Šeks progovorio o privatizacijskoj pljački: Družba koja se sastojala od direktora tada društvenih poduzeća i političkih moćnika

Izvor: Dražen Prša

Gost Pressinga povodom obljetnice četvrt stoljeća međunarodnog priznanja Hrvatske bio je veteran HDZ-a i politike, Vladimir Šeks.

Vi ste bili na fronti kada je Hrvatska međunarodno priznata?

“Da.”

Kako je to izgledalo?

“Bio je to jedan odušak, jedno veliko veselje jer je tada već bilo jasno da se stvar primiče kraju. Da će rat prestati i rat je ubrzo nakon toga prestao. Samo priznanje je bilo samo očita spoznaja da nema ništa od stvaranja Velike Srbije na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag-Ogulin. Taj je projekt amputacijom dijelova hrvatskog terirtorija propao i priznanje je značilo da se Hrvatska našla pod međunarodnom zaštitom.”

Ali rat je trajao do 1995.?

“Jedna od posebnih značajki međunarodnog priznanja je bila u tome da kada se nije uspjelo s mirovnim pregovorima, s dolaskom UNPROFOR-a, kada svi mirovni napori nisu uspjeli da dođe do mirnog razrješenja… Tada je Hrvatska pribjegla vojnoj sili, akcijama Bljesak i Oluja. Međunarodno priznanje Hrvatske je značilo to da je Srbija omogućila da se uredno… Dopustila je, prihvatila je da se vojno-redarstvenom akcijom slomila Krajina i omogućilo da dođe do mirne integracije.”

U 25 godina smo se naslušali da imamo državu, da je to temeljna vrijednost, a na generacijama koje dolaz je da ju učine prosperitetnom. Je li naslijeđe rata još preveliko? Kada će se prestati govoriti o tome i posvetiti budućnosti?

“Devedesete su u cijeloj jugoistočnoj Europi, u Sovjetskom Savezu, Jugoslaviji, Čehoslovačkoj… U svim istočnim zemljama bile vrijeme jednog velikoga prevrata. Bio je slom tadašnjeg socijalističkog poretka, država, Sovjetskog Saveza, pad Berlinskog zida… Došlo je do rastakanja svih bivših nacionlanih država. Istovremeno je projektiran i demokratski ustroj. To je bilo jedno bolno porađanje novog sustava na razvalinama staroga – onoga što se nazivalo komunizmom ili samoupravnim socijalizmom. Na njegovim razvalinama se rađao demokratski sustav. To je bila jedna bolna tranzicija koja ni do danas nije završena.”

Jeste li Vi zadovoljni Hrvatskom danas?

“Ja sam zadovoljan itekako s onim dijelom Hrvatske danas gdje je riješila svoje povijesne zadaće. Postala suverena, neovisna i demokratska država. Što je uveden demokratski sutav.”

Ali to znamo već 20 godina?

“Znamo. Ušla je pod zaštitu NATO saveza, članica je EU. Ali onaj drugi dio Ustava da se Hrvatska realizira kao socijalna država, kao država vladavine prava, kao država zaštite svih ljudskih sloboda i prava, a posebno da se ostvari kao socijalna država, s time nisam zadovoljan. Taj dio je zakazao kada su riješene velike povijesne zadaće. Istovremeno s njima se zaustavio proces ostvarenja Hrvatske kao pravne države i socijalne države.”

Je li Hrvatska danas pravna država?

“Hrvatska jest pravna država, ali je država s ozbiljnim problemima i defektima u funkcioniranju pravne države. Primjerice počelo je to 1995., 1997., 1998. nakon velikih uspjeha u teritorijalnom zaokruženju. Tada su se u Hrvatskoj politici počeli pojavljivati rudimentalni oblici organiziranog kriminala. Oni su bili prepoznati, ali zakazalo se u jednom bitnom elementu, da nisu na učinkovit i efikasan način izgrađeni zaštitni kontrolni mehanizmi koji su trebali, kao jedno alarmno zvono, signalizirati simptome prvih pojavnih oblika gospodarskog organiziranog i koruptivnog kriminala.”

Je li privatizacija bila pljačka?

“Nije, nego su se u privatizaciji događale određene pljačke. Mi smo tada već imali naznake prvih korupcijskih afera vezanih za one menadžerske kredite kroz privatizaciju, gdje su se u jednom djeliću sekunde vješti maheri, družba koja se sastojala od direktora tada društvenih poduzeća i političkih moćnika, pogotovo onih koji su bili situirani u bankarskom sektoru… Ja kao direktor banke dajem vama kao direktoru jednog poduzeća dajem kredit da vi kupite moje poduzeće…”

Na koga mislite?

