Prenosimo objavu s fb-a analitičara Slavena Letice.
DAN POSLIJE: vrlo kratka „forenzična“ analiza rezultata jučerašnjih izbora
Rezultati izvanrednih saborskih izbora 2016 još jednom su potvrdili neupitnu istinu: da društvene znanosti (zapravo društveni znanstvenici, ovog puta u prvom redu politolozi i politički sociolozi) NEMAJU METODE KOJI BI IM OMOGUĆILE DOBRO/PRECIZNO PREDVIĐANJE BUDUĆNOSTI! Međutim, društvene znanosti i znanstvenici mogu – na temelju teorijskih znanja i „forenzične analize“ – ponuditi objašnjenja za društvene događaje koji su iza nas. Imaju, dakle, eksplanatornu vrijednost. Kako sam dobio mnoštvo zamolbi prijatelja (stvarnih i virtualnih) i poznanika da „protumačim“ i komentiram rezultate izbora, odlučio sam da ovdje najsažetije iznesem neke osobne zaključke i razmišljanja: Prvo: Najveći pobjednici izbora su Andrej Plenković i njegov (!) HDZ.
Ne samo zbog relativne pobjede na izborima i sedam mandata više koje je njegova stranka osvojila od Narodne koalicije (61 HDZ, 54 NK), već i zbog niza drugih razloga i postignuća: (a) simbolički i programski u izuzetno kratkom vremenu uspješno je pomaknuo stranačku ideologiju i doktrinu u desni centar (narodnjaštva, republikanstva, kršćanske demokracije, pravaštva, europejstva – jednom riječju SUVREMENOG TUĐMANIZMA), (2) mudro je odlučio da pravaški identitet HDZ-a očuva promicanjem dr. Zlatka Hasanbegovića, uz istodobno „eliminiranje“ Pere Ćorića i Ivana Tepeša, (3) u kratkom je vremenu izgubljenu i deprimiranu stranku podigao na noge, iz mrtvih i, (4) mogućnost preuzimanja inicijative u pregovorima za formiranje saborske većine i vlade na čijem će čelu biti baš on – Plenković. Drugo: Logikom stvari, najveći su gubitnici izbora Zoran Milanović i SDP (ne i drugi ortaci Narodne koalicije koji bez nje ne bi uopće ušli u Sabor: HNS i HSSS). Razlozi poraza su brojni, ali je najvažniji svojevrsno identitetsko vrludanje, da ne kažem samoubojstvo SDP-a: umjesto socijalne demokracije izmislio je pojam „narodna koalicija“, pa je ostavio dojam da se radi o stranci Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka, a ne „Račanovoj stranci“.
Nasuprot personalnoj kampanji koju je vrlo uspješno vodio Andrej Plenković, svjesno pretjerujući u korištenju prvog lica jednine („Ja sam …) i inzistrirajući na sebi kao „lideru novog HDZ-a“, milanović je SVAĐALAČKO GOVORENJE prepustio u javnosti ne odveć popularnim Kreši Beljaku i Ivanu Vrdoljaku; na kraju i Vesni Pusić. Podjednako važan razlog poraza je „odcjepljenje“ od SDP-a brojnih uvjerenih socijalnih demokrata koji su, zaraženi politikom, formirali nove stranke koje su umanjile biračku potporu SDP-u. Treće: Činjenica da je na izbore izišlo 250.000 ljudi manje nego prošle godine simptom je dubokog nepovjerenja Hrvata u političke stranke, demokratski proces i političke elite. Žrtva apstinencije ovog je puta bila Narodna koalicija, ali sljedeći put to može biti HDZ. Četvrto: Iznenađenjem izbora i svojevrsnim moralnim pobjednikom izbora možemo, zasad (nitko ne zna što donosi novi dan) smatrati Ivana Vilibora Sinčića, dr. Ivana Lovrinovića i Jedinu opciju, predvođenu Živim zidom: zbog osam osvojenih mandata, ali i zbog garda koji su zauzeli prije i nakon izbora. Peto: Gubitnicima izbora treba smatrati i sve pojedince i agencije koje su provodile i objavljivale predizborne ankete, ali, po prvi put, i izlazne ankete.
Šesto: Veliki pojedinačni pobjednici izbora su svi oni koji su s niskih „grana“ na izbornim listama trijumfalno ušli u Sabor: Bruna Esih, Anka Mrak Taritaš, Milijan Brkić, Zlatko Hasanbegović, Ivan Pernar Robespijer, Milan Kujundžić. Sedmo: Veliki pojedinačni gubitnici izbora su Radimir Čačić, Stipe Mesić, brojni pravaši koji su pokušali come-back, ali i Branimir Glavaš i njegova stranka. Osmo: Iako je osvojio 13 mandata MOST se nalazi pred prekretnicom: ako nastavi politički ucjenjivati svojim „jamstvima“, a ne odustane od mistično-mesijanskog poslanja u koje se je ufurao, lako bi mogao postati kao mitski PIR. Sve u svemu, Andrej Planković i HDZ su u prilici da već danas preuzmu inicijativu za BRZO FORIRANJE STABILNE VLADE. Za to imaju sve pretpostavke, a najvažnija je ta što pred sobom imaju brojne mogućnosti. Naravno, na kraju treba kazati da pobjeda na izborima i formiranje VRH-a u današnjim gospodarskim, politički i socijalnim prilikama u Lijepoj Našoj ne moraju biti velika sreća.