VIDEO Minnie The Moocher: Minnie je bila najpoznatija prosjakinja u centru Indianapolisa

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U utorak 22. 11. 1951. časopis „Jet, The Weekly Negro News Magazine“ u rubrici „Smrt tjedna“ objavio je vijest kako je u 82. godini života preminula „Minnie The Moocher“ pravim imenom Minnie Gayton. (No. 4, Vol. 1) Tijekom rekordno hladnog nevremena njezino je tijelo pronađeno pokriveno snijegom na trijemu kuće, a ironično je od izloženosti niskoj temperaturi preminula u toplom bolničkom krevetu.

Minnie je bila najpoznatija prosjakinja u centru Indianapolisa. Prosila je hranu po dućanima u centru grada, a spavala je na trjemovima, pred ulaznim vratima kuća i po garažama.

U utorak 03. 03. 1931. Jazz glazbenik Caleb „Cab“ Calloway III snimio je skladbu o njoj pod naslovom „Minnie The Moocher“, poznatu po „pozivu i odgovoru“ u skladbi: „Hi-dee hi-dee hi-dee hi“. Skladba je postala hit i prodana je u 7.000.000 primjeraka. Glazba skladbe se temelji na starijim skladbama, a tekst pjesme snažno je obilježen opisima iskustva s drogama. Primjerice, navodi njezinog dečka „Smokeyja“ za kojeg kaže da ga je voljela iako je bio „Cokey“ što je tadašnji redoviti naziv za ovisnika o kokainu. Koristi se i izraz „kicking the gong around“ koji se koristio za pušače opijuma.

Pjesma ima i dužu verziju u kojoj Calloway opisuje iskustva Minnie i Smokeyja u zatvoru i kako ju on napušta nakon što mu je platila jamčevinu. Calloway je snimio još barem 7 pjesama u kojima se spominje Minnie, a u nekoliko i stvarna osoba Smokey Joe, pa je za naslutiti da je on bio njezin dečko koji ju je i upoznao s drogama. U samom tekstu prve verzije pjesme Calloway ne daje za naslutiti kako priča završava, ali završetak riječima „Poor Min. Poor Min.“ sugerira da joj se ne piše dobro što će se i zbiti isto tako u utorak 20 godina kasnije.

P.S.

Iza velikog jazz hita koji je ušao i u „Grammy Hall of Fame“ 1999. godine skriva se podosta tužna priča koja je vidljiva jedino u animiranom filmu „Minnie The Moocher“ (1932.) godine, dok se u kasnijim izvedbama u filmovima, poput „The Blues Brothers“ (1980.), prikazuje neutralnije. Čemu ova napomena? Jer je jedan poznanik postavio post na društvenu mrežu u kojem se vidi kako čovjek koji boluje od Alzheimerove bolesti kad čuje glazbu Cala Callowaya na trenutak se potpuno oporavi i sasvim svjesno i jasno komunicira i govori o tome kako je u svoje vrijeme najviše volio njegovu glazbu. No kad mu maknu slušalice s glazbom svi simptomi se vrate. Prosjakinja Minnie, kakva god bila, a Calloway pjeva „But Minnie had a heart as big as a whale“, očito još uvijek barem kroz skladbu čini dobra djela.

Facebook Komentari