Samo mala nadogradnja na jučerašnji status, a stavljam zbog grafikona koji svaki SDP-ovac i simpatizer mora vidjeti. Mediji su to bili prikrili (pogotovo oni pod kontrolom Vlade: HRT, HINA …), a uglavnom su ‘educirali’ narod o propasti ‘neoliberalnog’ i kapitalizam kao takvog. Soft Juche, napisao je poduzetnik Nenad Bakić na svom fb profilu.
Na eclectica.hr napisao je tekst i stavio grafikon koji ide u prilog njegovoj tezi.
Najveći teret SDP: nejednakost šansi
Nitko od političkih analitičara, vjerujem ni većina SDP-ovaca, do jučer nije ulovila glavnu Bernardićevu poruku: jednakost prilika. A on je pravi čovjek da o tome govori. (Zašto se bavim SDP-om? Pa u interesu nam je imati što kvalitetniju opoziciju.)
Nakon izbora, Davor Bernardić je izjavio: “Naš zadatak kao socijaldemokrata je da pod egidom prvi među jednakima mijenjamo društvo u društvo jednakih šansi‘, kazao je Bernardić, poručivši da je na SDP-u da gradi dobro društvo.”
Ono što je zaista ogromni teret SDP je da su oni bili upravo stranka nejednakih prilika. Propustili su totalni zicer za reforme i bez ikakvog izgovora satrli zemlju u baš nevjerojatnu krizu. U 4 godine vlade SDP zaostali smo za prosjekom usporedivih zemalja 11%:
Da nam je gospodarski rast bio samo 11% veći (a zbog ‘poklonjenog novca’ od turizma je mogao biti i veći od prosjeka, zapravo je nevjerojatno kako smo i uz taj poklonjeni novac tako zaglibili), plaće bi bile veće 10-15% svakome od nas, puno manje ljudi bi se iselilo, ljudi bi bili sretniji …
Istovremeno, u najnevjerojatnijem razvoju događaja, SDP je uspio uvjeriti narod da je kriza svuda u svijetu, nije do njih, to je do ‘neoliberalnog’ … samo se trebamo, ovakvi naivni i nevini, sagnuti i pričekati da prođe. To je bio ‘soft Juche’ (glavna tema sjevernokorejske propagande je upravo propast Zapada, kod nas je to bilo ‘propast neoliberalnog’, nevinost naroda itd.). Da ste 2012., 2013., 2014., pa čak i 2015., pitali prosječnog Hrvata je li u svijetu ‘kriza’, mislio bi da je. Nevjerojano kako mediji nisu uspjeli razvaliti tu obmanu (vidite gornji grafikon, koji je trebalo objavljivati svaki dan).
SDP je odustao od reformi pod pritiskom uhljebničkog dijela svog biračkog tijela. Dok je u privatnom sektoru (koji su oni iz neznanja ili eufimizma zvali ‘realni sektor’, potpuno pogrešno) posao izgubilo preko 100.000 ljudi, javni sektor je malo porastao. Uzmemo li u obzir da je tijekom njihove vlasti oko 15% ljudi iz javnog sektora otišlo u mirovinu, te da se skoro nitko u javnoj upravi ne zapošljava bez veze, i da je većina veza u tom razdoblju bila njihova, zamislite koliko je to ljudi?Sve to na manji broj stanovnika (omjer ‘javnog službenika per capita’ se povećao). Time su nanijeli ogromnu štetu i javnom sektoru, u kojem ima jako puno dobrih ljudi, koji su mogli imati značajno veće plaće, umjesto uravnilovke koja pogoduje uhljebima. Trebali su se sjetiti Račanove ‘Dobar život svima, a ne samo njima’, pa reći ‘Dobar žviot svima, a ne samo našim uhljebima’.
Mnogo je bilo konkretnih pogrešaka Vlade, primjerice navodno je Premijer jednim telefonskim pozivom zaustavio privatizaciju Petrokemije, nakon što je ‘Prvi potpredsjednik’ najavio istu u dnevnik državne televizije, u kojoj je izgubljena nevjerojatna vrijednost i ogroman broj radnih mjesta (koja su direktno izgubljena i koja nisu nastala): Država na Petrokemiji izgubila stotine milijuna eura?
Ipak, jako je važno, paradigmatično, podsjetiti na sudbinu muljatora Pikettyja u našem javnom prostoru. Piketty je bio heroj naše urbane ljevice, sjetite se histerije kad je došao u HNK. Svatko se morao slikati za novine kako je i on(a) bio(la) ondje. Kao jedinu konkretnu stvar koju je Piksi predložio Hrvatskoj bilo je uvođenje poreza na nasljestvo, a kod nas to znači nekretnine. Nakon toga ga više nitko nije spomenuo. To pokazuje da je naša lažna ljevica zapravo malograđanski dobrostojeća, nekretninski (i drugačije) potkožena elita, zato su i zanemarili radnike. Vidjet ćemo koliko će ih se doći naslikati uz champagne-socialista Varufakisa.
Na Davoru Bernardiću je da proba SDP povesti putem socijaldemokracije, što god to bilo, a ono do sada to svakako nije bilo, napisao je Bakić.
