Bivši rektor Bjeliš: Moram reći da sam bio iznenađen odlukom premijera da Barišića postavi za ministra

Bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu, Aleksa Bjeliš, gostovao je u programu N1 televizije i komentirao slučaj ministra znanosti i obrazovanja, Pave Barišića, kao i stanje na Sveučilištu.

Bi li ministar Barišić trebao otići sa svoje pozicije?

Ja mislim da je rad ministra, ministarstva i cijelog sustava otežan ovakvom situacijom i inhibira mnoge u onome u što se trebaju uključiti. Ta pozicija bi trebala biti uzeta u obzir u daljnjem rješavanju, kako dalje pokrenuti sustav, pokrenuti mjere. Percepcija sustava nije u dobrom stanju, percepcija visokog obrazovanja je u cijelom društvu marginalizirana. Ako gledate izbore ministara znanosti i obrazovanja, ne samo u ovoj Vladi, nego i u brojnim prijašnjima, oni su uvijek birani u zadnji čas, usputni, nakon što se riješe tzv. bitni ministri. To navodi da političke strukture u svom promišljanju programa i djelovanja i prioriteta, ne vidi se da je ovo o čemu govorim na toj listi, što znači oni koji bi se svojim znanjem, iskustvom i entuzijazmom uključili u politički život to ne rade, tako da je mali broj onih koji su značaniji u tim političkim strankama. Mandatari, budući premijeri, moraju se snalaziti i u tom snalaženju događaju se ne baš previše dobre odluke.

Za ministra Barišića se vežu repovi prošlosti, nerazjašnjene okolnosti, sad i plagijat. On izbjegava odgovornost, poziva se na odluku matičnoga sveučilišta, koje je reklo da nije riječ o plagijatu. Kako to komentirate?

Takav stav otvara pitanje cijelog sustava etičkih promjena, brige o etici i moralu u visokom obrazovanju i znanosti, za koje se pokušalo naći rješenje u zakonu koji je star 12 – 13 godina. U tom sustavu moraju se dobro razdvojiti ingerencije, ovlasti i dosezi pojedinih tijela u sustavu. Naravno da autonomija sveučilišta pretpostavlja da svako sveučilište samostalno procjenjuje, a naravno da se tu mogu dogoditi i situacije koje ne možemo očekivati, nekvalitetna promišljanja i stavove. Oni su otežani mikrosredinama, gdje je teško donositi odluke. Etičnost je vrlo plaha životinjica. Mora se prvo u sustavu prepoznati ljude koji svojim ugledom, djelovanjem, iskustvom mogu biti u takvim tijelima i njih pitati žele li raditi. Kad oni pristanu, mora ih se štititi, dati im punu autonomiju, slobodu djelovanja i ne treba se miješati u njihov rad. Oni su autonomni, ali moraju priznati, kao i svi mi drugi, da institucija može intervenirati, kad ocijeni da mora. Ja bih na mjestu bilo koje odgovorne dužnosti bio jako oprezan u kvalifikacijama bilo koje vrste prema bilo kojem tijelu etičkoga sustava. Bio bih oprezan i ne bih se upuštao u stvari koje oni rade.

Barišić obnaša visoku političku dužnost, bi li se trebao miješati u rad Odbora za etiku?

Baš kako sam rekao, on je zadnji kojemu je to dozvoljeno.

Hoće li premijer tu presjeći?

Teško mi je reći, ne mogu ući u ta predviđanja. Premijer je imao svoje preferencije i razmišljanja kad je izabrao Barišića za tu funkciju. Moram reći da sam bio iznenađen tom odlukom, poznavajući i jednoga i drugog.

Što je poruka, ako Barišić ostane na dužnosti?

Poruka je da je sustav jako otežan, otežan je rad u sustavu i iako se mnogi libe istaći svoje mišljenje, iako ga imaju, potpora određenoj kulturi izbjegavanja priznavanja odgovornosti za javnu riječ, mogla bi izostati. Ova situacija je inhibirajuća, teško je procijeniti kolika može biti šteta.

Facebook Komentari