Milanovićeva i Oreškovićeva vlada imale su ponudu iz Češke za otkup Molovih dionica Ine

Hrvatska Vlada krajem 2015. i početkom 2016. godine imala je na stolu ozbiljnu ponudu potencijalnog novog strateškog partnera za Inu koji je bio spreman preuzeti MOL-ov udjel u hrvatskoj kompaniji, a konzekventno i udjel koji u kompaniji drže hrvatski mirovinski fondovi, piše Jutarnji list.

Radilo se o češkom investicijskom koncernu KKCG u vlasništvu milijardera Karela Komareka, jednog od najbogatijih Čeha. Komarekovi emisari – koji su prvi kontakt s Vladom ostvarili preko predstavnika jedne velike međunarodne odvjetničke kuće – u više su navrata posjećivali Hrvatsku te se susretali s dužnosnicima dviju hrvatskih vlada – prvo one premijera Zorana Milanovića, a potom i koalicijske Vlade HDZ-a i Mosta koju je vodio Tihomir Orešković.

Jutarnji list u posjedu je dokumenata koje su češki investitori prezentirali hrvatskoj Vladi, a koji prvi put otkrivaju detalje ponude i potencijalne transakcije koja dosad nije bila poznata domaćoj javnosti.

Ukratko, KKCG je hrvatskoj Vladi ponudio vrlo kontroverzan model vlastitog ulaska u Inu, gdje bi značajan dio vrijednosti transakcije otkupa Ininih dionica od MOL-a de facto bio financiran novcem same Ine. Prvi korak tako je trebalo biti Inino dugoročno zaduženje do razine od oko tri puta njezine operativne dobiti (EBITDA), što bi značilo za dodatnih šest milijardi kuna. Taj novac Ina bi potom iskoristila za preuzimanje KKCG-ove tvrtke naftne kompanije MND.

Ta kompanija, inače, bavi se istraživanjem i proizvodnjom ugljikovodika, pruža servisne usluge poput Inina Crosca, ali i skladišti i trguje prirodnim plinom. U 2014. imala je oko 590 milijuna eura prihoda i 80-ak milijuna operativne dobiti. Iako se u dokumentima koje posjeduje Jutarnji list ne navodi cijena otkupa, neki od upoznatih sa sadržajem razgovora tvrde kako je KKCG svoju tvrtku vrednovao na oko milijardu eura.

Tih milijardu eura – uz dodatnu vlastitu doplatu – češka kompanija potom bi iskoristila za otkup Ininih dionica od MOL-a, ali i – ako bi za to bilo interesa – dodatnih 6 posto koje drže hrvatski mirovinski fondovi i mali dioničari. Na koncu, nakon sklapanja obje transakcije, ostatak gotovine u Ini nakon preuzimanja MND-a bio bi isplaćen dioničarima kroz posebnu dividendu.

Popis zahtjeva

Uz tu financijsku konstrukciju Česi su imali i vrlo konkretan popis zahtjeva za hrvatsku Vladu. Da bi kompanija bila spremna ući u Inu, Vlada se KKCG-u morala obvezati na prepuštanje operativne kontrole nad kompanijom, uz zadržavanje prava veta nad nekim “strateškim pitanjima”, na zatvaranje sisačke rafinerije, uvjetovanje nove odluke o investiciji u riječku rafineriju o ishodu studije isplativosti, dugoročne garancije o kretanju cijene prirodnog plina te – što je možda i najvažnije – zaključenje svih pravnih sporova s MOL-om.

Ta činjenica, uz informaciju da je cijeli taj aranžman financijski trebala pratiti mađarska OTP banka, u hrvatskoj je Vladi pobudio sumnju da se radi o svojevrsnoj manipulaciji Mađara u jeku neizvjesne pravne borbe koja se kroz dva arbitražna postupka vodila između MOL-a i Hrvatske.

Iako se to izrijekom ne spominje, iz prezentacije koju je češka tvrtka održala Vladinim pregovaračima jasno proizlazi da su već postigli barem načelni dogovor s MOL-om o otkupu Ininih dionica, pa se tako u planiranom hodogramu navodi kako bi nakon postizanja dogovora Ine i KKCG-a oko valuacije MND-a, češka tvrtka MOL-u podnijela “revidiranu ponudu”. Na koncu, pristajanje na takvu transakciju u Vladi su ocijenili kao nekontrolabilni rizik, pogotovo zato što bi se cijeli posao vodio bez mogućnosti da Vlada na njega utječe. Prvo bi MOL, kroz operativnu kontrolu koju ima u kompaniji, autonomno odredio po kojim bi se uvjetima i koliko Ina zadužila, a zatim bi autonomno odredio i koliko će Ina platiti KKCG-u za njegovu tvrtku kćer, znajući da što viša cijena u konačnici omogućuje i što veću cijenu koju će KKCG njemu platiti za dionice Ine. Na koncu, kad bi Česi preuzeli kontrolu autonomno bi mogli donijeti odluku o razmjerima daljnjeg vađenja kapitala iz Ine kroz izvanrednu dividendu.

Pozadinske igre

Ipak, čak i da se sumnje o mutnim pozadinskim igrama Čeha i Mađara stave na stranu, ovakva transakcija teško da je mogla biti prihvatljiva Vladi, jer bi dovela do trajnog zamrzavanja aktualnih odnosa u Ini, ali samo s drugim partnerom. Vlada bi njime postala suvlasnik nove, srednje velike češke kompanije, ali trajno odrekla bilo kakvog operativnog utjecaja na poslovanje Ine, pa tako i mogućnosti da štiti vrijednost svog ulaganja. Preuzimanjem značajnog novog duga Inin investicijski potencijal bio bi ugrožen, što bi se posebno kritičnim moglo pokazati u kontekstu nadolazećeg ulaganja u drugu fazu modernizacije riječke rafinerije od 400-tinjak milijuna dolara. Zaključno, nejasno je i kakve bi pozitivne sinergijske učinke KKCG kao partner mogao osigurati za Inin dugoročni razvoj.

Upravo zbog tih razloga, a vjerojatno i pod utjecajem nestabilnog političkog stanja koje je u državi vladalo tijekom prošle godine, KKCG-ova ponuda nikad nije ušla niti u ozbiljnije razmatranje. Ipak, u današnjim okolnostima kad je Vlada najavila kako kreće u otkup Ininih dionica od MOL-a, informacije o češkoj ponudi ukazuju kako razgovori o prodaji tih dionica postoje već jako dugo. Hoće li ovaj put biti uspješni, tek će se vidjeti…

Facebook Komentari