Sisačko moslavački dožupan Boro Rkman-politički uzlet na slavnoj prošlosti

Piše: Dražen Prša

Stravičnu prošlost koju uz sve napore nije mogao sakriti od hrvatske javnosti, zamjenik sisačko moslavačkog župana Bogdan Rkman dobro naplaćuje od hrvatskih građana i to na taj način da svakog mjeseca sa računa hrvatskih građana trpa u džep oko 12.000 kuna plaće.

To je nažalost hrvatska stvarnost s kojom su suočeni stanovnici Hrvatske, poglavito oni koji su osuđen na činjenicu da mrzitelja Hrvatske moraju gledati svaki dan, i nerijetko slušati njegovo prodavanje magle o „bratstvu i jedinstvu“ koje je on tijekom srpsko četničke agresije na hrvatsku itekako podupirao, ne krijući svoje četničko opredjeljenje ali ni blisku rodbinsko prijateljsku povezanost sa najokrutnijim vođama jugo četničkih formacija koje su harale Hrvatskom.

Aveti prošlosti u liku Bore Rkmana i dalje su prisutne u hrvatskoj javnosti, koje zdušno podupiru sve izraženiji pro srpski ili bolje rečeno četnički orijentirani stanovnici Hrvatske, ponajviše na prostorima Banovine ali i u ostalim dijelovima Lijepe naše.

Tijekom agresije na Hrvatsku sadašnji zamjenik Sisačko moslavačkog župana Boro Rkman (47) iza sebe ima bogatu ratnu biografiju na kojoj mu mogu zavidjeti mnogi njemu bliski suradnici i braća po oružju.

Ako se samo spomene dio onoga što krasi lik i djelo Bore Rkmana, da je u ljeto 1991. godine imao čin potporučnik pješadije, bio komandir 1. voda u 2. četi 3. kordunaškom bataljonu, da je kao potporučnik pješadije, radio za informativnu službu u propagandnom odsjeku, da je osim rada na radio stanici Petrova Gora, angažmana u srpskoj vojsci, rada u informativnoj službi odsjeku za propagandu, svoje tekstove je objavljivao i u novinama Nova riječ i Srpski glas (ove novine izlazile su samo u vrijeme Domovinskog rata na okupiranom području), dolazi se do saznanja da su mu novinarski tekstovi bili usmjereni na velikosrpski nacionalizam.

Do kud je išla mržnja prema Hrvatskoj najbolje govore Rkmanovi tekstovi koje je objavljivao pod naslovom „Gvozdeni bedem na Kupi“, gdje sa hvali tenkiste srpske vojske krajine, kordunaše koji su se borili na Rožavljevoj Glavi u zadarskom zaleđu. U istom časopisu Bogdan Rkman iznosi hvalospijeve o artiljercima srpske vojske krajine i pri tom prijeti da su ciljevi podešeni za dejstvo po vitalnim ciljevima u Karlovcu i Zagrebu.

Ni to nije bio kraj novinarskom stavralaštvu mržnje prema Hrvatskoj jer pod naslovom „Ponosni Vrgmošćani“ Bogdan Rkman prijeti kako je na dometu vojske srpske krajine i Jelačić plac i Sabor RH.

bororkman2

Ako ovome, dodamo da je 1995. godine na poligonu Slunj održana vojna parada korpusa specijalnih snaga vojske RSK i pokazana je sva vojna tehnika s kojom je tada raspolagala vojska RSK te da su na centralnoj bini glavni su bili Milan Martić, generali Mrkšić i Novaković, Milorad Ulemek Legija, kapetan Dragan i drugi, kojom su prilikom mnogi unaprijeđeni za zlodjela, te da je glavni komentator te vojne parade održane na pravoslavni blagdan Vidovdan, za potrebe televizije tzv. RSK iz Knina bio Bogdan Rkman koji je iznosio hvalospijeve o notornim i osuđenim ratnim zločincima Milanu Martiću, Mili Mrkšiću, generalu Novakoviću, kapetanu Draganu, pukovniku Stanku Letiću, pukovniku, koji je tada unaprijeđen u generala, Slobodanu Tarbuku i drugima, više je nego jasno o kakvom je čovjeku riječ.

I tako mic po mic, Bogdan Rkman područje RH napustio je u VRA Oluja 6.8.1995. godine pravcem Kordun-Glina-Žirovac-Dvor-RS i dalje, sve do još tada okupiranog područja RH (Vukovar).

Došavši na okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema Rkman se najprije angažirao kao zamjenik šefa press centra, a kasnije je postao i šef press centra.

Hrvatski novinari iz tog vremena sjećaju ga se da ih je napao na punktu UNTAS-a u Nuštru optuživši ih da pišu laži jer nije točno da njegov prijatelj Željko Ražnjatović Arkan krade naftu u Đeletovcima i šverca za Srbiju.

Ima toga još…. Bogdan Rkman u procesu mirne reintegracije Podunavlja regulirao je hrvatsko državljanstvo i osobne dokumente. U periodu 1997.-2000. godina obnašao je dužnost gradskog vijećnika u gradskom vijeću grada Vukovara, te u vremenu 1999.-2001. godine bio direktor televizije Dunav.

Nakon prekinutog fakulteta u Zagrebu, angažmana u ratu 1991.-1995., te aktivnostima od 1995.-1997. godine nije poznato kada je Bogdan Rkman završio Fakultet političkih nauka u Beogradu, te isti nostrificirao diplomu u Zagrebu.

Od 1997.-2000. godine gradski je vijećnik SDSS-a u Vukovaru, a od 2005-2009., te od 2009-2013. vijećnik SDSS-a i predsjednik kluba vijećnika u skupštini Vukovarsko-srijemske županije. U više mandata predsjednik izvršnog odbora SDSS-a RH.

