uspjeha IPO-a, jer upravo to je ono što potencijalni kupci dionica traže i prepoznaju. Tako IPO tjera HEP da učini ono što već godinama propušta – pokrene ambiciozan investicijski ciklus i/ili smanji cijene električne energije za građane i gospodarstvo. Pripreme za IPO koje su napravljene za vrijeme Milanovića pokazale su da elektroenergetske kompanije u Češkoj i Poljskoj koje su izlistane na burzi ostvaruju bolje poslovne rezultate, nego kompanije u potpunom državnom vlasništvu, u recimo Mađarskoj, Bugarskoj ili Rumunjskoj. Još jednom naglašavam da država i nakon inicijalne javne ponude zadržava većinski udjel i potpunu kontrolu nad ovom energetskom kompanijom.

Često ističete da bi IPO smanjio prostor za uhljebništvo u HEP-u. Bi li slijedom iste logike otkup MOL-ova udjela u Ini povećao prostor za uhljebništvo kada bi Ina došla u gotovo potpuno državno vlasništvo?

– U konkretnom slučaju treba donijeti još mnoge odluke za koje je temeljna pretpostavka da se udjel od MOL-a uopće otkupi. Međutim, smatram da je mogući otkup udjela MOL-a u Ini, isto kao i listanje dionica HEP-a, izvrsna prilika da se donese zakon o upravljanju strateškim državnim kompanijama. Tim bi se zakonom mogao urediti sustav upravljanja na bazi najbolje svjetske prakse, uključujući i međunarodni javni natječaj za članove uprave objavljen u tiskovinama kao što su Financial Times i Economist. Time bismo pokrenuli dugoročno održivu i za Hrvatsku najbolju moguću promjenu u načinu na koji upravljamo strateškim državnim kompanijama. OECD kao organizacija čije su članice najbogatije države svijeta i za čije članstvo Hrvatska namjerava aplicirati ima vrlo dobro razvijene smjernice za upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu.

Smatrate da je IPO HEP-a dobar i za građane, gdje konkretno vidite njihovu korist?

– Za građane, ali i zaposlenike koji u inicijalnim javnim ponudama uobičajeno ostvaruju posebne pogodnosti pri kupnji, IPO HEP-a donosi mogućnost da osim obveze redovitog plaćanja računa za struju ostvare i pravo sudjelovanja u poslovnim rezultatima HEP-a kroz dividendu i cijenu dionica. Jer ako je HEP tako dragocjen kao što svi ističu, onda građani trebaju imati priliku i ostvariti korist i nadzirati tu dragocjenost. Ne zaboravimo, država nisu samo institucije vlasti. S IPO-om građanima se otvara prilika o čijem će korištenju oni sami odlučiti. To je također prilika i za mirovinske fondove koji upravljaju našom štednjom za mirovinu da ostvare veći prinos na tu štednju, odnosno kroz dividende HEP-a osiguraju veće mirovine u budućnosti.

Kada bi započela prodaja dionica HEP-a bi li taj iznos bio dovoljan za otkup MOL-ovih dionica?

– U ovome trenutku ne bih spekulirala ni o jednoj niti o drugoj cijeni. To nije korisno ni za proces pregovora s MOL-om niti za eventualni IPO HEP-a.

U Mostu se protive privatizaciji HEP-a, a predsjednik Sabora Božo Petrov iznio je prijedlog po kojem bi se do dionica Ine došlo putem izdavanja državnih obveznica. Kakav je vaš stav o tom prijedlogu i može li doći do većih problema unutar Vlade zbog toga?

– Moj stav prema bilo kojem prijedlogu ili modelu financiranja otkupa Ine temelji se na skupu kriterija koji čine utjecaj na javni dug, cijena koju implicira pojedini model, realnost provedbe odnosno broj kritičnih elemenata provedbe koje kontrolira država, transparentnost provedbe, utjecaj na razvojni kapacitet javnih poduzeća koje pojedini model uključuje, ali i mogućnost stvaranja dodatnih koristi za građane. Nije realno očekivati da svi sudionici političkog odlučivanja u svakom trenutku jasno poznaju ili imaju mogućnost sagledavanja svih makroekonomskih odnosa bitnih za ovu odluku. Međutim, upravo proces rasprave daje priliku da se ti odnosi prepoznaju, analiziraju i međusobno usporede.

