Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Hrvatske su poteškoće gospodarske i tu će svaka vlada ili puknuti ili se olakšati. Ako krenemo na samu stvar, onda se radi o 7 zahtjeva MOST-a koji nisu neostvarivi, kratkoročno kao uredbe kojima se izmjenjuju relevantni zakoni (sjetimo se da je i tehnička vlada uredbama mijenjala zakone), a dugoročno izmjenama Ustava i strogim provođenjem izmijenjenih zakona. O samim zahtjevima ovdje nije potrebno posebno govoriti, jer su već bili analizirani.
Ipak, promislimo o tome „tko to tamo tvrdi“ da su to neostvarivi zahtjevi? Sve redom zaposleni u lokalnoj samoupravi, po ministarstvima, agencijama, državnim fakultetima i institutima oni koji žive od vašeg novca (sjetimo kako su i HDZ i SDP bili protiv smanjenja prava zastupnika, protiv izmjena zakona što je bez daljnjeg lijep simbol „otvorenosti za suradnju“).
Gadno će se namučiti onaj tko pokuša pronaći gospodarske subjekte, međunarodne kompanije koje posluju u RH i hrvatske kompanije koje izvoze na zapadna tržišta, a koji bi tvrdili da su ti zahtjevi neostvarivi. Oni u njima vide olakšice za svoje poslovanje, za konkurentnost u odnosu na gospodarske subjekte koji pozitivno posluju uglavnom zato što dugoročno posluju s državom, lokalnom samoupravom i kompanijama u većinskom vlasništvu države.
Učiniti od prvotno gospodarske političku poteškoću, u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi u EU, najgore je zamislivo politikantstvo.
Ipak, uz primarno gospodarski vidik poteškoće svakako postoji i politički. Mučno je uvjeravati ljude koji su primali plaće od javnog novca pri čemu nisu ništa radili po 20 ili 25 godina u ministarstvima, državnim kompanijama, agencijama, institutima, jedinicama lokalne samouprave i sl. da je tome stigao kraj (ne zaboravimo da su većina njih članovi HDZ-a i SDP-a).
Pitajmo se zajedno s Kantom – Što oni uopće znaju raditi? Čemu se smiju nadati? I jesu li to uopće ljudi?
Oni koji su četvrt stoljeća bezbrižno sanjarili na javnoj plaći i neshvatljivo blagotvornim uvjetima rada, što je samo po sebi dobar dio uzroka poteškoće.
Oni koje četvrt stoljeća nije zanimao istovremeni status desetaka tisuća zaposlenih u privatnom sektoru na minimalnim plaćama i pod nikakvim uvjetima rada. Oni su poteškoćica, a Hrvatska se treba olakšati? Ako se ne olakša ili će zaraditi kroničnu opstipaciju ili se doslovno raspuknuti, a gospodarski govoreći na dobrom je putu da se raspukne.
Božo Petrov vjeruje da se Hrvatska može olakšati i da se neće do kraja zatvoriti ili raspuknuti. Ima stvari za koje ga se može optužiti. Primjerice za političku naivnost. Naivno je vjerovati da će se odjednom većina od 200.000 članova HDZ-a ili SDP-a preobratiti. Ili da će se pod uvjetom gospodarskog preobraćenja te promjene provesti bez poteškoća. Itd. Ali za ucjenu ga se ne može optužiti.
Naime, kako to drugi relativni gubitnik izbora može ucjenjivati relativnog pobjednika izbora, tim više ako nije pod pritiskom sudjelovanja u većini i vladi pošto-poto?
HDZ je relativni pobjednik i mora doslovno „kupovati“ apsolutnu većinu u Saboru RH. Pitanje je samo za što i za koliko će se tko prodati? Netko će se prodati za fotelju. Netko za plaću. Netko za sinekuru. Itd. U tom nizu može se dopustiti da se tkogod prodaje i za nacionalni interes. Diogen cinik si je dok su ga prodavali kao roba oko vrata objesio pločicu s natpisom „Kupite sebi gospodara“.
http://vijesti.hrt.hr/351612/petrov-hdz-u-i-sdp-u-dao-rok-od-pet-dana