“Ja sam vodio tešku, krupnu bitku uz potporu predsjednika Tuđmana, ali su maheri bili domišljatiji i bili su jedan korak ispred nas.”

Jesu li to ljudi koji su i danas u gospodarstvu?

“O ljudima ja neću govoriti jer nitko nije bio procesuiran. U velikoj mjeri smo uspjeli suzbiti te pojave, ali su posljedice ostale. Drugi problem koji se pojavio u funkcioniranju pravne države je gdje smo 1998., 1999. upozoravali, ja sam upozoravao, da se u Hrvatskoj odvija jedan proces u kojem situirani pojedinci u visokoj državnoj hijerarjihi… Da su oduzeti od zakona i da za njih zakoni ne vrijede. I da je u općoj javnosti u hrvatskom društvu uvjerenje da ako si visoko pozicioniran u stranci ili u vrhu državne vlasti da za tebe zakon ne vrijedi. To je bila ta jedna spoznaja i jedan od rezultata gubitka kredibiliteta HDZ-a i zato je 3. siječnja HDZ bio kažnjen.”

Pričate općenito, spominjete kriminal, a nijedno konkretno ime. Jesu li to ljudi koji su i dan danas gospodarstvenici?

“Ne, ne, ne. Imali smo korupcijske afere, ali nisu imale sudski epilog do 2000. jer ih represivni aparat nije procesuirao.”

Imamo premijera kojem se sudi zbog korupcije. Kako se osjećate zbog toga?

“Sigurno je da svakom razumnom čovjeku mora teško pasti da je hrvatski premijer došao u zatvor, pod optužbu, bio suđen u korupcijskih aferama. Sigurno da je to bacilo jednu mračnu sjenu na hrvatsku politiku, ali stvari su opet na nekoj startnoj poziciji. Opet počinju suđenja.”

Što je on za Vas?

“Mogu govoriti o njemu u onom dijelu kada sam ga ja podupirao, kada je izabran za šefa stranke. Da je on i u mojim očima, ali i očima međunarodne zajednice, javnosti, moćnih europskih državnika bio čovjek koji je obećavao užasno puno za europsku hrvatsku državu.”

Što je za Vas sad?

“Za mene je sada čovjek koji se našao …. Ja sam njegova sudbina i njegova sudbina je isprepletena s mojom sudbinom. Ja sam obilježen jer sam bio dio tog sustava, bio njegov bliski politički suradnik. Ja udarce na njega doživljam kao da udaraju na mene.”

Je li za Vas kriminalac?

“Ne. Ja ne mogu to govoriti za nikoga pa čak ni za onoga tko bude optužen. Kriminalac je profesija.”

Vi ste iz Slavonije, a tamo je posebno teška situacija. Je li ona najveća žrtva onoga što se događalo zadnjih 25 godina?

“Slavonija je žrtva, ali ne žrtva planirane i smišljene državne politike. Njeno gospodarstvo je u ratu uništeno. Na to su se nadovezale i pogrešne politike, koje nisu preoznale da Slavonija… Nisu prepoznale kakav će utjecaj imati različite politike i pronatalitetne i gospodarske i poticajne…”

Je li zabrinjavajući broj ljudi koji odlaze?

“To su zastrašujuće brojke. To je zastrašujuće!”

Ali u EU postoji protok ljudi i roba, za to smo se borili?

“Da su postojali efikasniji kontrolni mehanizmi, da su naše inspekcijske službe kontrolirale uvoznike. Da se kontrolirao uvoz mesa, svih poljoprivrednih proizvoda… Takva roba bi bila zaustavljena na granici, ne bi ju prošla. Nije se to radilo, preplavljeno je tržište tim smećem. Mi smo jeli smeće, a uvoznici se gramzivo i bahato time bogatili. Država nije reagirala kako je trebala. To je značilo da se gase tvornice pod vedrim nebom, gasile su farme…”

Vi uvoznike optužujete za to što se dogodilo Slavoniji?

“Uvoznike, ali odgovornost države je tu bitna. Iz jednog poljoprivrednog dijela Hrvatske, gasi se poljoprivredna proizvodnja, farme, gasi se stoka… Ljudi se nemaju gdje zaposliti i ljudi odlaze. Ja sam veliki optimist i Plenković i Vlada je uočila… Imamo sjajne ministre iz Slavonije, imamo projekt Slavonije i da se taj kotač konačo pokrene.”

Je li to prvi problem države?

“To je problem broj jedan!”

Facebook Komentari