U gotovo svim velikim političkim strankama prevladava mišljenje da se Ina treba vratiti u hrvatsko vlasništvo, no nitko još nije jasno rekao i objasnio poreznim obveznicima zastoje za Hrvatsku toliko važno da se to napravi?

– Za porezne obveznike je ključna odrednica koju je premijer postavio prilikom objave političke odluke o otkupu udjela MOL-a u Ini, jasno ističući da se ta odluka treba provesti tako da u konačnici nema povećanja javnog duga. Premijer je time utvrdio i politički kontekst za identificiranje najboljeg načina financiranja otkupa jer je jasno poručio da teret te odluke ne smije pasti na porezne obveznike.

Zbog čega toliko inzistirate na tome da model financiranja ne smije uzrokovati povećanje javnog duga?

– Hrvatska ima visok, previsok javni dug iz kojeg već proizlaze brojna razvojna ograničenja koja se ogledaju u visini kamatnih stopa koje plaćaju građani i poduzetnici, ali i visini poreznih stopa potrebnih da bi država mogla platiti kamate na postojeći javni dug. Daljnje povećanje javnog duga, posebno ono koje bi bilo direktna posljedica diskrecijske odluke Vlade, sigurno bi značilo daljnji pad kreditnog rejtinga i rast troškova za građane i poduzetnike. To nije politika ove Vlade. Zbog toga me čudi lakoća s kojom se u javnost izlazi s rješenjima koja se temelje na dugu i zaduživanju i koja ignoriraju opasnosti duga.

Ministar financija već je nekoliko puta javno govorio da se javni dug smanjuje. Stvara li to ipak prostor da se otkup Ine financira dugom?

– To što smo napokon došli u razdoblje kada se smanjuje teret duga, jer je lagano počeo padati omjer duga i bruto domaćeg proizvoda, nije ni na koji način signal za opuštanje. Štoviše, teretom duga upravlja se u trenutku donošenja odluka o stvaranju duga, a ne u trenutku kada svima postane očigledno daje teret duga previsok jer tada povratka više nema. Zadaća je Vlade voditi računa o sadašnjem trenutku, ali i opasnostima koje donosi budućnost. Politika ove Vlade je smanjivati javni dug i smanjivati teret koji taj dug stvara gospodarstvu i građanima. Otkup udjela u Ini ima svoj puni ekonomski smisao ako će osnažiti gospodarski potencijal Hrvatske, a to onda isključuje stvaranje novih tereta na već ionako preopterećeno gospodarstvo i građane.

Neki alternativni modeli predlažu financiranje kroz zaduživanje javnih poduzeća ili novih pravnih osoba, u koje bi bile unesene dionice Ine i drugih javnih poduzeća, čiji krediti niti danas ne čine sastavni dio javnog duga?

– Na ovo je dovoljno ponuditi primjer Hrvatskih autocesta koje nisu bile uključene u javni dug sve dok Eurostat nije utvrdio njihovu prezaduženost i donio odluku o uključivanju u javni dug. Svi koji predlažu modele koji uključuju izdavanje obveznica ili uzimanje kredita neka jednostavno provjere svoje pretpostavke s Ministarstvom financija ili još bolje Eurostatom. Tu postoje stručni standardi, smjernice Eurostata o deficitu i dugu iz 2014. i to sve treba kvalitetno provjeriti prije nego što se zaključuje kako kredit nije kredit samo zato što ima neke instrumente osiguranja.

Slavko Linić u razgovoru za Nacional iznio je plan po kojem bi hrvatska vlada trebala krenuti u otkup preostalih sedam posto dionica koje nisu u vlasništvu MOL-a te se tako uopće ne bi trebalo razgovarati s Mađarima. Što mislite o toj ideji?

– I Linić i drugi sudionici u političkoj raspravi koja se vodi znaju da MOL prema dioničkim knjigama drži 49,08 posto u Ini pa je time očigledno bliži magičnoj granici od 50 plus jedan glas. S druge strane, razlozi za nerealnost ovakva pristupa jasno su opisani u rješenjima HANFA-e iz 2010. i 2011.

S druge strane, SDP predlaže stvaranje energetskog holdinga koji bi otkupio dionice Ine, a u tom slučaju ne bi bilo potrebno ići u privatizaciju HEP-a?

