Evo što predlaže Udruga Franak u javnoj raspravi o Nacrtu Zakona o subvencioniranju stambenih kredita

Udruga Franak sudjelovala u javnoj raspravi o Nacrtu Zakona o subvencioniranju stambenih kredita, a na svojoj stranici iznijela je i prijedloge. Predlaže se realizacija projekta subvencioniranja s kunskim kreditima bez valutne klauzule, radi eliminiranja valutnog rizika za dužnike te se predlaže bolja zaštita dužnika od kamatnog rizika, kao i subvencioniranje kompletne kamate tijekom prve 4 godine otplate, bez propisivanja minimalnog roka otplate kredita.

U javnoj raspravi o Nacrtu Zakona o subvencioniranju stambenih kredita Udruga Franak predlaže realizaciju projekta subvencije s kunskim kreditima bez valutne klauzule, kako bi se buduće dužnike zaštitilo od valutnog rizika.

Udruga Franak predlaže promjenu predloženog modela subvencioniranja, na način da se umjesto subvencioniranja pola otplatnog obroka kako je to zamišljeno u Nacrtu, prihvati model subvencioniranja cijeloga iznosa kamate. To bi značilo da dužnik tijekom prve 4 godine otplate otplaćuje samo dio glavnice u anuitetu, uz mogućnost produljenja vremena subvencije za dvije godine za svako novorođeno dijete, odnosno za jednu godinu ukoliko je podnositelj zahtjeva ili član njegovog obiteljskog domaćinstva osoba s utvrđenim invaliditetom.

Osim toga, predlažemo da se subvencioniranje ne ograničava minimalnim rokom otplate na 15 godina jer u našem modelu nije moguće zlorabiti subvenciju kao što je to moguće kada bi se subvencioniralo polovicu anuiteta. Model koji predlaže Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja više pogoduje bankama, jer u dugoročnijim kreditima banke imaju daleko veću zaradu na kamatama. S druge strane, naš model omogućio bi da subvenciju koriste i građani kojima nisu potrebna velika sredstva za kupnju prve nekretnine (npr. ako imaju dio ušteđenih sredstava, ako ulažu u povećanje stambenog prostora ili ako se radi o jeftinijim nekretninama) pa ih se ne bi primoralo da bespotrebno uzimaju kredit na dulji rok otplate. Na taj način bi se sredstva subvencije efikasnije iskoristila jer bi se smanjio ukupni trošak kamata, pa bi zato mjeru moglo koristiti više građana, što bi imalo veći pozitivni efekt po državni proračun zbog veće naplate PDV-a i poreza na nekretnine, čime bi i sama subvencija bila isplativija za državu.

Umjesto ograničavanja maksimalne kamatne stope iz Nacrta, Udruga Franak predložila je ograničavanje maksimalne kamatne stope na prvih 10 godina otplate za kredite do 20 godina otplate te na prvih 15 godina otplate za kredite preko 20 godina otplate. Takav prijedlog, kada bi se usvojio, zaštitio bi buduće dužnike od kamatnog rizika, a posljedično i njihove obitelji od egzistencijalnog rizika. To nije nikakav problem za banke jer smo svjedoci da danas banke na tržištu nude fiksne kamatne stope na rok od 15 godina, a neke stambene štedionice čak i na dulji rok. Država u slučaju subvencioniranja mora zahtijevati od banaka da snose dio rizika, pogotovo kad je riječ o kamatnom riziku, a ne kao sada, većinu rizika svaljivati na leđa dužnika.

Republika Hrvatska mora se odlučnije postaviti prilikom postavljanja uvjeta bankarskim institucijama, kada je u pitanju subvencioniranje državnim novcem. Ako država želi subvencionirati svoje građane za kupnju prve nekretnine i time potaknuti supružnike na povećanje obitelji te na život u svojoj domovini, onda država mora maksimalno zaštititi te obitelji od opasnih i dugoročnih rizika. Ako se sada ne bude razmišljalo dugoročno, problem bi mogao doći na naplatu kasnije te bi mogao izazvati nove negativne posljedice po društvo u kojem živimo. Pohvaljujemo što se ide u projekt subvencije i što se ipak radi na podršci mladim obiteljima, međutim takav projekt se mora napraviti bitno kvalitetnije, na dobrobit mladih hrvatskih obitelji.

Također apeliramo na vlast da razmisli i o nekim drugim mjerama potpore svim dužnicima koji imaju stambene kredite te da se razmisli o ponovnom propisivanju poreznih olakšica za plaćene kamate po stambenom kreditu. Naime, takva mjera je bila na snazi prilikom ekspanzije CHF kredita, pa bi se moglo postaviti pitanje odgovornosti države zašto je prvo poticala građane na podizanje kredita, a nakon što su mnogi građani ugovorili toksične CHF kredite, u kojima su dodatno bile ugovorene i nepoštene odnosno ništetne kamatne stope, ukinula takvu mjeru i time dodatno pogoršala situaciju CHF dužnika, ali i svih drugih dužnika s nepošteno ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama.

Facebook Komentari