Zorica Gregurić, braniteljica Vukovara, iz Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskoga rata objavila je osvrt na svom fb-u o slučaju Hribar.
GREGURIĆ vs. HRIBAR
Hribar i klika iz HAVC-a zajedno sa podržavateljima gube tlo pod nogama, vidljivo je to kroz ton kojim se sada u javnosti oglašavaju kako Hribar, tako i gđa Obuljen. Na jednom od portala koji se izdašno financira našim javnim novcem, a koji Hribaru uz ostalo služi i za osobne obračune ovih dana možemo pročitati svakojakih bisera čovjeka koji je svjestan kako je izgubio u bahatom nasrtaju na hrvatske branitelje, Domovinski rat i sve vrednote koje su proizašle u svetoj borbi za slobodu i neovisnost Naše Lijepe.
Shvatio je Hrvoje konačno kako su hrvatski branitelji tvrd orah na kojem je već slomio zube. Prijetnje, klevete, objede, sramoćenja, podmetanja uobičajene metode koje smo već vidjeli kod raznoraznih aparatčika više ili niže razine nisu mu pomogle. Ta čemu to više Hrvoje izgubio si, priznaj Hrvoje gotovo je.
Neće pomoći niti naklonost velikih, moćnih, bogatih. Dosadio si više i Bogu i vragu. Postao si prevelik i potežak teret. U silnom trudu da dokaže svoje domoljublje, a bijaše za vrijeme Domovinskog rata u nekim drugim zemljama iako dovoljno star da brani Domovinu izjavio je da ” je donio svojoj domovini značajnu međunarodnu afirmaciju”.
Zar je “15 minuta-masakr u Dvoru” domoljubni film, zar je “Chriss de Swiss” domoljubni film, zar je “Zašto je prazno kino Zvezda” domoljubni film, zar…?
Poduži je popis dokazane antihrvatske djelatnosti koja se nastavlja i dalje i definitivno se ne može nazvati međunarodnom afirmacijom. Jednako tako nije dovoljno reći vratili smo novac, a Hrvatskoj se i dalje blati ugled, sveži primjer nedavno u Kanadi prikazivanjem upravo spomenutog skandaloznog “15 minuta-masakr u Dvoru”.
U svojoj silnoj želji prikazati se demokratičnom osobom odriče Hribar legitimno pravo nekome prijaviti se na natječaj, jer do sada je to očito bilo rezervirano za tatine curice i dečke sličnih sklonosti. Zamjetan je i snažniji utjecaj slovenskog kolege kojeg Hribar prigrli nakon svojevrsnog “izgona” iz Slovenskog filmskog centra, a što je očito kroz nesnalaženje sa samoglasnicima. Ili je to Hribaru samo teško prevaliti preko usta slovo U, ili želi obmanuti svekoliko pučanstvo Pa tako se izgubio u prijevodu lijepog hrvatskog prezimena Gregurić. Zar je to tako teško ispravno izgovoriti Hrvoje?
Ah da, pitanje bez kojeg se danas u Hrvatskoj ne može – gdje je ono bio Hrvoje tijekom Domovinskog rata, u Sloveniji, ne u Hrvatskoj iako je bio vojni obveznik? Nije stoga čudno kada ne zna kako se okupljeni pripadnici Hrvatske vojske koja je branila Hrvatsku od srbo-četničke agresije, nazivaju hrvatski branitelji. Pridaje zanimljive epitete Hribar hrvatskim braniteljima, no znajući kojim metodama se služi niti to nas ne može začuditi. Ipak vidljivo je kako je svjestan da se “pila” okrenula naopako, ali ne onako kako njemu odgovara.
Ponavljanje istrošenih floskula potrošeng filmaša nije više zanimljivo.
Daleko više zanimljiviji je nalaz Državne revizije od kojeg Hribar drhti poput lista na vjetru, jednako kao što je zanimljiva i činjenica kako je korumpiranog stranog državljanina kojem je dao utočište imenovao ni više ni manje no financijskim savjetnikom HAVC-a. Ta zar Hrvatska nema financijskih savjetnika i k tomu poštenih?
Pokušaj manipuliranja istinom ovaj put nije uspio. Strašne koruptivne radnje u HAVC-u razotkrivene su, ni sedam velova koliko god zamamni bili ne mogu prikriti istinu koja je razotkrila prljavšinu koju više niti poznanstva niti novac, a kamoli prijetnje hrvatskim braniteljima ne mogu zaustaviti. Bye, bye Hrvoje!, napisala je Zorica Gregurić.