– Mi i danas imamo zametak neke vrste holdinga za upravljanje državnom imovinom koji se zove CERP. Zamislimo situaciju u kojoj se dionice poduzeća koja se spominju u ovom modelu prenesu u CERP. Bi li takav CERP samo zbog toga što raspolaže nekim dodatnim dionicama mogao dobiti kredit? Može li ga dobiti bez državnog jamstva? CERP ili njemu sličan holding opet bi bio u državnom vlasništvu pa to opet vodi u dug. Tko bi i iz kojih sredstava vratio dugove tako dionicama obogaćenog CERP-a? Bi li to utjecalo na cijenu koju za električnu energiju ili druge usluge koje pružaju ta javna poduzeća trebaju platiti građani? Ako bi se išlo drugim putem, odnosno putem stvaranja novog megadržavnog poduzeća koje bi imalo zajedničke funkcije s različitim energetskim divizijama, što mislite koliko bi za to trebalo vremena? Je li otkup dionica Ine uopće dovoljan razlog za ovakvu transformaciju, za kakvu nisam sigurna da postoje usporediva iskustva u svijetu? Puno pitanja za koje bih preporučila da tvorci modela daju precizne odgovore i da provedu konzultacije s Eurostatom o utjecaju na javni dug.

Neki ekonomski stručnjaci izrazili su bojazan da bi u slučaju privatizacije HEP-a Hrvatska izgubila kontrolu nad najvrednijim dijelovima te tvrtke kao što su Hrvatski operater prijenosnog sustava (HOPS) ili HEP distribucija. Hoće li se možda prije privatizacije HEP-a ići u izdvajanje tih dijelova, kao što se na primjer iz sustava HRT-a izdvojila tvrtka Odašiljači i veze?

– U ovom trenutku takve odluke još se razmatraju. Dokumentacija o provedenim pripremama za IPO HEP-a iz 2014. nije identificirala organizacijsku strukturu HEP-a ili zahtijeve EU direktiva kao prepreku za IPO HEP-a.

Na posljednjoj sjednici Vlade osnovan je Savjet za Inu. Koja bi trebala biti njegova uloga i je li već napravljen prvi kontakt s MOL-om i mađarskom vladom te jesu li oni spremni prodati dionice Ine?

– Ime Savjeta govori o njegovoj zadaći, a to su pregovori o mogućem otkupu udjela MOL-a u Ini, što uključuje i kontakte s MOL-om. Očekujem da će vijesti i smjernice o pitanjima koje postavljate doći od Savjeta, odnosno od premijera koji predsjeda Savjetom.

Kakav je plan ako MOL nije spreman prodati svoje dionice?

– O tome je sada prerano spekulirati. Političkom odlukom koalicijskih partnera utvrđena je naša sadašnja pozicija, a to je otkup cjelokupnog udjela MOL-a u Ini.

Mnoge je iznenadilo što vi niste u Savjetu za Inu, iako ste jedna od ključnih osoba u cijelom procesu. Je li razlog tome pokretanje postupka za utvrđivanje sukoba interesa?

– Čini mi se da je ovdje nastalo veliko brkanje teza koje u javnosti potiču mnogi kojima spremnost ove Vlade da donosi odluke – i to odluke korisne za državu – smeta. Odlukom Vlade o osnivanju Savjeta za pregovore s MOL-om o mogućem otkupu dionica Ine taj je proces tek počeo. Nisam član Savjeta i nitko nikada nije ni rekao da ću to biti. Što se tiče prethodnog procesa političkog odlučivanja, poznato je da ne držim ijednu političku funkciju u HDZ-u, niti sam ijednu od donesenih političkih odluka iznosila ili promovirala prije njihove javne objave. Ali kao potpredsjednica Vlade u skladu sa svojim ovlastima i profesionalnim znanjem zastupam i tumačim i političke i administrativne odluke Vlade i koalicijskih partnera. Naravno da ću kao potpredsjednica Vlade zastupati i odluke Savjeta, sukladno uputama premijera koji je predsjednik Savjeta. I u ovom razgovoru najviše vremena potrošili smo na raspravu o inicijalnoj javnoj ponudi HEP-a. Meni to pokazuje da ste kao i drugi prepoznali da, s obzirom na moju profesionalnu karijeru, o financijama i tržištu kapitala nešto znam i imam iskustva. Očito onda postoje i objektivni razlozi zbog kojih sam potpredsjednica Vlade i stvarno se nadam da se zbog svog profesionalnog iskustva i znanja ne moram ispričavati.

lako ste dobili podršku premijera i drugih stranačkih kolega, kako komentirate činjenicu da je suprug bivše ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš odstupio sa svoje pozicije u upravi Plinacroa kada je ona postala ministrica, baš zbog potencijalnog sukoba interesa?

