Linić o cijeni otkupa INA-e: Pregovori će biti teški i MOL može zaista postavljati nemoguće uvjete

Ad

Najavu premijera Andreja Plenkovića da će Vlada kupiti MOL-ove dionice Ine te tu naftnu kompaniju tako vratiti Hrvatskoj u Novom danu na N1 je komentirao bivši ministar financija Slavko Linić.

Treba li pokušati vratiti Inu?

“Jednostavan je odgovor – Inu treba preuzeti u tijelu upravljanja. Prema tome, bitno je postići većinsko vlasništvo od 51 posto i kao većinski vlasnik uzeti upravljanje iz jednostavnog razloga što je MOL pokazao da nije strateški partner i da ga proizvodnja i ulaganje u Inu ne zanima. Njega zanima samo tržište Ine i to je, sada je jasno, bilo neprijateljsko preuzimanje. To je štetno za Inu i to je razlog da Vlada treba donijeti odluku o preuzimanju upravljanja.”

Prodajom Ine Hrvatska je u proračun dobila nešto manje od 10 milijardi kuna, a sada se govori da će nam trebati od 15 do 20 milijardi (NEKI SPOMINJU 23 MILIJARDE op.a.). Je li to podnošljiv posao?

“To je nešto što moramo shvatiti. U onom trenutku kad je MOL pokazao da nije strateški partner postalo je jasno da će pregovori biti teški. MOL-u se ne žuri, on ne ulaže, izvlači svu moguću dobit, gurajući svoje, a zaustavljajući Inine proizvode. Pregovori će biti teški i MOL može zaista postavljati nemoguće uvjete i visoke cijene. MOL je nekorektni pregovarač i pregovori će zato biti teški.”

Koji su načini otkupa? Može li Hrvatska to financirati iz proračuna?

“Evidentno je da iz proračuna to nije moguće. Ja bih rekao da će to biti netržišni zahtjevi i to je veliko opterećenje za proračun i deficit. Prema tome, bojim se da rješenje iz proračuna ne postoji. Tada se piojavljuju razne spekulacije. Ja pokušavam jasno poslati poruku, da treba ozbiljno razgovarati o preuzimanju ostalih 6,5 posto koje će donijeti većinsko vlasništvo. Ako MOL ne želi razgovarati, država treba posegnuti za zakonskim rješenjima. Pokažimo pravo lice MOL-a, koji su njegovi interesi i posegnimo za zakonskim rješenjima.”

Može se preuzeti upravljanje Inom bez kupnje MOL-ovih dionica?

“Da, tako je. Dionice koje su kod fondova, kod pojedinaca, njima dobivate većinu, preuzimate upravljanje i nitko vam ne može ništa reći.”

Postoji li tada mogućnost još jedne arbitraže ili tužbe MOL-a zbog potpisanih ugovora?

“Arbitraža nema smisla niti bi ju MOL mogao potegnuti jer govorimo o zakonskim, a ne ugovornim rješenjima. MOL-ove dionice ostaju i bit će vrijednije jer će Hrvatska biti odgovornija. Dionice će samo porasti i vrijednost MOL-a u Ini neće padati.”

Vratimo se u 2003. kada je prodano prvih 25 posto dionica. Je li MOL kupio Inu zbog povlaštenih informacija Ininih polja u Siriji?

“Ona jesu bila dio vrijednosti, znalo se da su to uspješna nalazišta i da je to kompanija u koju će trebati ulaganja. Nakon Sanaderovog ugovora MOL se odrekao naftnih polja u Jadranu, odrekao se i Sirije, rafinerija… Vrijednost Ine je daleko niža nego što je bila 2003. Tada je državi za ta ulaganja trebao strateški partner.”

MOL je tada ponudio daleko veću cijenu od drugih?

“MOL-ovo se tržište podudara s Ininim. Nije bio prisutan u Sloveniji, Srbiji i BiH. Utvrdili smo koliki će plasmani Ine biti u tim zemljama i zabranu dolaska MOL-a. S tim osnovnim ugovorom mi smo ograničili kretanje MOL-a na ova tržišta, a jačali Inin položaj. Nažalost, ugovorom sa Sanaderom su dobili dozvole da kupuju kompanije, nadmašili Inu u Sloveniji, ušli su u BiH, a da ne govorimo za Srbiju. Negativnim ponašanjem su obustavili plasmane Ine. Samim time su odustali od obnavljanja rafinerija.”

Nekoliko je načina financiranja u ovom trenutku, kao što je veliki kredit od ulagačkih kompanija ili stvaranje domaćeg konzorcija?

“To su dobre ideje, ali ideje koje će se uvijek kositi s interesima MOL-a. Bojim se da pregovarač MOL neće biti ugodan, već će tražiti neodgovorno visoke cijene, a Ina toliko ne vrijedi. Ako govorimo o hrvatskom kapitalu, naša trgovačka društva bit će suočena s nenormalno visokom cijenom i obvezom ulaganja u dvije rafinerije, plinska polja u Siriju, s obzirom da je Ina pred povratkom plinskih polja. To su ogromni novci. Treba vidjeti koliko možemo urazumiti MOL da se makne iz Ine jer ga ona više ne zanima.”

Prema neslužbenim informacijama Vlada je poslala MOL-u prvu neformalnu ponudu u visini od 800 milijuna eura, no neslužbeno Mađari traže dvije milijarde.

“Mislim da je Vlada ponudila realnu cijenu jer vrijednost Ine više nije kao nekad. U tom trenutku vjerujem da bi se našli i fondovi i privatne tvrtke koje bi rado ušle u preuzimanje. Ovo je prilika da vidimo koliko je MOL nerazumna kompanija i koliko je imao zlonamjerne poteze prema budućnosti Ine. Na državi je da gura pregovore, a ako ne uspije, ponovno kažem, postoje zakonska rješenja. Rješenja ima, bitno je da Vlada povuče poteze, što, nažalost, Milanovićeva Vlada nije učinila.”

Zašto to nije učinila Milanovićeva Vlada?

“To morate pitati njega. Moji sukobi s njim su bili direktno oko Ine. Predsjednik NO-a je čovjek MOL-a, koji nikad nije radio u interesu Ine.”

Kao jedan od mogućih načina financiranja kupnje spominje se i prodaja plinskih polja u Siriji?

“To me malo plaši. Iz jednostavnog razloga – ako su već sad krenuli razgovori o povratu polja u Siriji Ini, to znači da će cijena Ine rasti. Ako se vidi realnost povratka, tog će trenutka cijena rasti. Bojim se da su te informacije podvala MOL-a da bi mogao opravdati višu cijenu. Ta priča ide u korist MOL-a i ne bih špekulirao o tome. Postoje u Hrvatskoj tvrtke koje mogu kupiti MOL-ov dio, ali cijena mora biti realna i ne treba nikakva priča oko plinskih polja.

U slučaju da Vlada i vrati Inu, bi li je mogla sama razvijati bez strateškog partnera?

“Ne bi. Ina bi bila oslabljenja kompanija koja bi se teško zaduživala na inozemnom tržištu, trebala bi dokapitalizacija. Država bi trebala tražiti strateškog partnera. Sada imamo bolje fondove i ulagače, kada govorimo o hrvatskom kapitalu i zato smatram da je sada bolje da pregovaraju jer Ina je uništena, vrijedi malo i 800 miljiuna eura je sasvim logična cijena.

Facebook Komentari