Otprilike 6 mjeseci prije izbora u svibnju 2013. godine, odjavio je boravište i prebivalište u Vukovaru, te se prijavio u rodno selo Perna, gdje mu žive roditelji, općina Topusko, Sisačko-moslavačka županija i time ispunio zakonski uvjet koji je potreban da bi se mogao politički angažirati na tom prostoru.

Na izbore izašao kao kandidat SDSS-a sukladno zakonu o pravima nacionalnih manjina koji je omogućio da u SMŽ srpska nacionalna manjina ima pravo na trećeg zamjenika župana. Bogdan Rkman bio je jedini kandidat za zamjenika župana iz reda srpske nacionalne manjine i kao takvom bio mu je dovoljan samo 1 glas da postane zamjenik župana.

Na sve ono što ga karakterizira kao mrzitelja Hrvatske, Boro Rkman je na portalu „Glas srpske“ 25.5.2013. godine izjavio da se ne odriče svojih ratnih tekstova i da su oni bili realan prikaz, kako je kazao, naše srpske vojske na prvoj liniji. Tom prilikom je izjavio da nisu branitelji i braniteljske udruge mjerodavni da odlučuju tko će predstavljati srpski narod.

Moglo bi se još puno toga pisati i dokumentima potvrditi o „junačkim djelima“ pročetnički orijentiranog sisačko moslavačkog dožupana Bore Rkmana, no kako je hrvatska pravda u „bestežinskom stanju“ ne preostaje izgleda ništa drugo nego da druga Rkmana gađaju papirićima i da mu dozvole da unatoč inkriminirajućoj prošlosti institucije države hrvatske dozvoljavaju daljnji politički uspon.

I dok svi mudro, na javnim, službenim okupljanjima, sjednicama, šute, jedino je županijski vijećnik HSP-a Željko Soldo gađao smotanom grudom papira dožupana iz redova srpske manjine Boru Rkmana na sjednici Skupštine Sisačko-moslavačke županije, dok je ovaj za govornicom odgovarao na njegovo vijećničko pitanje.

Boro Rkman bio je službeni suradnik SDB (Služba državne bezbjednosti), čovjek koji je zapovijedao snajperistima na Kordunu, koji je prepoznat kao perspektivan u SDB-i, koji je ratovao protiv Hrvatske kroz medij, koji se s nekolicinom četnika prvi našao na licu mjesta pogibije hrvatskog pilota Miroslava Periša nad čijim su se tijelom ismijavali, koji je lagao da je novinar, a zapravo je vojno lice.

Za većinu medija u Hrvatskoj problem je što sam ja na Skupštini Županije Sisačko-moslavačke papirom gađao SDSS-ovca Boru Rkmana. Isti ti mediji ne problematiziraju činjenicu da je on abolirani četnik i srpski terorist. On je bio pripadnik postrojbi srpske paravojske i igrao bitnu ulogu u okupaciji Banovine i Korduna. On je nas 90-ih gađao granatama, prijetio se čak i Zagrebu i to danas nije problem, problem sam ja, zato jer mu ne dam govoriti i jer sam na njega u simboličnom smislu bacio papirić – ogorčeno govori Soldo, inače zastupnik HSP-a u Skupštini Sisačko-moslavačke županije.

Za Bujicu ratni put Bore Rkmana je komentirao umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivica Pandža – Orkan:

„Rkman je stekao vojna znanja u školi rezervnih oficira JNA u Bileći. Kao potporučnik je u ljeto 1991. godine pristupio tzv. Srpskoj Vojsci Krajine. Bio je zapovjednik voda u kojem su bili i snajperisti… Napadali su Topusko. Ozbiljne institucije trebale bi se time baviti. Djelovali su na Baniji i Kordunu.

Kasnije, nakon okupacije Topuskog, za potrebe tzv. informativne službe “Srpske Vojske Krajine” Rkman je prebačen na “Radio Petrova Gora” i to po izravnom nalogu njihovih službi. Bio je prijatelj sa Goranom Hadžićem i hvalio se prijateljstvom sa Arkonom. Pisao je da “ustaška policija nikada neće kročiti na područje Istočne Slavonije”… Siguran sam, a imam i indicije da on nikada nije prestao raditi za srpske službe da za njih bujica-soldo-rkman-3radi i danas, kada ima ured u Županiji sisačko-moslavačkoj, prima plaću i vozi službeni automobil na račun svih nas.

Pandža je u javljanju otkrio kao su SDSS-ovci htjeli dići spomenik četnicima, na mjestu gdje su pobijeni hrvatski branitelji:

Dok bi Pupovac htio skinuti ploču HOS-ovcima u Jasenovcu, usporedo njegov stranački kolega Boro Rkman, zajedno sa ostalim pripadnicima SDSS-a, htio je spomenikom obilježiti mjesto na kojem su ubili petoricu pripadnika „Gromova“, 2. gardijske brigade. Ubili su ih 22. kolovoza 1991. godine. Tom prilikom je poginulo 15 srpskih terorista i oni su htjeli te teroriste prikazati kao ubijene srpske civile. Ja sam o svemu izvjestio MUP i DORH, župana, Ured predsjednice i druge hrvatske institucije. Na izvođenju radova za taj spomenik četničkim teroristima bio je i Boro Rkman i to sa službenim vozilom Sisačko-moslavačke županije, koje koristi 24 sata, na račun hrvatskih poreznih obveznika, kazao je Ivica Pandža – Orkan.

Autor filma: Boro Rkman

Facebook Komentari