– Već sam govorila o tome i ta se dva slučaja ne mogu uspoređivati. Moj suprug radi u Ini 30 godina. I nije se tamo zaposlio ili dobio posao kada sam ja postala potpredsjednica Vlade, nego je postepeno tijekom tih godina prošao cijelu hijerarhijsku ljestvicu. U Upravu Ine imenovale su ga tri različite vlade i trenutačno obavlja taj posao na osnovu odluke vlade Zorana Milanovića, čiji je član bila i uvažena bivša ministrica Mrak Taritaš. Slijedom te odluke za člana Uprave predložio ga je i bivši ministar Tomislav Panenić. Valjda to nešto govori i o kvaliteti hrvatskih članova u Upravi Ine, uključujući i mog supruga.

Bili ste jedna od najglasnijih javnih kritičarki Karamarkove politike, zbog čega ste uostalom i napustili HDZ. Koliko se razlikuje model upravljanja strankom pod Andrejem Plenkovićem, kako on prihvaća konstruktivne kritike?

– Politički habitus Andreja Plenkovića i spremnost na dijalog, komunikaciju i sučeljavanje mišljenja vidi se kristalno jasno i na aktualnom primjeru o kojem raspravljamo. Stvarna zbivanja su najbolji dokaz koliko je njegov stil drugačiji. Mislim da je upravo dugogodišnja navika javnosti da političke rasprave i sučeljavanja nema, uzrok zbog kojeg aktualna rasprava izaziva takvo zanimanje i iznenađenje. Upravo u toj nenaviknutosti naše politike i našeg društva na raspravu vidim razlog zbog kojeg se ona pokušava protumačiti kao iskaz postojanja nezadovoljstva ili eventualno sukoba i konflikata. Međutim, uvjerena sam da spremnost na dijalog i raspravu nikako ne treba shvatiti kao dokaz eventualne neodlučnosti u donošenju odluka. I to odluka koje će se rukovoditi dobrobiti države kao cjeline.

Izradili ste plan smanjivanja administrativnih prepreka gospodarstvu koji je također naišao na oštre kritike iz redova oporbe pa vas je bivši ministar Mirando Mrsic čak optužio da ste odvjetnica poslodavaca i da radite protiv radnika.

– S novim ustrojem Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta oslobođeno je zadaće da se bavi problemima pojedinačnih poduzeća, a cijeli sektor energetike prenesen je u Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Ja stoga volim reći da je ministarstvo oslobođeno vertikalnih poslova, što nam onda omogućava da budemo upravo ono što trebamo biti, ministarstvo koje se brine o cjelokupnom gospodarstvu. Na samom početku mandata sam rekla da želim pretvoriti ministarstvo u mjesto koje je otvoreno svim poduzetnicima i gdje smo spremni čuti njihove probleme. A kako u gospodarstvu djeluju i sindikati vrlo smo jasno dogovorili da su im vrata ministarstva otvorena, što potvrđuju i brojni sastanci koje smo imali tijekom protekla tri mjeseca. Akcijski plan je usmjeren na smanjivanje birokratskih prepreka. Niti jedan standard koji se tiče radnika ili sigurnosti radnika se ne ukida. Smanjuje se birokratiziranje kako bi se smanjili troškovi poduzetnika, smanjio prostor za samovolju inspekcija i omogućilo da se ona kvalitetnije fokusira na djelatnosti gdje postoje stvarni rizici za sigurnost radnika. Ovime je već do sada ova Vlada učinila više za poboljšanje poslovne klime nego SDP u cijelom svom mandatu.

No, što je potrebno za brži rast gospodarstva i koji još potezi slijede?

– Akcijski plan koji sada moramo provesti isto kao i odluku o daljnjem snižavanju neporeznih nameta vidim kao prvi korak u reformi poslovne klime i sastavni dio reformskih napora Vlade za osnaživanje gospodarstva. Tijekom 2017 pripremamo proširenje poslovnih područja u kojima ćemo smanjivati administrativne i zakonodavne prepreke. Dodatno namjeravamo izgraditi sustav koji će osigurati da procjena učinaka propisa postane sastavni dio procesa odlučivanja prilikom usvajanja novih zakonskih i podzakonskih akata.

Razgovarali Orhidea Gaura Hodak i Boris Bilas

Nacional, 24. siječnja 2017.

Facebook Komentari